RIJEKA  Svjetsko prvenstvo je pred vratima, ta već neko vrijeme slušana poruka uoči sastanka najboljih rukometaša globusa sve manje djeluje kao poštapalica, a sve više kao konkretna stvarnost s obzirom na nadolazeći veliki sportski događaj koji se održava od 14. siječnja do 2. veljače, a kojem je Hrvatska domaćin uz Dansku i Norvešku.

U ovdašnjoj javnosti hrvatski reprezentativci su danima u fokusu, navijači svakodnevno mogu slušati informacije o napornom i ozbiljnom radu, ali samo oni koji ga obavljaju znaju najbolje kako im je, osjećajući sve to na vlastitoj koži.

– Ovakav ozbiljan rad je za nas nešto normalno, na ovako nešto smo već odavno naučili – kaže Tin Lučin, riječki »majstor režije« u hrvatskoj liniji, visoki bek koji je latentna opasnost po obrane kako s prodorima i udarcima k vratima, tako i originalnim rješenjima na koja suparničke zone ostaju bez teksta.

– Naravno da nam je teško, pogotovo u razdoblju kada je na dnevnom redu fizička priprema. Ali, što je sada najvažnije, kada je dobra atmosfera u reprezentaciji, kada je ovakvo zajedništvo u ekipi, onda se sve lakše podnese.

Već godinama reprezentativci sele iz jedne stvarnosti u drugu, u naponu naporne klupske sezone stižu pod zastavu i oblače najdraže im dresove. Bez obzira na to što fizičku pripremu valja stalno obavljati, za pretpostaviti je da su momci iz klupskih sredina u kojima uz ostalo imaju i vrhunske suigrače, fizički vrhunski pripremljeni. Stoga je specifičan taj prelazak na reprezentativni kolosijek, pripremanje da se što bolje ide k ciljevima.

– U svemu ovome mislim da ima vremena za raditi i na fizičkoj pripremi, naravno ipak je najbitnije da se ekipa uigra, da se poslože sve kockice. Nema baš puno treninga, najvažnije je to uigravanje i na tome najviše i radimo.

Ubojit ritam

Srećom pa većina momaka za sobom ima itekakvog staža u reprezentaciji, dobro se poznaju, samim time bi im trebalo biti lakše postići onu željenu sinkronizaciju u igri.

– Već smo neko vrijeme kao ekipa zajedno, ali naravno da je svako prvenstvo priča za sebe. S obzirom na neka prethodna natjecanja, naravno da bismo svi voljeli da ovo Svjetsko prvenstvo bude nekakva prekretnica, da ostvarimo lijepi rezultat, pogotovo što igramo kod kuće.

U svemu tome velika se natjecanja izmjenjuju filmskom brzinom, za nama je nastup najboljih rukometaša na Olimpijskim igrama, koji kao da je bio jučer, a već brojimo dane do Svjetskog prvenstva. Igračima je sve samo dosadno ne, razmak između ovakvih velikih turnira im je upotpunjen odigravanjem klupskih utakmica, također na visokoj razini. Uzbudljiv je život vrhunskih rukometaša.

– Rukomet je takav sport, svake godine se igra neko veliko natjecanje, nema previše vremena za odmaranje. Naučili smo već na ovakav ritam, a mislim da je ovo sve čak i dobro jer svake godine imamo šansu ostvariti neki veliki rezultat. Nadam se samo da ćemo u tome jednom i uspjeti.

Svaki kotačić u mehanizmu treba zadovoljavajuće funkcionirati da bi stroj dobro funkcionirao, tako je i s Tinom koji iz klupskog dresa Nexea, druge sile hrvatskog rukometa, sada želi pridonijeti rezultatima reprezentacije.

– Mislim da je najbitnije da sam zdrav. Fizički sam spreman, dobro se osjećam. Klupska sezona možda nije bila najbolja, ali kada je riječ o meni, smatram da sam stvarno u dobroj formi. Vidjet ćemo koliko će me izbornik imati u planu. Spreman sam dati sto posto od sebe, a onda ćemo vidjeti što će biti.

Rukomet je već godinama među top sportovima po zanimanju ljudi u nas, pomno se prati reprezentacija, tako je i sada uoči Mundijala. Tu vatru zanimanja davno su upalile tolike generacije sjajnim dosezima na najvećim natjecanjima, ona gori više od tri desetljeća.

– Hrvatska je uvijek imala dobru reprezentaciju i dobre rezultate. Posljednjih godina, možda i desetak, nije možda onako kako bi ljudi htjeli i onako kako su navikli. Možda su one prethodne generacije mazile rukometnu publiku. Naravno da se događaju usponi i padovi, nadam se da ćemo se vratiti u borbe za medalje kao što je to bilo nekad.

Osmi igrač

Umijeće je sakriti svoje mane i nametnuti igru u kojoj bi se istaknule vrline momčadi, tako je i s hrvatskom ekipom koja želi inzistirati na svojim kvalitetama.

– Najveća nam je snaga zajedništvo, u reprezentaciji je zbilja uvijek jako dobra atmosfera. To je nešto što je uvijek krasilo hrvatsku reprezentaciju. Naravno, kada je o igri riječ, smatram da svaku poziciju imamo jako dobro pokrivenu nekolicinom zbilja kvalitetnih igrača. Mislim da su naša snaga astmosfera, zajedništvo i kvaliteta.

Spominjanje atmosfere automatski seli misli k tribinama, ne treba sumnjati u veliku pomoć iz gledališta, svakako »osmog igrača« Hrvatske.

– Osim toga što atmosfera na tribinama nosi i određeni pritisak i teret, tu činjenicu da se igra pred domaćom publikom moramo pretvoriti u našu korist. Trebamo se postaviti da nas ta publika nosi te da krenemo s pobjedama. Tada ćemo, kako turnir bude odmicao, biti sve opasniji. Budemo li sve popratili rezultatski, a publika bude naš osmi igrač, smatram da smo onda jako opasni. Uglavnom, moramo podesiti jedra da nam atmosfera u dvorani bude vjetar u leđa.

Kao i navijači, tako naravno i sami igrači imaju velika očekivanja od Svjetskog prvenstva, apetiti su uvijek veliki, turnir će pokazati jesu li oči bile veće od želuca ili ne.

– Prognoziranje rezultata uvijek je nezahvalno. Naravno, kada se igra kod kuće, svakako bi bilo lijepo doći do borbe za medalju. No, treba ići utakmicu po utakmicu, razmišljati najprije o prvom krugu, tada ide druga skupina, a onda je tek četvrtfinale pa polufinale. Puno je tu susreta i zbilja treba ići utakmicu po utakmicu pa gdje nas to donese.

Bahrein i Argentina, suparnici u skupini uz Egipat, djeluju kao rukometna egzotika, ali se u hrvatskom taboru o njima itekako ozbiljno razmišlja.

– Od početka trebamo muški zapeti. Smatram da svaka ekipa u našoj skupini ima kvalitetu te da zbilja ne bi bilo iznenađenje da Bahrein i Argentina nekom otkinu koji bod. Trebamo biti zbilja na oprezu i sa svakim igrati kao da je finale.