Ivan Pešić nakon osvajanja francuskoga Kupa/Foto FACEBOOK/HBC NANTES
Uoči prošlog Svjetskoga prvenstva nisam bio sto posto spreman pa sam odlučio da je najbolje da ga preskočim. Ali ako me zdravlje posluži, uvijek sam spreman pomoći reprezentaciji - kaže Pešić
povezane vijesti
RIJEKA Senjska rukometna ruka čuva obranu Nantesa, riječ je o Ivanu Pešiću, koji se u bogatoj karijeri prožetoj uspješnim nastupima u brojnim međunarodnim klubovima, osim vratarom može nazvati i poliglotom s obzirom na to da je prokrstario raznoraznim europskim meridijanima i paralelama. Njegove sjajne obrane u Zametu sada su tek lijepa uspomena, kao u dugometražnoj televizijskoj seriji redale su se epizode u mađarskom Veszpremu, nakon epizode u Zagrebu nastavio je međunarodnu karijeru braneći za mariborski Branik, bjeloruski Meškov i njemački Stuttgart, ispada da bi tek što je naučio komunicirati na jednom jeziku, već morao na novi »ubrzani tečaj«, kao što je sada s onim francuskog jezika.
– Francuski sad malo bolje razumijem, ali mi ga je još uvijek teško pričati – kaže iskusni vratar, poslovično dobro raspoloženi Ivan Pešić, rođen 1989. godine. Ionako je ljubitelj putovanja, pamti se tako njegov posjet Mauricijusu i fotografiranje s lavovima. – Još se uhodavam, nisam u tome baš najbolji, ali se trudim i nadam se da ću biti malo bolji. Za svaki slučaj, tu je engleski, osim toga, trener priča francuski pri čemu ga dosta toga razumijem, ali mi je problem izraziti se pa stoga dosta pričamo na engleskom. U šali rečeno, ja sam golman pa i ne moram puno pričati, za mene nema nekih prevelikih taktičkih zahtjeva. To sve skupa ispadne neki koktel francuskog i engleskog, ima svega pomalo. Učimo, imamo i satove francuskog jezika i malo, pomalo će sve to doći na pravo mjesto. U momčadi su i Slovenac Ovniček, prošle sezone tu je bio i Rus Škorinski, s kojim sam dugo igrao u Bjelorusiji. Inače, stalno učim novi jezik, bjeloruski sam naučio, ali mađarski nisam, težak je, ali pričali smo na engleskom pa nije bilo problema.
Dobar ritam
Nantes je imao uspješnu sezonu, čemu je itekako pridonio i Ivan Pešić, koji ne samo da je branio, već je i zabijao. Tako je u ligaškoj pobjedi nad Ivryjem briljirao s 19 obrana, a sve je zašećerio s čak četiri gola, čime je bio drugi strijelac momčadi. Više golova od senjskog asa postigao je tek Španjolac Odriozola, strijelac šest golova. Sve to u ligi rukometne velesile kao što je Francuska, samim time su trofeji i cjenjeniji. Inače, u finalu Superkupa Ivan Pešić bio je MVP.
– Imali smo dobru sezonu, osvojili smo dva od tri francuska trofeja, Kup i Superkup. U prvenstvu smo s PSG-om do kraja imali šansu, ali smo izgubili susret koji je odlučivao hoćemo li biti prvi ili treći budući da smo bili bodovno nagurani na vrhu. Francuska liga je dosta dobra, gdje god gostovao, ako nisi na sto posto, izgubit ćeš bodove. Uz to nam je sezona bila katastrofalno naporna jer se igrala i Liga prvaka i domaće prvenstvo te smo praktički svaka tri dana bili u pokretu. Redale su se utakmice, nije bilo vremena za odmor. Teško je tako zadržati dobar ritam, negdje uvijek kiksaš, tako smo u borbi za titulu kiksali na dva gostovanja i to je bilo dovoljno za izgubiti naslov.
Pešić i društvo okončali su odmor i hvataju zalet za novu sezonu, hrvatskog vratara u svemu muči još nezaliječena ozljeda prepone u klubu s poslovično velikim apetitima u domaćim i europskim utakmicama.
Reprezentacija
– Uspio sam se odmoriti. Imao sam dosta problema s preponom, još je malo osjećam, no bolje je nego prošle sezone. Tada sam dobro startao i bio sam igrač mjeseca u Francuskoj, ali me prepona malo izbacila iz ritma. I sada se borim s njom, nadam se da će stanje barem ostati ovako kako je sada. U Francuskoj smo uvijek tu negdje u borbi za titulu prvaka, da budemo samo živi i zdravi do kraja pa da Bog da je i osvojimo. Naravno da i Europi želimo dogurati što dalje.
Njemačka će od 10. do 28. siječnja biti domaćin Europskoga prvenstva. Hrvatska će igrati u skupini B u Mannheimu sa Španjolskom, Austrijom i Rumunjskom. Pešić je lani morao odustati od Svjetskoga prvenstva zbog toliko spominjanih problema s ozljedom, hoće li se dovoljno oporaviti i hoće li ga novi izbornik Goran Perkovac angažirati, još treba vidjeti.
– Na prošlom Svjetskom prvenstvu su bili Pavić, Kuzmanović i Šunjić. U reprezentaciju me bio zvao tadašnji izbornik Hrvoje Horvat, ali nisam se bio u stanju odazvati zbog problema s preponom. Uvijek računam na reprezentaciju. Žao mi je zbog prošle sezone, odigrao sam neke utakmice i mislio da ću biti spreman, ali nekoliko dana prije okupljanja reprezentacije praktički sam jedva hodao, a kamoli da bih mogao trčati. Poslije sam u razgovoru rekao Horvatu da je bolje da ne idem na Svjetsko prvenstvo u takvom stanju jer sam na prošlo Europsko prvenstvo u Mađarskoj išao u dosta lošem stanju i tri, četiri mjeseca uoči natjecanja nisam uopće igrao. To se tamo nije pokazalo baš najboljim rješenjem te sam odlučio da bi bilo bolje da preskočim Svjetsko prvenstvo jer nisam bio sto posto spreman. Inače, ako me zdravlje posluži, uvijek sam spreman pomoći – poručio je Ivan Pešić.
Zamet draga uspomenaRiječki ljubitelji rukometa itekako rado pamte atraktivne, sjajne obrane Ivana Pešića, koji je kao petnaestogodišnji klinac iz Senja došao u Zamet. Snažno je eksplodirala silina njegova talenta, vrlo brzo je iz druge prebačen u prvu ekipu, gdje je uskoro dobio šansu. U jednom je trenutku bio u paru sa znatno iskusnijim Ivanom Stevanovićem, također reprezentativcem, Rijeka je tada imala najperspektivniji, tko zna, možda i najbolji vratarski par u Hrvatskoj. – Davno sam došao u Zamet, bio sam dijete – kaže popularni »Peške«. – Jednu sam sezonu branio u paru s Ivanom Stevanovićem. Bilo mi je super, tog se vremena sjećam kao svojih najboljih godina, najbolje godine srednje škole proveo sam u Rijeci. Uvijek se rado sjetim tih dana. Mislim da sam već s 14 godina došao u prvu ekipu. Zamet je tada bio dosta jak, zapravo je bio odmah poslije Zagreba. Imao je dobru ekipu, žao mi je što sada nisu na toj razini, ali valjda će se i to promijeniti – kaže Pešić. |