RIJEKA Jedno za drugim su ugodna jutra hrvatskih rukometašica na Europskom prvenstvu, jedna za drugom stižu pobjede, već su četiri u nizu čime su igračice izbornika Nenada Šoštarića postale najugodnije iznenađenje kontinentalnog nadmetanja, koje se zahuktalo u tamošnjem Koldingu. Zahuktale su se i hrvatske igračice, koje ne znaju za nesavladive prepreke, nekadašnja Zamećanka Katarina Ježić i suigračice su počele »zakopčavati pravilno već prvo dugme«, svladale su Mađarsku, započevši seriju pobjeda koja je uspjehom s Rumunjkama postala već respektabilan poker punih pogodaka. Odgovor na hrvatsku igru nisu imale ni svjetske prvakinje Nizozemke, kao ni Srpkinje, sve četiri reprezentacije su nakon ogleda s Hrvaticama praznih ruku i pognutih glava izlazile s terena. Pobjednice su u posebnom raspoloženju, dok im se u glavama »vrte filmovi« odigranih uzbudljivih utakmica svih redom okončanih happy endom, emocije čine svoje i san ne dolazi lako na oči.

– To kako sam se naspavala je dobro pitanje, ha, ha, ha – poručuje iz Koldinga Katarina Ježić, dugogodišnja istaknuta kružna igračica, djevojka rođena u Novom Vinodolskom 1992. godine, nekadašnja zapažena igračica Zameta, sada članica mađarskog Siofoka. – Stvarno je teško zaspati tijekom noći nakon odigrane utakmice, teško se smiriti nakon toliko emocija koje se vrte po glavi. Naravno da je sve ovo jedan lijep osjećaj, bez obzira na to što je san sastavni dio oporavka i potreban da budemo spremne za idući nastup, za nove izazove. Ali, tako je to i gotovo. Naravno da se po glavi vrti film odigrane utakmice, sve prolazi kroz glavu. Pritom još i sam ne vjeruješ što se sve ovo događa. Zapravo, mi imamo i jako puno obaveza, a na to nismo navikle. Tu je i sva ta euforija i sreća, zadovoljstvo i jednostavno ne mogu to opisati. I onda jednostavno, tijekom noći ne možemo spavati zbog tih stvari. Nemam riječi kako bih sve to objasnila.

Zajedništvo

Za Katarinu i prijateljice međutim nesanica u ovom slučaju nije teško mučenje, riječ je o ugodnim mislima, »slatkoj muci« dok prebiru sjećanja u kojima blistaju sve četiri pobjede u ovim nastupima na Europskom prvenstvu.

– Naravno da se nitko od nas ne žali, sve znamo da se ne spava baš najbolje, ali daleko od toga da ima nekih problema, sve je dobro, sve je pod kontrolom. Ispada da imamo još jednu noć da bismo se naspavale prije sljedeće utakmice, tako da će to sve biti kako treba.

Neodoljivi su hrvatski refuli na ovom Europskom prvenstvu, naleti koji pometu suparnički otpor kao vjetar otpalo lišće. Tako je bilo i s Rumunjkama koje su u posljednjih dvanaest minuta uspjele tek dva puta svladati hrvatsku obranu, čime je prokrčen put k četvrtoj uzastopnoj pobjedi.

– Ja bih u ovom slučaju samo spomenula zajedništvo. Naravno da će se u svakom sportu događati pogreške ili jednostavno nekome neće biti dan, ali sa zajedništvom i jedinstvom sve se može postići. Bodrile smo jedna drugu bez obzira na sve, ako je netko promašio ili pogriješio u obrani, tu smo bile jedna za drugu. Naravno, ta se energija prenosila s igračice na igračicu i ja mislim da je to razlog naše dobre igre, odnosno održavanja rezultata i igranja dobre obrane. Tako je uglavnom cijelu utakmicu, a pritom je jasno bilo uspona i padova.

Hrvatska sportska javnost nije imala baš neka optimistična predviđanja kada se pomislilo na učinak ove reprezentacije u  Danskoj, same igračice su imale neke svoje snove o uspjehu.

