RIJEKA Dobar glas daleko se čuje i dugo odzvanja u ušima, tako je i s porukom Line Červara uoči Europskoga prvenstva kada je ustvrdio da bi sve osim medalje bio neuspjeh za Hrvatsku. Trofejni trener svjetskoga glasa, legendarni Mago di Umago koji je proslavio hrvatski rukomet nezaboravnom kolekcijom medalja, ustraje u svojoj tvrdnji koju je, onako u svom stilu, obrazložio i sada.

– To sam poručio jer sam to pokazao osobnim primjerom – kaže Lino Červar, svojedobni hrvatski junak, koji je preuzeo hrvatsku momčad i s posljednjeg je mjesta u Europi, poput rukometnog profesora Baltazara, ekspresno doveo do titule svjetskoga prvaka i olimpijskoga pobjednika. Nakon tog nezaboravnog munjevitog sjaja godinama, čak više od desetljeća, s Hrvatskom je nastavio osvajati medalje na najvećim natjecanjima, čime je rukomet postao sportski brend u Hrvatskoj.

– Sjetite se da sam preuzeo posljednjeplasiranu ekipu u Europi i u 18 mjeseci doveo je do svjetskog i olimpijskog zlata. Dakle, to sam dokazivao i inače jer u onom vremenu koliko sam vodio reprezentaciju, a to je bilo dvanaest godina, na četrnaest velikih natjecanja igrali smo u deset završnica, a od toga u devet finala. Time sam nešto dokazao. Nakon toga nitko više nije igrao u finalu.

Lino Červar/Foto PIXSELL

Červar pritom potvrđuje da dobar kuhar mora pripremiti ukusno jelo i s namirnicama kojima u tome trenutku raspolaže.

– Smatram da se može i to obrazlažem svojim primjerom. Primjerice, mene nije nikada demoraliziralo imam li na popisu sve igrače ili ne. Postoji pravilo u životu: »Kada nemam ono što želim, ljubim sve ono što imam«. Za mene je trener prvi čovjek sustava, on ima svoju ideju igre koju mora prenijeti na momčad, s napomenom da se uvijek mora dolaziti do medalje. Poglavito mi male zemlje, pogotovo ako se pojavimo na velikom natjecanju s nekim novinama.

Različita mišljenja

Kada smo već kod novosti, i Lino Červar je zadovoljan s nekim mladim hrvatskim igračima. I on je, kao i mnogi drugi, pritom uočio ovdašnje talente, spomenuo je tako i nadarene Riječane Verona Načinovića i Tina Lučina. U toj hrvatskoj rukometnoj mladosti Lino vidi adekvatan potencijal za visoke domete, Červar ističe šanse, koliko god one visile o nitima teorije, da se to ostvari već na ovome prvenstvu.

– Ono što je pozitivno je da imamo dosta mladih igrača. Primjerice, Veron Načinović. Vidjeli smo tako i Tina Lučina, a uočili smo još puno igrača, da sada ne spominjemo sve njih. Mislim da su oni idealni za veliki rezultat, a to su i pokazali. E sada, kako se to sve pripremalo i kako se to sve vodi, u to ne ulazim. Ali, na kraju krajeva, kako se vidi u nedjeljno jutro poslije svih subotnjih utakmica, mi još uvijek imamo šanse da uđemo u polufinale. Dakle, može se još svašta dogoditi te je preuranjeno sada nešto govoriti. Ali, kao što sam rekao 11. siječnja, činjenica je da smo »u banani« ako ne idemo po medalju. To je moje mišljenje.

Zaredali su se razočaravajući hrvatski nastupi na EP-u, svatko ih vidi iz svojega kuta. Červar ne želi zaplesati u kolu kritičara i suzdržava se komentara o hrvatskoj igri na nadmetanju najboljih reprezentacija Staroga kontinenta.

– Zvalo me puno njih, tako i da komentiram na televiziji. Ne bih to, a naravno da imam svoje razmišljanje koje je različito od drugih. Ali, ako nekoga to bude zanimalo, mogu mu ga reći nakon što završi prvenstvo. Sada ne bih, mislim da nije u redu u ovome trenutku nešto govoriti jer svi su pametni nakon bitke, a treba »prespavati«, analizirati i onda dati svoje mišljenje. U svakom slučaju, moje je mišljenje bitno drugačije od svih onih o kojima čitam i o kojima govore mediji. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, a pritom mi se čini da je vrlo interesantno kako ja to vidim.

Zahvalnica

Komentirao sada nešto ili ne, Lino uvijek ističe nužan apetit za velikim rezultatima, što je karakteristika pobjednika.

– Ja ne priznajem onoga tko postupa defetistički, kaže da nismo svjetska sila, da nismo u gornjem domu. Mi smo tu, u drugo me nitko ne može uvjeriti zato što jer sam to pokazao svojim radom s ekipom koja je za mnoge bila neperspektivna, neodgojena, neobrazovana, a onda smo osvojili nešto što nitko u nas u kolektivnim igrama s loptom nije uspio, da s posljednjeg mjesta u Europi za 18 mjeseci dođemo do svjetskog i olimpijskog zlata. To je argument koji mi nitko nikada neće moći oduzeti, to su neosporne činjenice.

»Tovar i čovik znaju više od samog čovika«, pola je zbilje u šali legendarnog nogometnog trenera Ante Biće Mladinića. Konzultiranje i razmjena mišljenja uvijek su dobrodošli, ali u ovom slučaju ne da ih nema, već je Červaru HRS svojedobno uručio »zahvalnicu na suradnji«. U najmanju ruku čudno prema čovjeku s tako bogatim iskustvom osvajanja medalja, ispada da ga nema kome prenijeti. Primjerice, legendarni srpski igrač i trener Branislav Pokrajac nas je tada pitao čuje li se Lino s Vladom Stenzelom, odgovorili smo da se itekako narazgovarao sa slavnim stručnjakom.

– Bila je to nedjelja 2. veljače prošle godine, na dan obilježavanja dvadesete godišnjice osvajanja našeg prvog svjetskog zlata, kada mi je uručen prekid suradnje s HRS-om. Bilo je to inače prvo »kopneno« hrvatsko svjetsko zlato, vaterpolo je, naime, vodeni sport. Meni su to poslali baš na dan obilježavanja osvajanja svjetske krune. Tom sam vam rečenicom sve rekao. Ne samo to, već su me i skinuli kao da nisam dobrodošao ni na utakmice Zagreba čiji sam bio trener osam godina. Sve mi se to dogodilo kao najtrofejnijem treneru hrvatskog rukometa, jedinom treneru u Europi koji je dobio priznanje EHF-a za dugogodišnji rad. Ipak ja slavim 50 godina trenerskog rada.