RIJEKA  Diže se zastor nad veliku žensku rukometnu predstavu kakva je Europsko prvenstvo, od sutra do 15. prosinca najbolje igračice našeg kontinenta počinju izazovna nadmudrivanja u dokazivanjima tko je zavrijedio najviše plasmane na ovom već 17. EURO-u. U tri zemlje, u Švicarskoj (Basel), Mađarskoj (Debrecen) i Austriji (Beč i Innsbruck) 24 nacionalne selekcije, svaka iz svog tabora, vrebaju na priliku za uspjeh, najbolje će stići do bečke završnice.

Hrvatska ide na svoje 13. europsko prvenstvo, 11. uzastopno i to poslovično tiho, bez velike pompe. Ništa čudno s obzirom na to da je na velikim natjecanjima bilježila »rupe u vodi«, izuzetak je veliko iznenađenje, brončana medalja na EURO-u 2020. godine. Po potonjim međunarodnim ispitima ispada kako je to bio izuzetak od pravila, Hrvatice se nisu uspjele plasirati na Olimpijske igre, a sada će u jakoj konkurenciji pokušati uljepšati sliku našeg ženskog rukometa koji već desetljećima kaska za onim muškim.

– Zadovoljna sam kako smo odradili pripreme – kaže Katarina Ježić, popularna Ketty, sportski ponos Novog Vinodolskog, djevojka iza koje su toliki nastupi na najvećim međunarodnim natjecanjima uoči ovog novog velikog izazova za nju i prijateljice iz reprezentacije. Rad je bio u skladu s ovim ubrzanim tempom života u kojem svi funkcioniramo, djevojke su imale ekspresno okupljanje i uspješan nastup na tradicionalnom Croatia Cupu, sve kako bi bilo ostvareno to što bolje »uštimavanje glasova«.

Let za Švicarsku

– Poslije dva posljednja dana rada, danas letimo za Švicarsku da bismo onda obavile još dva treninga. Zadovoljna sam kako je prošao sav ovaj naš dosadašnji zajednički rad, kako su naše cure sve to obavile. Naravno da smo se u svemu ovome pripremale za naše suparnice u skupini.

Već je pao u zaborav popis hrvatskih putnica na Europsko prvenstvo s kojega je izbornik Ivica Obrvan izostavio neke, naizgled nezamjenljive reprezentativke i očito redizajnirao ekipu. U reprezentativnom taboru uočljiva je vjera u vlastite snage, svjedoče o tome i procjene Katarine Ježić. Nije pritom otkrila toplu vodu porukom o nužnosti korištenja svih mogućih unutrašnjih rezervi, maksimalnom angažmanu koji je preduvjet bez kojega se nema pravo razmišljati o bilo kakvom ostvarenju koje bi zavrijedilo pohvale naše rukometne javnosti.

– Mislim da naša ekipa ima veliki potencijal. Pritom je, naravno, jedini uvjet za ostvarivanje nekog zapaženog rezultata, pobjede ili bilo čega drugoga zapaženoga to da budemo uistinu sto posto fizički i mentalno na terenu. Rečeno metaforički, čak i više od toga. Moramo se sve itekako boriti, a pritom igrati ekipno, djelovati kolektivno.

Prva pa Danska, čovjek instinktivno pomisli na hrvatski raspored u toj D skupini. Katarina i društvo se na startu u petak, drugog dana europske smotre, sastaju sa slavnim Skandinavkama u utakmici koja počinje u 20.30. Dva dana kasnije hrvatske reprezentativke nadmeću se s Farskim Otocima (15.30), a 3. prosinca naše rukometašice čeka susret sa Švicarskom, jednom od domaćina prvenstva (20.30). Ekipe su natiskane u šest skupina, dvije najbolje idu dalje u novu fazu u kojoj reprezentacije iz skupina A, B, i C te D, E i F formiraju nove dvije skupine sa šest ekipa.

Obrana

– Ne treba trošiti previše riječi o našim suparnicama na startu, svi dobro znamo tko je i što je Danska. Istina je da se o kvaliteti Dankinja ne treba puno pričati, ali s druge strane, mislim da mi možemo svima parirati. Naravno, uz naša optimalna izdanja. To pogotovo s ekipom kakva je Danska, s njom moramo biti u utakmici »na 200 posto«. I u toj ali i u svim utakmicama, smatram da će obrana biti ta koja će presuditi. Nakon toga su pred nama Farski Otoci, također dobra ekipa. Niske su igračice, brze, znaju igrati rukomet. I u toj će utakmici odlučivati igra u obrani. Naravno da moramo zabijati i golove, imati dobro posložen napad. Na koncu ovih nastupa nas dočekuje domaćin Švicarska. Bit će to teška utakmica. One su mlada ekipa, no polako te igračice već postaju iskusne. Bit će nam teško, ali isto tako, ako mi budemo igrale svoju igru, ako budemo fokusirane na sebe i na ono što mi radimo, vjerujem u pozitivan ishod tog susreta.

Sportaši više vole ugodno nego neugodno iznenaditi, zbog toga se i ne vole razmetati bombastičnim najavama uspjeha, radije kroče oprezno po tom skliskom terenu. Druga je stvar što im se roji u mislima i kakve rezultate priželjkuju.

– Najiskrenije rečeno, mi gledamo na EP na način da jednostavno idemo korak po korak. Lako je sanjati o nekim uspjesima, svi bismo htjeli što više, svi bi mi zlato. To je jasno, kada si profesionalni sportaš, uvijek sanjaš o nekim takvim stvarima. Ali, kada se vratiš u realnost, onda jednostavno gledaš da ideš iz utakmice u utakmicu i pritom rasteš. Daj Bože i da bude malo sreće, zdravlja, da pobijedimo tu prvu utakmicu s Danskom. Smatram da to možemo, ali to jedino uz uvjet da budemo stvarno prave na terenu jer u takvim utakmicama s ovakvim suparnicama nema apsolutno mjesta za nikakve pogreške. Idemo tako iz susreta u susret i kao prvo, nadamo se prolasku skupine, a onda ćemo dalje vidjeti što će biti.