RIJEKA Svakodnevno smo preplavljeni brojnim uzbudljivim akcijskim filmovima sa svakojakim, tako i neočekvanim raspletima, a ovih dana nam je sport ponudio scenarij s uzbudljivim raspletom, sve na radost hrvatske rukometne javnosti. Hrvatske rukometašice su uoči Božića slavljene diljem Lijepe naše, nakon što su šokirale svekoliku europsku rukometnu javnost osvajanjem brončane medalje na netom završenom Europskom prvenstvu u Danskoj, a režiser tog rukometnog čuda, i kako neki kažu, najvećeg iznenađenja u povijesti europskih prvenstava, dugogodišnji je trener Nenad Šoštarić, koji je sada zasladio karijeru europskom medaljom. Ostvario je tako daleko najveći reprezentativni uspjeh hrvatskog ženskog rukometa stvarajući sa svojim igračicama lijepu bajku, i to baš u Danskoj, zemlji slavnog Christiana Andersena, autora nezaboravnih bajki uz koje rastu milijuni djece diljem svijeta.

Hrvatska reprezentacija se iz nastupa u nastup pretvarala u najveće iznenađenje europskoga prvenstva izdržavši do kraja, kada je u susretu za treće mjesto nadigrala baš domaćina Dansku i popela se na postolje. Hrvatske rukometašice su pritom u domovini napravile nevjerojatnu promociju ženskog rukometa o kojem se priča već danima.

– Ovo zvuči kao iznenađenje zato što nitko nije očekivao da će ova ekipa osvojiti medalju – kaže zadovoljan izbornik Nenad Šoštarić, iskusni trener s dugim stažem rođen 1959. godine.

Nije ga bilo lako dobiti, ovih dana ga traže i pozivaju sa svih mogućih strana.

– I to s time da smo prošli razdoblje korone i ozljeda Ivane Kapitanović i Ivane Dežić. Bili smo i bez igračica Podravka Vegete, tek nam se kasnije priključila Dejana Milosavljević. Došla je na završni dio natjecanja. U reprezentaciji je bilo pet igračica koje igraju u inozemstvu te jedanaest, dvanaest igračica iz hrvatske lige. Ovo je još jedan dokaz da hrvatska liga vrijedi, da tu ima potencijala i da je to nešto u što vrijedi ulagati.

Respektabilan sastav

Iako suženog izbora i suočen s brojnim poteškoćama, izbornik je od ovog »ostatka ostataka« stvorio respektabilan sastav od kojeg su u Danskoj zazirale i najbolje reprezentacije. Osim toga, usadio je kolektivni duh, hrvatska reprezentacija je u Danskoj bez obzira na brojne itekako istaknute igračice igrom i ponašanjem djelovala kao složna družina.

– Najjači smo bili u tome što smo bili ekipa. Naš najjači igrač bila je ekipa. Jer pogledajte, u svakoj utakmici bi neka druga igračica iskočila kao najbolja, primjerice, u jednoj utakmici je to Mičijević, u drugoj Ježić, u trećoj Krsnik, u četvrtoj Kalauss, u petoj Ana Debelić, u šestoj Tea Pijević. Ali da bismo pobjeđivali nije dovoljno da dobra bude jedna igračica, mora barem njih pet, šest igrati na vrhunskoj razini i to je ono što smo mi pokazali na Europskom prvenstvu. U svakoj utakmici je pet, šest igračica odigralo zaista vrlo, vrlo dobro, na vrhunskoj razini. Eto, tu je i priznanje za Anu Debelić, proglašena je za najbolju kružnu igračicu prvenstva. To je najbolji dokaz ovoga što govorim, s tim da je Katarina Ježić, s kojom se ona mijenjala, odigrala adekvatno sličnu rolu, odigrala je odlično prvenstvo. Znači, imali smo dva vrhunska pivota, zapažena je bila vanjska linija, vratarke, sve je to klapalo. Možda smo bili malo problematični na poziciji krila u realizaciji, ali Josipa Mamić je to dobro rješavala, kao i Paula Posavec. Tea Japundža je najjači potencijal naših krila, međutim, očito je da je imala tremu. Ali, ona je igračica pred kojom je velika budućnost.

Izbornik je pun hvale za napad hrvatske reprezentacije, međutim, postavio je obranu koja je bila sjajan štit pred vratarkom, od početka do kraja se stekao dojam da je obrana zaštitni znak ove reprezentacije.

Najljepša čestitka

– Moja filozofija rukometne igre i jest da sve počinje od obrane. Pogledajte ovo veliko natjecanje i finale koje je završilo 40:36, tu su igrale one koje su jače. Sva se velika natjecanja odlučuju igrom u obrani. Tim više što je naša ekipa posložena od toliko kvalitetnih obrambenih igračica koje to mogu zatvoriti na više načina. Mi smo se spremali u Poreču sa »3-2-1« i tako smo krenuli s Mađaricama, da bismo se kasnije s ostalima, koji su očekivali tu zonu, vratili u »6-0« i odigrali odličnu, kompaktnu obranu. Uz to je bila izvanredna i Tea Pijević, koja je posao na vratima savršeno odradila. Vraćamo se obrani, to je moto i to mora biti osnovni pokretač ove ekipe. Imamo dosta prostora za pojačati igru u tranziciji i dosta prostora da pojačamo igru u napadu. To je ono na čemu ćemo raditi, ali kvalitetna obrana mora ostati ta koja će nas i dalje voditi.

Izbornik Nenad Šoštarić bio je pravi kormilar ove uspješne ekipe, koji se nakon svega sa zadovoljstvom može okrenuti u plovidbu za pamćenje.

– Najviše mrzim govoriti sam o sebi. O mojem radu govore moje igračice i igrači, one koje sam razvio da postanu vrhunske klase, o meni govore rezultati koje sam ostavio iza sebe.

U ovim danima čestitanja, hrvatskom rukometu i sportu nije mogla stići bolja čestitka, izbornik i njegove igračice na najbolji su način čestitali Božić, kako sebi, tako i hrvatskoj javnosti koja ih danima hvali u ovoj neviđenoj eri promocije hrvatskog ženskog rukometa koji nije bio nikada toliko spominjan.

– Rekao sam igračicama i prije polufinala i prije utakmice za treće mjesto da je ovo najljepša čestitka koje su igračice dale prije svega same sebi, a onda Hrvatskoj, hrvatskom rukometu i hrvatskom ženskom rukometu. One su sada osjetile kako to izgleda kada napraviš jedan veliki rezultat. Kako to izgleda kada se ljudi raduju zbog tebe i kada donosiš osmijeh na nečije lice. Čuješ komentar igračica: »Ajme, sada nam je to najljepši osjećaj u životu kada možeš nekome nešto darovati«. A darovati osmijeh je nešto neprocjenjivo.