RIJEKA   Valner Franković, visoki bek-šuter, koji je igrao i zapažene obrambene role, zauzima počasno mjesto u aleji slavnih labinskih rukometnih imena s titulom olimpijskog pobjednika u Atlanti 1996. godine. Rukometaš, koji je igrački stasao u Zametu u kojeg je došao kao mladić i čiji je dres nosio godinama da bi se u bogatoj karijeri vinuo u visine, bio je među onima koji su se nervirali silnim, obratima u nadmudrivanju Hrvatske s Islandom svjedočeći konačnoj pobjedi Hrvatske u dramatičnoj završnici.

– Jedina naša konstanta u ovih posljednjih par godina je da smo nekonstatni. Mada ovog puta ima stvarno olakotnih okolnosti, korona je napravila svoje, isto tako su svoje učinile i ozljede – kaže Valner Franković. – Međutim, sada smo vidjeli borbenost. Uz to treba izdvojiti da je Pešić sakupio obrana koliko možda dosad na cijelom turniru. Imali smo također i borbenu obranu. Pritom smo iz nje u prvom poluvremenu iskakali nerezonski. U drugom poluvremenu, čim se zaigrala malo čvršća obrana, bilo je bolje. Pritom je vratar dao sigurnost obrani, a ona pomogla vrataru. Kada je vratar na visini, situacija je odmah drugačija. Vjerujem, da su vratari bili na razini od 30 do 40 obrana da bi se sada drugačije pričalo o svemu.

Valner Franković

Što se tiče nadmetanja s momčadi koja igra rukomet na način kao Islanđani, Valner se prisjetio svoje generacije.

– Mi smo s momčadi koje igraju takav rukomet znali, neću reći lako, ali znali smo rješavati takve šablonske igre. Islanđani igraju organizirano, imaju brzu loptu, pucaju i s poda i iz skok-šuta, međutim kada im ubaciš u »klipove malo kamenja«, onda zaštekaju. Takve su te skandinavske ekipe osim Danaca. Island je sada imao vremena, mogao je igrati dugi napad iako im je nedostajalo igrača. Pritom mi se čini da je njihov najjači igrač Magnusson ovog puta malo zakazao. Pratim ga u Magdeburgu, on je igrač broj jedan u Njemačkoj. Bilo je i nekih nerezonskih udaraca Islanđana, nešto su nam i darivali što smo itekako iskoristili. No, onda se pojavila naša poznata boljka, ono »sada ćemo malo lakše«. Ušlo se onda u greškicu, dvije, oni su potegnuli i brzo preokrenili rezultat. Na svu sreću vratila nam se ta lopta.

Hrvatska je pred posljednjom utakmicom u skupini, u srijedu igra sa Nizozemskom.

– Ovo je jako bitna pobjeda jer sada otvaramo šansu da pobijedimo Nizozemsku u posljednjem kolu i da se borimo za peto mjesto. Jako je to bitno za odlazak na SP jer jako smo loše odigrali ono prošlo, ovdje nismo ušli u borbu za medalje, a na Olimpijskim igrama nas nije bilo. I da se dogodi da dobijemo jednu tešku kvalifikacijsku skupinu i da se ne plasiramo na SP, to bi bila jedna jako teška situacija za hrvatski rukomet.