RIJEKA Kao što su gejziri, termalni izvori iz kojih ciklički kipuća voda i para pršte kao iz fontane, koji su dobili ime po islandskoj riječi geysa za vrtlog i tijek, desetljećima turistička atrakcija, tako su i islandski rukometaši, večerašnji hrvatski konkurenti, već godinama i za najbolje opasnost na koju se mogu itekako opeći kao da su neoprezno prišli onom pravom gejziru. Uostalom, ofuriše se tako i Egipćani koji su nedavno rutinirano držali lekcije u osvajanju bodova baš s Hrvatskom.

Dagur Sigurdsson, islandski stručnjak za hrvatskim kormilom, svakako do u detalje priprema posadu za ovo izazovno razgledanje gejzira rodne mu države, koliko mu je olakotna činjenica da tako dobro poznaje kvalitetu suparnika, mentalitet i način razmišljanja islandskih rukometaša, to će se vidjeti tek večeras u susretu koji rukometna Hrvatska očekuje s velikom nadom, ali isto tako sa strepnjom dok dani SP-a idu jedan za drugim, a da se navijači i dalje pitaju koje je ono pravo lice njihovih miljenika. U taktovima od rapsodije s Argentinom i Bahreinom, preko razočaranja s Egiptom pa do nastupa u revijalnom tonu s još jednom uistinu egzotičnom reprezentacijom za koju su oni slabijeg zemljopisnog znanja pitali odakle dolazi, ne znajući da su Zelenortski Otoci otočje uz afričke obale, pleše hrvatska momčad u proteklim nastupima dok se čekaju odgovori hoće li večeras kraj dočekati uzdignutih ruku za pljesak publike, ali i s brigom da ne bi morala pognute glave izlaziti s terena. S rukometnom periferijom se, naime, lako dolazilo do lopte i moglo brzo letjeti u napad, ali s Egipćanima je otimanje za »sredstvo za rad« bilo često toliko besplodno da se Hrvatska morala upustiti u manevarsku bitku s poražavajućim efektima.

Inače, izbornik je i dalje dosljedan, momčad koja je ionako promijenjena silom prilika zbog ozljeda vrlo bitnih igrača kao što su Duvnjak i Cindrić, i posljednjem je nastupu bila u drugačijoj postavi. Recimo, ovog puta se u zapisniku umjesto Načinovićeva našlo Šimićevo prezime, s druge strane oni koji su zazivali ljevorukog beka Luku Lovru Klaricu konačno su uslišani. U tom stilu rokada vidjeli smo i onu među vratnicama gdje je Pešić mijenjao Kuzmanovića. Uglavnom, kao što među navijačima vlada uobičajena neizvjesnost oko rezultata, isto tako se pitaju u kojem će izdanju hrvatska reprezentacija jurišati k važnoj pobjedi. O glumcima u predstavi zna samo režiser, no bez obzira tko zaigrao, imamo pravo željeti dobar rezultat. Nije bez razloga što toliki hrvatski igrači igraju u uglednim klubovima diljem kontinenta, da nemaju za to potrebnu kvalitetu, ne bi tamo bili angažirani.

Poslije one kiše od 20 golova razlike s plutajućim otočanima, svi bi u nas bili zadovoljni i s jednom kapljicom viška za pobjedu. Jasno, za to se mora dogoditi onaj nužni »klik«, skup dobrih pojedinaca mora biti do krajnosti posada u kojoj se dobro zna što tko radi da bi se onda složnim zaveslajima došlo do cilja. Ne budemo li to vidjeli, nećemo večeras biti svjedoci nužne hrvatske pobjede, po mogućnosti s četiri gola razlike.