RIJEKA  Zlatne medalje i druga odličja nešto manjeg sjaja govore više od riječi, to itekako vrijedi za Lina Červara, koji ih se naosvajao na hrvatskoj klupi. Režisera bombastičnih hrvatskih uspjeha više nego opravdano naziva se Mago di Umago, naziv je stekao još prije više od dva desetljeća kada je reprezentaciju »iz podruma« uveo u dizalo na svjetski vrh 2003. godine, a samo godinu potom i na olimpijski tron. I on je u koru onih koji hvale ovo hrvatsko srebro na Svjetskom prvenstvu, uz to poziva na nastavak sistematskog rada kojim se jedino može nastaviti s ovakvim uspjesima.

– Najvažnije je to što smo se vratili u vrh svjetskog rukometa, a tamo i pripadamo. Uz to nam se otvara mogućnost da stvarno vratimo rukomet gdje mu je i mjesto. Mislim da se treba načiniti strategija jer je do sada više dominirala improvizacija – Červarova je prva poruka. – Treba oživiti nekadašnje rukometne centre i više pažnje posvetiti mladima jer će nas to držati u vrhu. Inače, pomislimo li da ćemo se gore držati sami od sebe, istina nas može demantirati već na Europskom prvenstvu iduće godine. Bez sustavnog rada nećemo održati ovu poziciju. Sada pak treba pohvaliti sve, čestitati i stručnom stožeru i igračima za ovaj rezultat.

Igra srcem

Lino nije bio pristalica razbuktale euforije u očekivanju finalne utakmice s Dancima, bujanje strasti u javnosti je uzrokovalo kontraefekt, pritisak na igrače.

– Negativno se utjecalo s tim »rafalima«, mornaricom, pumpanjem raznim stvarima, to se ne radi uoči finala, time su naši još više gorjeli od želje. U dobroj namjeri se tako kod igrača stvaraju emocije. Htjeli su nešto napraviti dušom i tijelom, no obično pri tolikim emocijama um ne funkcionira, nema prisebnosti. Igrali smo više srcem, manje logikom. Dojma sam i da nismo baš previše analizirali Dance. Malo sam se i nasmijao kad se čulo kako oni osam godina nisu doživjeli poraz. Trebalo je pogledati utakmicu iz 2023. kada im je jedino Hrvatska u tim godinama uzela bod. Koliko vidim, tu se snimku nije gledalo.

Veličanstvena polufinalna pobjeda s Francuzima po njegovu mišljenju imala je razne efekte.

– Zavarala nas je Francuska jer oni jesu individualci, ali ne znaju razbiti takvu zonu, nisu imali sustav za razbijanje naše obrane. To se vidjelo, to su imena, ali »bez glave«. Tad je naša obrana »5-1« bila zaista odlična. Koristio sam je čak 2003. i 2004. godine, igrali smo je još tada. Predviđao sam sada njezinu moderniju varijantu, mi smo odigrali onu staru »5-1«. Ja sam je pokušavao modernizirati, dati više proaktivnosti, a ona se pokazala u Švedskoj 2023. godine. Šteta da se to nije gledalo jer Danci tamo nisu našli odgovor na naših »5-1«, te su čak i s jednim Hansenom ravnih 40 minuta igrali »sedam na šest«. On je tada došao na srednjega, pun iskustva i visok, nekako ih je držao. Završilo je neriješeno, ali bili smo oštećeni, zapravo smo u toj utakmici nadigrali Dance.

Šipić neutraliziran

U Oslu je pričana neka druga priča.

– S njima smo sada igrali kao i s Francuskom, ali nismo predvidjeli da će izbornik Nikolaj Jacobsen onako postaviti igru. Postavio ju je kao što sam i mislio. Opteretili su našu »dvojku« i »četvorku« da bi stvorili više prostora za Pytlicka i Gildsena. S druge strane pobijedila nas je ona njihova obrana »6-0« s dvojicom izvanrednih igrača, Jorgensenom i Saustrupom, ljudi koji su igrali trećega i četvrtoga u obrani, na dva najvažnija mjesta, bili su jako dobri i totalno su neutralizirali Šipića. Nisu bila bitna mjesta Kierkelokea i igrača s drugog boka, nego »trojka« i »četvorka«, i inače najvažniji ljudi obrane »6-0«. Velika emocija u našoj ekipi se vidjela i kada smo promašili nekoliko zicera, recimo Šipić kada je bio sam pred golom. Bili smo preemotivni. Inače, jedina naša opasnost u napadu bio je Martinović, u drugom poluvremenu su nas opet stisli, razbili nas, otišli su na 10 razlike. Treba poboljšati obranu kojom se pobjeđuje, mi smo u biti njom izgubili utakmicu. Uz to, oni su u napadu bili mnogo mudriji od nas.

Danci su pak imali odgovore na hrvatsku zonu.

– Pred danskim napadima se vidio deficit naše obrane. Bila je odlična s Francuzima koji su svi išli prema sredini gdje su bili svi naši visoki igrači s odličnim golmanom i Trikolori su bili nemoćni. Danci su pričali drugu priču, širili su našu zonu »5-1« a ne da su je »skupljali«. Tako i treba igrati, mi kao da o tome nismo razmišljali. Ne mislim da smo se previše taktički pripremili za utakmicu, više voljom i željom kao da će onda sve doći samo od sebe. To ovog puta nije došlo, ali vraćam se na koncu na početak naše ćakule, na svoju poruku da treba sve čestitke uputiti stožeru i igračima jer smo postigli velik rezultat. Šteta je tek što je bila jedna prilika, trebalo ju je iskoristiti, no na sve gledam pozitivno. Uz odličan rezultat na SP-u jako pozitivno je da smo dobili nekoliko mladih igrača, bitnih ljudi u ovoj igri. To je Martinović, Maraš, Srna, koji je doduše s Francuskom bio bolji no u finalu, imamo i na krilu Glavaša, naravno i vratara Kuzmanovića. Još kada dođe i Mandić, imat ćemo zbilja odličnu vratarsku liniju. Ukupno gladamo, imat ćemo dobru ekipu, neovisno o tome što odlaze »senatori«. Treba sve ovo nadograditi i uspostaviti hrvatski stil igre, što je jako važno. Inače, u mojoj knjizi predviđam kamo ide svjetski rukomet. Treba igrati kao naša slavna generacija koja je pokazala da ta igra nije samo sirova snaga, već vještina i kreativnost. To su imali svi oni dečki, pogledajte samo Džombu, Balića, Metličića, Lackovića, rekao sam u svojoj knjizi kako je to drugačiji profil igrača, ta vještina koja do danas nije dostignuta.