RIJEKA  »Potraži me u predgrađu«, vječno je mlada skladba sa stihovima Drage Britvića koju je legendarni Zdenko Runjić uglazbio za Ladu Leskovara 1964. godine, isto tako je vječno mlad Rukometni klub Kozala, koji je u ovom živopisnom, pomalo romantičnom predgrađu osnovan tek godinu kasnije od pjesme drage tolikim generacijama. Od onih pionirskih dana na asfaltnom igralištu s nezaboravnim trenerom, nevjerojatnim entuzijastom ovog sporta Zvonkom Pitincem iz ere Marijana Bana, najomiljenijeg, a po mnogima i najboljim igračem u skoro šest desetljeća dugoj povijesti kluba, Kozala se i do danas neprestalno pomlađuje, bruseći pritom stalno neke nove talente. S jasnom vizijom što i kako može, ne leteći u oblacima čeka svoju novu sezonu s mislima o učinku seniorske ekipe, ali s jednakom pozornošću za tolike mlađe kategorije dječaka.

– Prva nam je ekipa dobro ekipirana, trener Igor Marijanović je posložio igrački roster za novu sezonu – kaže dopredsjednik Kozale Željko Blažević, jedan od kozalskih rukometnih entuzijasta, aktivan u klubu već dva desetljeća. – Od novih igrača imamo neke kadete Zameta na koje tamo nisu računali, tako nam je rečeno u razgovorima s ljudima iz struke naših susjeda. Riječ je o Grpcu, Rajiću, Jovoviću koji tamo nisu bili u prvom planu pa su se javili nama. Kako pak pratimo igrače u svim uzrasnim kategorijama, naš trener je procijenio da mogu pomoći te smo ih angažirali. Ta priča s prelascima je netom završena i oni su sada naši. Tu je sada i bek Karlo Devčić, koji je igrao i u prvoj ekipi Zameta, imao je ozljedu mišića, oporavio se i pristupio nam je kao i Lovro Randić, mladić iz Trsata, koji je proteklih nekoliko godina igrao za Maksimir s obzirom na to da je studirao u Zagrebu. Stigao je na lijevo krilo gdje nam je sada pojačana konkurencija. Ostatak sastava nam je od prošle sezone.

Gornji dom

Kozala poslovično igra bez velikih rezultatskih imperativa, ali naravno da teži mjestima čim bliže gornjem domu ljestvice.

– Posložili smo opet mladu i perspektivnu ekipu, vjerujemo da uz dobar rad trenera možemo čim više. Ne bismo htjeli proći kao prošle sezone, kada smo se malo mučili, mislim da smo spremni za gornji dom.

Kao u vicu o dobroj i lošoj vijesti, onom o dolasku na 10. kat, ali i ulasku u krivi neboder, tako je i u riječkom rukometu gdje je dobra vijest da će Rijeka u novoj sezoni imati gradski derbi, ali tu je i ona loša, činjenica da je Zamet ispao iz Premijer lige.

– U osmom kolu se igra utakmica Zamet – Kozala. Naravno da nam je žao što je Zamet ispao iz Premijer lige, to je uostalom žao svakome normalnom u gradu, Zamet je ipak jedna rukometna institucija. Ali veselimo se tome što će Rijeka imati derbi, moći će se gledati jedan dobar rukomet i na Kozali i na Zametu. Stoga se radujemo tim utakmicama i nadamo se da će biti pune dvorane i na Zametu i na Kozali kada se budu igrali derbiji.

Okruženje na Kozali se odavno iskazuje kao gnijezdo u kojem rukometni tići stasaju za let u visine, tako je od davnih dana potonjih prvoligaških majstora Kvarnera Brnelića i Praprotnika. U klubu čiji je dres nosio junak Domovinskog rata Zvonimir Škerl okruženje je u kojem su loptačku abecedu učila znana riječka rukometna imena, kao Darko Dunato i njegovi bliski susjedi, braća Dubravko i Boris Konjuh, Predrag Zinaić i toliki drugi, bio je lansirna rampa za reprezentativce, sve od tragično poginulog Deana Ožbolta, preko Nikole Blažička do majstora naših dana Tina Lučina i Halila Jaganjca. U Kozali pak ne žive od te lijepe prošlosti, već brinu o sadašnjosti toliko da su u mlađim kategorijama najuspješniji u našoj županiji, nadajući se nasljednicima spomenutih asova. S tom djecom radi niz znanih riječkih trenera.

Županijski vrh

– Naša Škola rukometa je uspješna, istaknuta u svim uzrastima, toliko da u PGŽ-u imamo tri prva i jedno drugo te jedno treće mjesto, sve su naše ekipe u županijskom vrhu, ispada da smo baš »poharali županiju«. Uz to su dvije ekipe, one U-13 i U-15, bile na završnicama državnih prvenstava što dugo nije bio slučaj. Oni mlađi su bili peti, ovi stariji su zauzeli četvrto mjesto. Nakon dugo godina je jedan riječki klub ostvario takve rezultate. Voditelj Škole rukometa te četvrtoplasirane ekipe U-15 je Igor Šustić, koji i koordinira rad sa svim trenerima. Iduće sezone će voditi ekipu U-13 koju je vodio Ivan Marenčić i nastavit će raditi s njima kada prijeđu u stariji uzrast. Tadej Široka pak vodi kadete. S uzrastom U-11 radi Dario Jeličić, a u mini rukometu Luka Ćaćan. Inače, svi natjecateljski uzrasti će nove sezone igrati u Hrvatskoj ligi.

Klub okuplja čitav roj igrača, sa seniorskim sastavom ih je oko 120, u kanaliziranju tako bogate aktivnosti nailazi i na raznorazne teškoće, među inim s nedostatkom životnog prostora za trening.

– Problematični su nam termini u dvorani, nema ih dovoljno za sve te ekipe pa se snalazimo i na način da dvije ekipe rade na pola terena. Tu smo malo zakinuti i nadamo se da će nam Grad Rijeka izaći ususret, da nam omogući pokoji termin više. Recimo, prva ekipa koja igra Prvu ligu četvrtkom radi termina nema trening, što baš i nije dobro. Nadamo se da će im se omogućiti trening pet puta tjedno, a pogotovo da će se omogućiti treninzi za djecu. Uzdamo se da će u dvorani »3. maja«, gdje se planira rekonstruirati podloga, biti mjesta za nas. Nije nam imperativ da prva ekipa mora trenirati na Kozali.