RIJEKA  Ponosni otac Željko, Dubravko Konjuh, prijatelj obitelji i razni drugi simpatizeri riječkog rukometa sa zadovoljstvom su pratili predstavljanje igrača na sobotnjem gostovanju prvaka Zagreba u zametskoj dvorani, pljeskali riječkom reprezentativcu Filipu Glavašu, ubojitom ljevorukom krilu Zagrebaša, jednom iz duge kolone Riječana koji već kroz desetljeća igraju u sastavu elitne hrvatske rukometne družine. Naravno da je Filipu Glavašu utakmica bila poseban gušt već zbog činjenice da je, barem nakratko, došao u svoj grad.

– Ne treba ni previše objašnjavati da sam jedva dočekao doći doma – kaže riječki reprezentativac u Zagrebu. – To mi je itekako srcu drago, nisam baš previše ove polusezone bio u Rijeci. Naime, jednom sam samo uspio doći kući, onako na brzinu. Jedva sam dočekao doći i odigrati utakmicu protiv svojeg bivšeg kluba.

U ovom njegovom slučaju riječ je o samo jednom blic posjetu našem gradu, vratio se sa suigračima u Zagreb jer je pred njima nova obaveza.

– U ovom slučaju riječ je o jednoj humanitarnoj akciji u kojoj naš klub sudjeluje ovog tjedna. Klub, naime, organizira akciju za pomoć djeci.

Za njim i prijateljima je toliko prijeđenog puta, fizičkog i psihološkog umora se nataložilo dok je već započeo suton nadmetanja u ovom natiskanom kalendaru utakmica i putovanja prvog dijela sezone, u kojem danas žive vrhunski sportaši, ovi moderni nomadi. Svi jedva čekamo Božić, blagdan koji se tradicionalno slavi sa svojim najbližima. Iščekuju ga tako i rukometaši kao i Glavaš, kako zbog prilike da malo predahnu, tako i da opušteni provedu blagdan u krugu obitelji.

– Bitno nam je sada što završava polusezona i naravno, želimo je svi okončati zdravi jer nas nekoliko iz kluba i ostale reprezentativce čeka priredba kakva je ovo Svjetsko prvenstvo koje ćemo igrati doma.

Pozitivno razmišljanje

U redovima Zagreba svode se dojmovi o polusezoni u kojoj se igralo čitav niz izazovnih utakmica u Ligi prvaka.

– Za našu klupsku sezonu se može kazati kako je to bilo »malo gore, malo dolje«. Gledajući generalno, mislim da su treneri Nikolić i Čupić radili fenomenalan posao, da nam je u svakoj onoj utakmici nedostajalo možda malo sreće, malo koncentracije, pokoja sudačka odluka na našu stranu. Moram njima skinuti kapu, oni su postavili ove temelje. Onda je došao Velimir Petko Petković, trener koji od nas zahtijeva neku energiju, pozitivno razmišljanje. Još stvaramo neke konture u igri, ali općenito gledajući, kada se sve zbroji i oduzme, gledajući realno na cjelokupnu situaciju i igrački kadar kojim raspolažemo, mislim da smo odradili korektan posao.

Zagreb poslovično već desetljećima ima velika očekivanja u najjačem klupskom kontinentalnom natjecanju, ostvarenja su jedno, a očekivanja nešto drugo. Vrijedi to i za pojedince u momčadi, tako i za Filipa koji je zadovoljan svojim nastupima.

– Kada govorim o sebi, smatram kako igram jednu top sezonu. Zadovoljan jesam, možda sam trebao dobiti pokoju loptu više na krilo, ali OK je, u sustavu sam igre te tako i nema mjesta nekom egoizmu. Kada je pak riječ o sezoni kluba, mislim da su se svi dečki trudili, žele pobijediti u svakoj utakmici. Zagreb je konkurentan u Ligi prvaka, što je i bitno za hrvatski rukomet. Radimo jednu dobru priču i nadam se da ćemo tako i nastaviti.

Skandinavska mirnoća

U vrijeme smo zatišja pred buru, Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj, Danskoj i Norveškoj, koji je već česta tema ćakula u rukometnim krugovima.

– Svjetsko prvenstvo je i kod nas i normalno je da se polako raspravlja što i kako će biti. Teško mi je u ovom trenutku nešto određeno prognozirati. Uvijek sam govorio da ako igram, onda igram na pobjedu, igram na medalju. Ipak smo mi jedna Hrvatska koju ne treba otpisivati. Sigurno da u ovom trenutku nismo u nekom krugu favorita i sada bi bilo neumjesno najavljivati neke stvari. Ali, činjenica je da imamo jednu fenomenalnu ekipu. Svi dečki su međusobno korektni, stalno se čujemo, zezamo i naravno, kada smo skupa, i treniramo. To radimo s izbornikom koji ima tu svoju mirnoću i ima svoju filozofiju skandinavskog rukometa. Nadam se da će se sada dogoditi onaj željeni klik, da će stvari sjesti na svoje mjesto i da ćemo pokazati koliko uistinu vrijedimo.

U toj ludoj vožnji pogonsko gorivo je huk s tribina, podrška brojnih hrvatskih navijača.

– Svakako da ćemo imati veliku pomoć navijača, igramo doma i nema dileme da će biti tako, uostalom uvijek kada je Hrvatska igrala doma bila je ludnica na tribinama.

Filip Glavaš kao i svi reprezentativci žele dati što veći obol za ostvarenje dobrog rezultata na Svjetskom prvenstvu.

– Kada je riječ o meni, to je više pitanje za izbornika. Ja sam spreman, iza sebe imam dobru sezonu. Isto tako moj kolega Mario Šoštarić, s kojim dijelim poziciju, ima fantastičnu sezonu, treba ga pohvaliti, čovjek zabija kao na traci. Sigurno da ćemo se boriti jedan s drugim. Općenito gledano, volio bih da probamo uzeti neku medalju.