RIJEKA Eppur si muove, ipak se kreće, prastaru Galileijevu poruku mogu sada uzviknuti i zadovoljni navijači hrvatske reprezentacije nakon posljednjih dviju prezentacija njihovih omiljenih igrača dok su s njima strepjeli i na koncu se radovali činjenicom što je prvo s Islanđanima izboren drugi krug Svjetskog prvenstva, a onda sa Slovencima ulazak među »osmoricu veličanstvenih« Svjetskog prvenstva. Poslije izvedbe s Egipćanima koja je izazivala sumnjičavost, sada je dojam da je momčad postigla nužnu »radnu temperaturu«. Uzvici nakon golova Matea Maraša, Riječanina Filipa Glavaša i ostalih »ma vidi kako ovi naši igraju rukomet«, mogli su se čuti iz usta gledateljica uz TV ekran, žena koje su inače s rukometom skroz na vi. I te reakcije kažu puno kako je rezultat u sportu nezaobilazan da bi se pobudilo zanimanje »širokih narodnih masa« koje onda na uspjeh idu kao pčele na uvijek slastan med.

Kroz prizmu rezultata može se onda raspravljati o igri, o taktici i raznoraznim varijantama obrane i napada, trenerskim rokadama, puk jednostavno želi uspjeh kao što mu ga je u ovom slučaju priredila Hrvatska, a ostalo su samo detalji za gušt koje se prepričava.

Naravno, sve je teže ići dalje što se prolaz sužava, dokazala je to utakmica sa Slovenijom u koju je Hrvatska zakoračila toliko krivom nogom da joj je na otvaranju dala »pet pješaka fore«. Tada je, međutim, u matnim pozicijama dokazala da osim igračke, ima onu nužnu mentalnu čvrstinu, nije ju obeshrabrilo što mora strmim usponom do vrha, naša je loptačka ekspedicija toliko zbila redove da je bila u stanju goste, koji su igrali rasterećeni jer su već ranije ispali, šokirati velikim preokretom i stići do visova s kojih gleda na četvrtfinale. Nanovo je dokazala da ima kvalitetne pojedince, oni su se u prošla dva nastupa u pravi čas pretvorili u posadu koja složno vesla, za ponadati se da će tako i nastaviti. Nanovo je viđeno koliki joj je jak adut obrana »5-1« s Mamićem, osim toga, nakon što je zoni ruku pomoći pružio Pešić, u nastavku je Kuzmanović u niz navrata atraktivno umrtvio slovenske pucače. Napad je nanovo raširio lepezu djelovanja s isto tolikom širinom rješenja, pritom je uz nezaobilaznog Martinovića bilo još osam strijelaca.

Uza sve zadovoljstvo, ovo je ipak »prošlo svršeno vrijeme«. Hrvatska javnost sada sanja »Tri palme na otoku sreće«, apetiti rastu čak do konačnog trijumfa. Činjenica je tek da je momčad između dviju vatri, tek je pogasila onu slovensku, a već danas kapetan Duvnjak i društvo su »vatrogasci« protiv Mađara u četvrtfinalu. Borba za medalje je odjednom tako blizu, nema dvojbe da ne bude li reprize, može ostati i jako daleko, nokautirana već na početku ove faze SP-a. I bez podlijeganja u nas neizbježnoj euforiji i ocjenama od krajnosti do krajnosti, realno je poručiti da bez obzira na kvalitetu Mađara, zaigra li Hrvatska kako zna, bude li kao u prošle dvije utakmice složna u obrani i u napadu, svakako može razbiti sivilo s proteklih velikih natecanja ulaskom među četiri najbolja na svijetu.