RIJEKA Jedna lastavica ne čini proljeće, čak ni dvije ili tri ne znače lijepo godišnje doba koje svi željno iščekuju, ali su svejedno najava toplijih i vedrih dana. U rukometu pak isto tako spomen sjajnih hrvatskih vratara na Europskom prvenstvu u Njemačkoj ne znači automatsku renesansu Hrvatima omiljene reprezentacije, ali ipak njihove odlične obrane na ovoj prezentaciji najboljih kontinentalnih vrsta mnogima, naročito nepopravljivim optimistima, bude nadu da ipak postoje temelji na kojima će se izgraditi novi veliki uspjesi ovog trofejnog hrvatskog sporta.

U prvoj utakmici iskusnik Filip Ivić, a onda odmicanjem turnira mladi lavovi Matej Mandić te naročito Dominik Kuzmanović, pod ravnjanjem iskusnog majstora, riječkog asa Valtera Matoševića, dokazivali su konstatno koliko su vratari okosnica obrane.

Reprezentacija je u Njemačku ispraćena s poslovičnim hrvatskim optimizmom i uobičajeno velikim apetitima, nakon te buke na ispraćaju uslijedila je ona nakon razočaravajućih rezultata i simboličnog 11. mjesta, sad je i ona pomalo utihnula, a reprezentacija se razočarana vratila u domovinu. Koliko im je god žao zbog neispunjenih želja momčadi na EP-u, toliko se učinkom na ovom velikom natjecanju itekako mogu tješiti ljudi iz hrvatskog vratarskog kvarteta, Ivić rođen 1992. godine, sada igrač francuskog Chamberryja, Matej Mandić, čak 205 centimetara visok vratar PPD Zagreba rođen 2002. godine, te njegov vršnjak Dominik Kuzmanović iz Nexea, koji je nizom sjajnih intervencija brzo osvojio srca navijača, kao i Valter Matošević, njihov trener u reprezentaciji. Pohvale su im stizale s raznih adresa, tako i onih najuglednijih. Primjerice, Riječanin Mirza Džomba za naš je list poručio da je hrvatska reprezentacija nakon dugo vremena dobila dvojac vrhunskih vratara koji se dobro nadopunjavaju, kada ne ide jednome, ide drugome.

Samopouzdanje

– Dečki su u svakom slučaju oduševili, itekako su dobro branili – kaže slavni Valter Matošević, jedno od imena u hrvatskoj reprezentaciji iz grada na Rječini, najtrofejniji riječki sportaš, uz ostalo, svjetski prvak i viceprvak te olimpijski pobjednik, nekadašnji vratar Zameta, koji je svojevremeno označavan najboljim vratarom na svijetu. – Mogu slobodno reći da su sva trojica bila na vrhunskoj razini. Zaključak je da što se vratara tiče, imamo svijetlu budućnost.

Valter Matošević/Foto PIXSELL

Jedan iz vratarskog trija, Dominik Kuzmanović, pritom je prebrodio i ona zdravstvena iskušenja, uspio se oporaviti od bolesti zbog koje je bio upitan njegov odlazak u Njemačku gdje se često transformirao u hrvatskog junaka koji je sjajnim obranama dizao gledatelje na noge.

– Nažalost, Kuzmanović je bio bolestan i sigurno ga je ta bolest na neki način sprečavala. Međutim, taj dečko je toliko mentalno jak da je jednostavno sve to uspio ostaviti iza sebe, ostavio je iza sebe odlazak u bolnicu i sve ono što mu se događalo. Odradio je nekoliko treninga, došao na Europsko prvenstvo i odmah pokazao svoju kvalitetu. Ona, uostalom, i nije bila upitna, potvrđena je i njegovom odličnom sezonom u Našicama.

Iza Matoševića je golemo vratarsko iskustvo s najvećih svjetskih natjecanja, zna koliko je delikatno »probijanje leda« i koliko mladim vratarima treba mentalne čvrstine u velikim duelima i ambijentima poput ovih njemačkih Arena u koje stane čak dvadeset tisuća ljudi.

– Možda na početku turnira poput ovoga postoji neka bojazan, određeni strah, malo treme. Ali, kada se izađe na parket, to sve jednostavno nestane. Dovoljna je jedna obranjena lopta da te »pogura« i dobiješ potrebno samopouzdanje. Na kraju krajeva, vidjelo se i sada da je to tako.

Cimeri

Vratari iz svojih klubova, kao i njihovi suigrači u polju, dolaze na pripreme reprezentacije na kojima se trebaju čim brže priviknuti na drugačiju momčad, kao i na skorašnji turnirski način natjecanja.

– Naravno da su naše vratarske pripreme specifične. Naravno, postoje treninzi, koji su na početku malo zahtjevniji i jači, nakon toga intenzitet pada da bi momci dobili potrebnu svježinu. Uza sve to, gledamo snimke, imamo dosta videoanaliza te popričamo o tim našim vratarskim temama. Znači, nema tu za isticati ništa specijalno, osim videoanalize i ove naše priče.

Na kraju ove »štorije o vratarima«, zaključak je ugodan, hrvatska ima tandem, Matošević smatra čak i trio koji se dobro nadopunjava i od kojega se i u budućnosti može očekivati još puno toga. Ističe pritom i ugodnu atmosferu koja vlada u vratarskom kutku reprezentacije.

– Već sam rekao da su i Mandić i Kuzmanović svijetla budućnost hrvatskog rukometa. I Mandić je također bio odličan na golu, ima odličnu sezonu u Zagrebu. I jedan i drugi rasli su zajedno, zajedno su bili u juniorskoj reprezentaciji. Znaju se dugi niz godina, cimeri su, jednostavno imaju odličnu suradnju. Ali isto tako moram napomenuti da je tu i Filip Ivić, koji je iskusniji, a i dobro brani u Francuskoj. On je mlađima podrška i stvarno postoji ta kemija između njih trojice, tako da je sve lijepo. Veseli su i nema zavisti. Na kraju krajeva, svaki vratar je na određeni način egoist. Kod njih toga nema, svi se raduju kada netko od njih dobro brani, tako da je sve to skupa uistinu veliki poticaj za ostvarenje daljnjih rezultata.

Hrvatski golmani tek očekuju najbolje vratarske godine, potvrdili su talent, ali za dostizanje onoga što javnost od njih očekuje, trebat će mnogo rada. Potvrđuje to i Valter Matošević, poznat po tome što je tijekom cijele karijere veliki talent nadopunjavao vrlo marljivim treniranjem.

– Recimo da je prije talent bio više izraženiji, danas je normalno da brani netko tko ima talenta, ali bez rada nema ničega. Ako si manje talentiran, isplivat ćeš uz dobar, kvalitetan rad