RIJEKA   Eho rukometnoga potresa s epicentrom u zagrebačkoj Areni traje i trajat će do sutrašnjeg finala Svjetskoga prvenstva, ovoga puta je nakon hrvatske, pozornica velikog događaja u norveškoj metropoli, u Oslu. Među inima kojima bi navijač s Tonijem Cetinskim zapjevao »Blago onom tko te ima« svakako je i mladi vratar Dominik Kuzmanović. Dugoselska hobotnica je uz silne teške obrane najavio i kandidaturu za potez utakmice minijaturom kada je izjurio s klupe i bio brži od leta lopte prema praznoj mreži, spriječivši siguran pogodak.

– I to je dio igre, ništa posebno – kaže u svom stilu, onako smireno i skromno Dominik Kuzmanović o akciji koja je u trans bacala i sportske analfabete, bilo je tu i gospođa u zrelim godinama koje su uz televizijski ekran skakale šokirane i razdragane potezom koji je oduševio i momčad i navijače, a ionako zabrinutim francuskim suparnicima samo zadao još veće brige. Uoči jutarnjega polaska u zračnu luku na let nade u Oslo, našao je u tom ubrzanom ritmu života kojim danas žive vrhunski sportaši i za razmjenu ugodnih dojmova za naš list.

– U onoj situaciji smo bili zabili gol tijekom akcije koju sam pratio s klupe, a nakon svega smo se morali što brže zamijeniti. U toj situaciji Mateo Maraš je dobro pokrio suparnika i time im je omogućio brzi šut olakšavajući mi da se nekako stignem zamijeniti sa suigračem i obraniti francuski udarac – dodao je Kuzmanović, jedan od igrača koji su digli na noge Karlovčane još puno prije utakmice kada su ih došli ispratiti na put u Zagreb. Feštarski je bio potonji kasnonoćni doček, viđene su lijepe scene kakve taj grad ne pamti.

Osmi igrač

– Ispraćaj iz Karlovca bio je stvarno fenomenalan. Ispratilo nas je više tisuća ljudi koji su nas podržavali. Bilo je to nešto uistinu nevjerojatno. Također su nas ljudi dočekali u kasne noćne sate kada smo se vratili iz zagrebačke Arene u naš karlovački hotel.

Kao što je bilo i najavljivano puno prije Svjetskoga prvenstva, navijačice i navijači su s tribina velebne dvorane bili toliko potreban »osmi igrač« hrvatskih rukometaša. Igrači na parketu kao protagonisti, gledatelji kao svjedoci velike pobjede, našli su se u klupku slavlja. Poslije velikih uzbuđenja te zagrebačkog i karlovačkog feštanja i uzburkanih strasti formulaciju polazak na počinak može se shvatiti vrlo uvjetno. Naravno, bez obzira koliko tko iz ekipe spavao, za sve vrijedi poštivanje dnevnog reda, ustajanje i doručak te ulazak u autobus za zračnu luku.

– Bilo je puno poziva, stvarno se puno ljudi javilo, uz obitelj i prijatelje. I to je bilo sve skupa nešto prekrasno. Naravno da poslije svega san nije lako dolazio na oči, sekvence iz onog lijepog filma stalno su se vrtjele u glavi. To je bilo nešto nezaboravno, posebno, ne možemo nego biti oduševljeni i poslije svega samo čestitati tolikim našim ljudima na atmosferi koju su nam priredili u Areni i u Karlovcu.

Kvaliteta

I ovaj veliki trijumf kojim je Francuzima zatvoren prolaz u finale, potvrdili su već ponavljanu konstataciju da Hrvatska ima zbilja kvalitetne rukometaše. Dobro je pokrivena na svim pozicijama, ima niz momaka koji vješto i marljivo mogu obavljati teške fizičke radove u obrani, a isto tako i junake koji znaju opasno prijetiti suparničkim obranama, kako s oba krila, tako i s raznih vanjskih položaja te s crte. U toj posljednjoj prezentaciji prijetnje njih osmorice nisu bile prazne.

– Imamo fenomenalnu ekipu, sjajni su to igrači, gušt mi je igrati uza sve njih, sve je ovo idealno.

Dominik Kuzmanović bio je tek jednogodišnja beba kada je njegov sadašnji trener u reprezentaciji, slavni Valter Matošević one 2003. godine bio među »Portugalcima«, junacima koji su osvojili svjetsku krunu. Kuzmanović, koji iz utakmice u utakmicu potvrđuje potencijal najviše svjetske razine, ima svoje sportske snove, realnost na ovoj velikoj priredbi ispada ljepšom od one snivane.

– Ovo je zbilja nešto iznad očekivanja. Na ovom prvenstvu išli smo korak po korak i došli smo do onoga što smo sanjali u našim najoptimističnijim planovima.

I momčad i igrači su autori djela koja su vrijedna svake pohvale, pred njima je ono najizazovnije, duel kao što je finale Svjetskoga prvenstva, utakmica koja izaziva puno nade i strepnji.

– Nema nam druge, idemo dati sve od sebe i odigrati još jednu dobru utakmicu kakvih je bilo već puno na ovom turniru i onda ćemo vidjeti do kuda će nas to dovesti – zaključio je Kuzmanović.