RIJEKA Irfan Smajlagić, Zlatko Saračević, Ivica Obrvan, Nenad Kljaić, Davor Dominiković, Željko Babić i Slavko Goluža, to je lista imena koje je na Indexu u svojoj kolumni nabrojio Patrik Ćavar kao moguće buduće izbornike hrvatske rukometne reprezentacije. Legendarni Pako, nekada jedan od najboljih rukometaša svijeta, napomenuo je i »sve su to ljudi koji jako dobro razumiju rukomet i koga god Savez od njih odabere, uvjeren sam da neće pogriješiti« i tom konstatacijom također nimalo nije pogriješio. Mnoga se pak slavna rukometna imena, ljudi s blistavim međunarodnim pedigreom iz raznih razloga ne izjašnjavaju, uz ostalo i da možda ne bi bili krivo shvaćeni. Dok se u političkim kuloarima raspreda o svim mogućim kandidatima, »koalicijama i koalicijicama« za skorašnje lokalne izbore, ljubitelji sporta i rukometa diljem domovine željno iščekuju »bijeli dim« iz vodstva Hrvatskog rukometnog saveza, ime čovjeka koji će naslijediti Linu Červara, koji s pravom može reći kako odlazi »pognutih ramena jer je opterećen osvojenim medaljama«. Samim time je nasljedniku ostavio tešku zadaću nastavka putovanja k odličjima kojima je Červar godinama krčio prolaze.

Kada je šokirao javnost porukom da odlazi s kormila, onako još vruć poslije teškog poraza s Argentincima, postala je jasna činjenica kako će od skorašnjeg 1. veljače, prvi dan po okončanju ovog po Hrvatsku itekako traumatičnog Svjetskog prvenstva, ona biti bez izbornika, a to je samo 40 dana prije početka kvalifikacija za Olimpijske igre. Na kvalifikacijskom turniru u Parizu Hrvatska će igrati u vrlo jakoj skupini protiv Francuske, Portugala i Tunisa. U prijevodu, HRS nema puno vremena, treba reagirati promptno, to je jasno i najvećem sportskom laiku.

Tko će zamijeniti Červara, postalo je odjednom bitnije pitanje nego čak i plasman na Svjetskom prvenstvu, jer je već po onom porazu postalo jasno da s takvom igrom Hrvatska ne može daleko. Teško da bi, bez podcjenjivanja, dobila i našički Nexe, kamoli momčad kalibra jedne Danske, makar i oslabljene.

Červara je, nakon što je podnio ostavku 2010. godine, zamijenio njegov pomoćnik Slavko Goluža, a Golužu 2015. Željko Babić. Ispada kako Babić više nije kandidat jer se u lošim odnosima rastao s vodstvom Saveza, a s Golužom to nije slučaj te ima izgleda ponovno zasjesti na izborničku klupu. Spominju se u tom krugu kandidata i imena bivšeg švicarskog izbornika Gorana Perkovca, Ivice Obrvana, također i Veselina Vujovića, Nenada Kljaića koji je trenutačno u Olympiacosu, Hrvoja Horvata, igračkog i trenerskog talenta, kormilara Nexea, pomoćnika Červaru sada u Egiptu, a osim nabrojenih imena, moguće je da priliku za izborničku poziciju dobiju Zlatko Saračević ili Igor Vori, pa i čovjek rukometnog autoriteta kakav je Petar Metličić, zašto ne?

Nabrajanje ljudi iz rukometne »galerije slavnih« bi nas odvelo daleko, srećom je hrvatski rukomet kroz silna desetljeća izbacivao osobe koje se s poštovanjem uvažava u rukometnim krugovima diljem svijeta. Gledano iz tog kuta, koga god Savez postavio za kormilo, ima opravdanje za izbor. Druga je stvar što će biti s onim najvažnijim, s rezultatom, koji je u sportu vrijedan kao voda u pustinji. Sigurno je samo jedno, HRS mora promptno vući ovaj kadrovski potez s obzirom na to da su kvalifikacije za Olimpijske igre na turniru sa suparnicima koji nakon ovog egipatskog debakla djeluju zastrašujuće, svakim danom sve bliže.