RIJEKA U svakoj šali ima barem pola istine, tako i u poruci »nitko se ne hvata motike«. Potvrđuje to i Riječanin koji je zaboravio nekada toliko popularni alat spremiti na mjesto, ali nema razloga za brigu. Našao ga je nedirnut nakon nekoliko dana, sve u prilog tvrdnji da je sve manje zainteresiranih za »kopanje i okopavanje«. No, nije baš tako, u skladu s modernim vremenima ne poseže se za ovom prastarom alatkom, ali među mladima itekako ima želje za poslom, ali, naravno, i nužde za zaradom.

Potvrđuju to i ovog ljeta mlade rukometašice Zameta, koje su »sve u šesnaest« aktivne na oba polja, kako na onom sportskom, nastojeći se što bolje pripremiti za novu prvoligašku sezonu, ali i na raznim radnim mjestima, iskorištavajući svaki dan turističke sezone na izmaku da bi privredile u sportu, koji u njihovu slučaju jest vrhunski budući da igraju u elitnom razredu, ali im je rukometna zarada očito daleko od elitne. Mlade djevojke svakako žele što manje opterećivati roditelje i obiteljski proračun dok se bave prvoligaškim rukometom i zbilja privređuju za svakidašnjicu »u znoju lica svog«. Gdje vodi taj njihov paralelni slalom kada je sport u pitanju, može se samo diskutirati. Koliko god to zvučalo skeptično, svakako ne do vrhunskih dostignuća, s vremenom će, došavši u neke godine, prestati sa sportom, dok će one talentiranije i ambicioznije jednostavno otići iz Rijeke putem kojim su otišle i znane im prethodnice, poput reprezentativke Ćamile Mičijević i Dejane Milosavljević. Jasno da slijedom toga ni na mercatu nije traženo nešto posebno, stoga je i povratak vratarke Helene Šegota zvučno odjeknuo. Naravno da je pretenciozno razmišljati o nekim značajnijim rezultatskim dostignućima dok ovdašnje rukometašice podsjećaju na tadašnje nogometaše riječkih klubova Lokomotive, Lučkog radnika, Konstruktora ili Primorja, koji su dobijali posao u ovim tvrtkama i trenirali gotovo pa rekreativno, dva, tri puta tjedno.

»Obrnuto proporcionalno« je u taboru Zamećana s kojima djevojke dijele dvoranu. Tu, istina, nadareni vratar Toni Viskić osim na trening, odlazi i na radno mjesto. Ali, on je izuzetak od pravila, momka reprezentativnog potencijala u klubu nagovaraju da se posveti samo rukometu, no pitanje je kakve su mu sportske ambicije. One klupske su bez dvojbe ozbiljne, vodstvo na čelu sa Željkom Jovanovićem i Ivicom Lukanovićem preuzelo je klub koji je ispao iz lige, odvuklo ga od ponora stečaja. Postoji vizija napretka, spominje olimpijski ciklus. U tom licu i naličju vrhunskog gradskog rukometa, MRK Zamet je po vraćanju premijerligaškog statusa na mercatu pokazao da misli ozbiljno. U Rijeku je vraćeno zvučno ime, Luka Mrakovčić, dovedeni su vratar Dominik Marković iz Slovengradeca te tri U-21 reprezentativca, Adrian Ćosić iz Ruda, odakle se vratio Petar Lencović, angažiran je i Roko Markota iz Valpovke.

Zamećani u ponedjeljak idu u Novalju na četverodnevno druženje i trening, Zamećanke umjesto »sporta i glazbe« na repertoaru imaju »sport i posao«. Što se može, takav je život.