BRNO  Hrvatska rukometna reprezentacija danas od 18 sati igra s Češkom u Brnu. Riječ je o susretu kvalifikacija za Euro 2026. godine. To je ujedno prva akcija Hrvatske nakon finalne utakmice na Svjetskom prvenstvu početkom veljače protiv Danske. Posljednji je u brno stigao Halil Jaganjac. Povratnik u redove reprezentacije u nedjelju je za svoj Rhein Neckar Lowen odigrao susret Bundeslige u Kielu. Momčad Domagoja Duvnjaka slavila je protiv Jaganjčevih 29:24. Odmah nakon utakmice, kada se trebao zaputiti prema taboru Hrvatske u Češkoj, Jaganjca je dočekalo neugodno iznenađenje. Štrajk pilota i kompletnog zrakoplovnog osoblja u Njemačkoj.

– Umjesto avionom, morao sam prema Brnu krenuti vlakom preko Beča, pa je to dosta potrajalo. Stigao sam u hotel u Brnu u ponedjeljak kasno navečer – 27-godišnji lijevi vanjski, Riječanin koji je stasao u Slavoniji, u redovima NEXE-a.

Jaganjac je posljednju utakmicu za Hrvatsku odigrao 12. listopada 2022. u Varaždinu, protiv Grčke u kvalifikacijama za Euro 2024. godine. Nakon toga počela je njegova kalvarija.

– Nakon odlaska iz NEXE-a u Njemačku dobro sam počeo. I onda… Krajem te, 2022. kod Erlangena sam se bacio za jednom loptom, ali je to isto učinio i suparnički igrač, koji mi je sletio na rame svom težinom. Rame je iskočilo, potrgali su mi se svi ligamenti i tetive. Da bi stvar bila gora, bilo je to u šuterskom ramenu. Otišao sam na operaciju i vratio se krajem ljeta sljedeće godine. Trenirao sam s momčadi, ali me rame i dalje boljelo. Onda mi je krajem 2023. pukla jagodična kost pa sam morao i to operirati. U međuvremenu sam saznao da mi je oštećena tetiva bicepsa pa sam morao na novu operaciju ramena.

Branič

Zato je u ovom trenutku najlogičnije pitanje: Kako zdravlje?

– Dobro s obzirom na to kako je bilo. Prije sedam-osam mjeseci razmišljao sam o najgorem, o prestanku igranja rukometa. U jednom trenutku nije bilo uopće pitanje hoću li igrati rukomet, nego hoću li moći baciti loptu. Zato moram biti sretan što i danas igram, a po reakciji doktora vidim kako su i oni zadovoljni u kakvom je sve to danas stanju. Nije ni blizu idealnoga, osjećam bol. Ona je jača kod šutiranja, kod naglih i eksplozivnih reakcija ili kod kontakata na rame. Sretan sam što igram na ovakvoj, vrhunskoj razini, igram obranu, a u napadu me koriste kako bih istrčao polukontre. Nada u oporavak i poboljšanje postoji. Treba jako puno strpljenja i rada. Vjerujte, nakon svega doživljenoga, tek sada shvaćam kad netko kaže zdravlje je najvažnije.

U cijeloj situaciji iznimno korektnim su se pokazali u Rhein Neckar Lowenu, te su Halilu ponudili ugovor. Do sada je tamo bio na posudbi kao član poljskog Kielcea.

– Imali su me priliku upoznati i znaju što od mene mogu dobiti. Iznimno cijene radnu etiku, a kod mene su očito to prepoznali za sve ovo vrijeme trajanja oporavka pa su se mogli uvjeriti koliko ulažem u sebe i koliko radim kako bih se vratio. Novi trener Maik Machulla vidi u svojim kombinacijama i planovima pa je i to razlog moga potpisa ugovora.

Iznimno korektnim se pokazao do sada i izbornik Hrvatske Dagur Sigurdsson. Za posljednje Svjetsko prvenstvo stavio ga je na širi popis kandidata.

– Tek sam se vraćao u igru kad se reprezentacija okupila za SP, odigrao sam samo dvije utakmice i, iskreno, da to nije napravio, ne bi uopće bilo nikakve ljutnje niti bi bilo nezasluženo. Međutim, Sigurdsson je, osim što je dobar trener, i veliki gospodin. Stavio me je na popis da mi pokaže kako u budućnosti računa na mene. To mi je puno značilo jer sam u tom trenutku bio u stvarno teškoj situaciji. I kad me uvrstio na taj širi popis, bio sam sretan što me uopće ima u vidu. Ono što mogu naslutiti jest da me vidi u obrani. Iskreno, u ovom trenutku, s obzirom na stanje u kakvom sam bio, igrati za Hrvatsku i pet minuta veliko je kao planina.

Kozala

U mlađim uzrastima riječke Kozale igrala su današnja tri reprezentativaca, Jaganjac, Tin Lučin i Filip Glavaš.

– Fićo je generaciju ispred nas, ali smo znali kao mlađi igrači igrati i s njima. Ja bih spomenuo još jednoga iz Kozale, Vladu Matanović. Danas je u Sloveniji. Imati toliki broj igrača u reprezentaciji koji su prošli mlađe uzraste Kozale, ništa to nije slučajno. Uostalom, u riječkom rukometu i riječkom sportu općenito dobro znaju što znači Kozala i kako se tamo kvalitetno radilo i radi s mlađim uzrastima.

Danas Hrvatska igra protiv Češke, koja je igrala dobar rukomet na SP-u. Jedini su se uz Hrvatsku uspjeli izvući protiv Danske s manje od deset razlike. Bilo je 28:22.

– Česi znaju igrati jako dobar rukomet. Mogu ti napraviti jako velike probleme, posebice ako ih slučajno podcijeniš. Mi igramo u oslabljenom sastavu, nedostajat će nam posebno Martinović i Srna, dva bitna igrača.

Nije osjetio atmosferu tijekom Svjetskog prvenstva, osjetit će je sada. Kako je uopće bilo pratiti Svjetsko prvenstvo daleko od terena i suigrača?

– Meni je to sve puno gore i intenzivnije negoli kada sam na terenu. Puno se više živciram. Vrlo emotivno sam prolazio sve utakmice. Valjda i zato što se nije previše od nas očekivalo, a posebice nakon što smo izgubili od Egipta. Osvojiti drugo mjesto u svijetu velika je stvar za naš rukomet, koliko je samo, čujem, u našim klubovima porastao broj članova u mlađim uzrastima.