– Prije nego što sam došla u reprezentaciju, kada sam bila s prijateljima, roditeljima, rodbinom i svima, rekla sam kako sam već umorna od toga da idemo na neko prvenstvo kao autsajderi i da se vraćamo doma nakon triju odigranih utakmica. Uistinu sam istinski željela uspjeh, da prođemo prvi krug. Znala sam da možemo, vjerovala sam u nas i htjela sam da dođemo što je dalje moguće, da se pomaknemo s mrtve točke i napravimo korak unaprijed. Ali naravno, snovi su osvajanje medalje i igranje velikih utakmica, biti netko i nešto koga će se nešto pitati jednog dana. Nisam nas vidjela u ovoj situaciji u kojoj smo trenutačno, ali ti osjećaji, ta želja i vjera se pojavila nakon prve pobjede nad Mađaricama. Poslije prve utakmice smo počele gledati u stilu dobro, sada smo napravili korak naprijed, sada idemo gristi još jače, idemo ostati zajedno i definitivno idemo do kraja.

Iza njezine ekipe je naporan ritam utakmica pri čemu oslabljena reprezentacija ima suženiji izbor rotiranja igračica, ali i tome se može odoljeti.

– Možda radi ovog koronavirusa iskreno rečeno, igračice niti jedne ekipe nisu spremne kao što bi to bile da nema toga, da se treniralo normalno. No, kada se mene pita, svaki dan poslije utakmice imamo jedan dan odmora, pauze do iduće utakmice. Naravno, ne možeš se oporaviti sto posto, ali smatram da je svaka od nas bila apsolutno sto posto spremna u svakom trenutku u svakoj utakmici. Kada se igra za Hrvatsku i kada si na ovakvim natjecanjima, ne razmišljaš previše o tome jesi li umoran i boli li te što, možeš li i jesu li noge teške. Jednostavno, ideš i guraš, daješ sve više, koliko možeš.

Energija

Ova reprezentacija je nastupima u Koldingu odjednom postala hrvatski sportski prosinački hit, tema jutarnjih rasprava u ćakulama, postala je zanimljiva praktički »preko noći«.

– Vjerujte da i nama to u jednu ruku imponira jer se prvi put nalazimo u takvoj situaciji, ali mislim da smo zasluženo prva ćakula uz prve jutarnje kave. Ljudima najviše imponira ta naša energija, način na koji mi igramo. Osjećaj je stvarno nevjerojatan, sve koje smo ovdje, a i ove koje nisu sa nama, mislim da su sanjale o ovakvim trenucima, to da ljudi pričaju o nama, da se ženski rukomet popularizira u Hrvatskoj, da budemo jednake kao i muški rukomet. Eto, snovi se polako ostvaruju, mislim da je sve to zasluženo.

Hrvatska je na čelu svoje skupine izjednačena s favoritkinjama iz Norveške s kojima igra u subotu, u ponedjeljak se sastaje s Njemačkom kojoj odmiče četiri boda, dvije najbolje ekipe će u polufinale.

– Naravnom, svi znamo da Norvežanke igraju jedan od najboljih i najljepših rukometa u cijelom svijetu, barem po mom mišljenju. Znam puno tih igračica i kakvu kvalitetu imaju jer igraju u Mađarskoj. To će naravno biti teška utakmica, a svaka utakmica ima poseban značaj za sve nas ovdje. Smatram da nitko nije nepobjediv i smatram da će bolja ekipa u datom trenutku i pobijediti. Mi ćemo dati sve od sebe u svakoj utakmici, kako s Norveškom, tako i s Njemačkom, koja je također izuzetno dobra reprezentacija. Ali s ovakvom energijom i ovakvom igrom mi se ne trebamo bojati nikoga, već jednostavno nastaviti ono što najbolje radimo, podržavati jedna drugu i doslovno bacati se na glavu za svaku loptu, za svaku obranu. To je naš najjači adut.

U ovoj igri je ulog veliki, u pitanju je polufinale, ali Katarina se time ne želi suvišno opterećivati.

– Ono što je stvarno naša snaga je to što doslovno idemo iz utakmice u utakmicu. Naravno da tu postoji želja za polufinalom, finalom, puno je tu svega, ali ne idemo toliko unaprijed. Idemo utakmicu po utakmicu, treba nam još jedan bod da bismo osigurale polufinale. Može se dogoditi da u polufinale odemo i s ovih šest bodova. Ne želimo se opterećivati. Mi stvarno uživamo biti ovdje, u ovom društvu i u ovim okolnostima u kojima se trenutačno nalazimo. Ne želimo razmišljati toliko dalje, u budućnost, jer to samo može stvoriti nekakav nemir u nama. Naravno da je želja tu i za to se borimo, ali idemo korak po korak.

Današnja utakmica s Norveškom se igra u 18.15 sati.