Tuga i žalost

Pripreme riječkih rukometašica slika su stanja u riječkom sportu: “Cure brode između treninga i radnog mjesta”

Igor Duvnjak

Josip Štokić (Zamet)/Foto Foto Arhiva NL

Josip Štokić (Zamet)/Foto Foto Arhiva NL

Nastojimo sve ukomponirati s obzirom na to da neke djevojke rade i u međusmjenama. Pokušavamo im izaći ususret. Puno je sezonskih poslova kojih su se prihvatile. Iz svega ovog pokušavamo izvući maksimum - kaže Josip Štokić, trener Zamećanki



RIJEKA Kao što je kolovoz sve bliže kraju, tako su i tzv. bazične pripreme rukometašica Zameta doživjele kulminaciju, sve dok mlade riječke sportašice pod vodstvom trenera Josipa Štokića hvataju zalet za skokove do željenih prvoligaških bodova.


– U tijeku smo četvrtog tjedna priprema – kaže strateg riječke ekipe i odmah skreće pozornost na specifičnost rada s igračicama koje djeluju »na dva razboja«. One ne djeluju na veselu poruku koju su pjevušili nekadašnji studenti, onu »studentski život je lijep, tra la, la, briga me za prazan džep«, prihvatile su se raznih poslova.


– Vježbamo, naravno, i ujutro i poslijepodne, nastojimo sve ukomponirati u cjelinu s obzirom na to da neke djevojke rade i u međusmjenama, rade »i ovako i onako«. Naravno, pokušavamo im uvijek izaći ususret. Puno je tih sezonskih poslova kojih su se prihvatile. Jasno je i da imaju onih svojih privatnih obaveza i svakako da nam je to problem. Ne možemo se kompletirati kako bismo htjeli i trebali. Ali, iz svega ovoga pokušavamo izvući maksimum.




U tom nastojanju nekih od njih da stignu na trening kako god stignu i mogu, stručni stožer pokušava čim bolje »napuniti akumulatore« ekipi za prvoligašku utrku, obaviti neophodne fizičke pripreme.


– Pri kraju smo najtežeg tjedna u tom ljetnom vježbanju. Još nekoliko dana će curama biti dosta teško, a onda će se već prilagoditi, barem ove koje treniraju redovito. Kako se bude bližio početak sezone, intenzitet i volumen treninga će se pomalo smanjivati. Dolazimo lagano u fazu gdje radimo na nekim, fizički manje zahtjevnim segmentima. Međutim, još uvijek im neće biti lako, još je ovo dosta naporno. Bliži se faza u kojoj ćemo igrati trening utakmice i moramo sve to izbalansirati. Ekipa nam je ipak dosta homogena u spremnosti, istina, neke mogu malo više zbog redovnog dolaska na treninge, a neke, koje su zauzete, mogu manje. Neke su izvukle maksimum iz ovih priprema, druge nisu. Ispada da onda imamo šaroliku sliku igračkog kadra.


Promjena smjena


Trener mora kako zna i umije broditi s ekipom u kojoj je niz onih kojima je rukomet tek jedna od obaveza. Tako je s kapetanicom Ivom Tabar na čelu. Sve ovo govori o vrhunskom sportu na riječki način, o amaterskim uvjetima i profesionalnim zahtjevima kakvi su ovi prvoligaški.


– Mi bismo htjeli amatere s profesionalnim obavezama, a to je gotovo nemoguće. Ja tu nikome ništa ne zamjeram. Mi pokušavamo učiniti sve najbolje da što spremniji dočekamo sezonu, što je teško. U sivoj smo zoni, ne znamo kako će koja igrati, ali nijednoj ne mogu ništa zamjeriti. Cure, naime, na sve moguće načine pokušavaju iskomunicirati kada mogu i trebaju doći na trening. Pokušavaju promijeniti smjene na poslu. Ne mogu reći ništa negativno, to je sport na riječki način. Svjestan sam toga i svjesno sam ušao u te pripreme jer ako to ne mogu prihvatiti, onda ne mogu raditi. Kada bih se zavaravao da će biti drukčije, samo bih sebi gore radio.


Naravno da »mercato« nije mogao donijeti značajnije promjene, nema više Ive Markulinčić i Elene Mršić, trener je zadovoljan povratkom vratarke Helene Šegota.


– Kada idete u trgovinu i imate dva eura, kupit ćete stvari za taj iznos. Tako je i kod nas. Pokušavali smo napraviti maksimalno za onaj iznos koji imamo, za naše mogućnosti. Što je, tu je. Ali nismo nezadovoljni. Djelovat ćemo ozbiljnije kao ekipa u rujnu, kada se cure konačno skupe i ovi sezonski poslovi završe. Ali, zadovoljni smo. Eto, vratila se Helena Šegota koja na pripremama definitivno pokazuje da je prava profesionalka i istinska kvaliteta za Prvu ligu i za našu ekipu. U tom ćemo segmentu dobiti »poguranac«.


Senjska ruka


U rukometnoj verziji »Čuvaj se senjske ruke«, dovođenje mladog stručnjaka iz grada pod Nehajem u Rijeku pokazuje se punim pogotkom. Udahnuo je život mladoj ekipi, dvije od igračica, Mirna Brusić i Lucija Grozdanić, igraju u Kini na Svjetskom U-18 prvenstvu. U protekle dvije sezone izboren je ostanak među prvoligašicama, kao što su nam svaki dan sve zrelije smokve slasnije, tako bi i Zamećanke trebale biti tim uspješnije s obzirom na to da su za sezonu iskusnije.


– Od nekih cura očekujem preuzimanje ključnih uloga i napredak u igri cijele ekipe. U prvenstvu su nam prva tri kola skoro pa ključna, ako ne to, onda barem vrlo važna. Idemo u goste novim prvoligašicama u Zelinu, onda i Dugom Selu 55. Zatim nam stiže Trešnjevka, povratnik u Prvu ligu. Očekujemo neki ulog u tom startu, jasno da što više ostvarimo u ta tri kola, to će nam dalje biti lakše. Bude li pak loše, to će nam odrediti iduće nastupe. Igrali bismo sa saznanjem da nismo uzeli bodove, da su drugi startali bolje i da nemamo dobru poziciju na početku. Sezona je duga, prvenstvo će biti izjednačeno i definitivno se sve može ispraviti dobrim načinom rada i pravim pristupom. Ni prošle sezone nije išlo glatko, bilo je puno promjena u kadru, dosta problema. Na kraju, kada smo stisli gas i posložili se, u tri, četiri kola smo imali prilično dobre rezultate. Pobjeđivali smo doma i neke od europskih predstavnica – poruka je uspješnog trenera mlade riječke posade.