RIJEKA Lino Červar je najuspješniji izbornik u povijesti hrvatske muške rukometne reprezentacije i jedan od trofejnijih trenera na svijetu. To su blistave činjenice koje je malo tko mogao naslutiti nekada davno, recimo prije nekih pola stoljeća, tako i oni koji su u nedjeljna jutra dolazili na utakmice uz asfaltno igralište na Kozalu gdje je on u svom temperamentnom stilu vodio razne nižerazredne istarske ekipe. Dokazao je onu da se »otrov čuva u malim bočicama« i od onda načinio nezamislive, ogromne uzlete do samih svjetskih vrhova. Umjesto njegovih riječi, najbolja su mu posjetnica rezultati, tu se ima o čemu pričati. S Linom na čelu hrvatska reprezentacija je osvojila čak osam medalja na velikim natjecanjima, jedno olimpijsko zlato, jedno zlato i dva srebra na svjetskim prvenstvima, te tri srebra na europskim prvenstvima. Dodajmo i jedno zlato na Mediteranskim igrama i krug je zatvoren za sve, tako i za one koji su svih tih godina znali prodiskutirati o nekoj njegovoj (ne)stručnosti.

Dva mandata

On s pravom nosi nadimak Mago di Umago. Červar je vodio Hrvatsku kroz duga razdoblja, u dva mandata od 2002. do 2010. godine, te od 2017. do ostavke koju je ponudio prije nekoliko dana na ovom Svjetskom prvenstvu u Egiptu, ostavivši hrvatski rukomet s najlošijim rezultatom u posljednjih 19 godina.

Prvi veliki uspjeh Červar je ostvario 2003. na Svjetskom prvenstvu u Portugalu gdje je Hrvatska osvojila svoje prvo i do sada jedino svjetsko zlato. Samo godinu dana kasnije predvodio je reprezentaciju do olimpijskog zlata u Ateni u nezaboravnom naletu iz snova. Taj sjajan niz nastavljen je srebrom na SP-u u Tunisu 2005. godine. Hrvatska je s Červarom bila druga i na EP-u u Norveškoj 2008. godine, godinu dana kasnije na SP-u u Hrvatskoj te na EP-u 2010. u Austriji. Nakon turnira u Austriji odlučio se povući s mjesta izbornika. U reprezentaciju se vratio sedam godina kasnije, a 2018. je osvojio zlato na Mediteranskim igrama u Tarragoni, a prošle godine ima novi sjajan uspjeh, srebro na EP-u u Austriji, Norveškoj i Švedskoj, da bi nakon teškog i neočekivanog poraza od Argentine prije tri dana podnio ostavku.

Od ostalih izbornika inače olimpijsko zlato s hrvatskom reprezentacijom osvojio je i pokojni Velimir Kljajić 1996. u Atlanti, dok je Zdravko Zovko osvojio svjetsko srebro (1995.) i europsku broncu (1994.). Zovko ima i zlato na Mediteranskim igrama u Languedoc-Roussillonu 1993. godine. Slavko Goluža je kao izbornik osvojio tri bronce, olimpijsku 2012. u Londonu, europsku iste godine u Srbiji, te svjetsku osvojenu godinu dana kasnije u Španjolskoj. Ima i srebro s Mediteranskih igara u Mersinu 2013. godine. Od ostalih hrvatskih rukometnih izbornika odličje je još osvojio i Željko Babić, broncu na EP-u u Poljskoj 2016. godine.

Dramatiziranje

Lino Červar je začinio i pokvario odlazak rečenicama i porukom onima koji ga navodno ne vole.

– Kada volimo nekoga koji nas voli, to nije nikakva zasluga jer i grešnici to rade. Kada činimo dobro nekome, koji nama čini dobro, to nije nekakva zasluga, to i grešnici rade. Mi bismo trebali voljeti čovjeka koji nas ne voli, koji nas hoće poniziti, to su ljudi koji vole mrziti. To nije dobro, iako sam takve ljude volio u svojih 47 trenerskih godina. Oni su me motivirali da budem bolji i da pomičem svoje granice. Osobno mislim da bez milosrđa nama u društvu neće biti dobro. Ne treba zaboraviti, ali treba oprostiti – poručivao je Červar u istoj večeri kada smo s TV ekrana iz studija slušali i riječi nekih komentatora o »cipelarenju čovjeka na podu« i slično.

Lino je i u ovom slučaju, i kako to već zna, progovorio u šiframa, sklon pomalo dramatiziranju, takvim nam je zvučalo i spominjanje »cipelarenja«, sve u večeri kada su hrvatski navijači ionako bili ljutiti zbog visokog poraza.