Mnogima ne bi odgovaralo da dođem. Rekao sam da bih puno toga promijenio kada bih došao u klub. Ako netko hoće da budem tamo, onda ću promijeniti puno toga, možda i sve – poručuje Alvaro Načinović
RIJEKA Kada već rezultati MRK-a »Zamet« nisu užgali zanimanje u Rijeci, onda je valove digla polemika oko djelovanja elitnog riječkog rukometnog kluba.
Željko Jovanović, riječki dogradonačelnik i najznačajnije ime vodstva Zamećana se očešao o bivše igrače, imputirajući stvaranje negativne klime oko kluba, nespremnost volonterskog pomaganja, širenja laži o »Zametu«.
U razgovoru su spomenute riječke sportske legende, Alvaro Načinović i Valter Matošević, kuloari na Korzu i diljem grada bruje o svemu tome.
– Moram reagirati s obzirom na to da se u članku od bivših igrača spominje isključivo Valtera i mene. Ne znam o čemu je riječ niti koji bi bio moj cilj, ne širim nikakve laži, niti sam umiješan u bilo što takvoga niti me to uopće zanima, a već duže vrijeme ne sudjelujem u radu kluba.
Bio sam sretan što su Pešić i Gojun otišli u klubove u kojima su imali perspektivu, ali smatram da ih se moglo zadržati uz minimalna sredstva. Ovaj grad, međutim, ne može zadržati takve igrače. Najvjerojatnije će nam dosta igrača otići, a mi pričamo o velikim ambicijama. To ne stoji. Deveto mjesto? Tu smo gdje jesmo. Priče da smo imali neki bod više i bili bismo bolji, to je čista demagogija. Tamo smo gdje nam je mjesto. »Zamet« se uklapa u sivilo. Klub je u sredini, mogu igrati bez stresa na račun toga što se »Zamet« stabilizirao u prve tri sezone, dok sam bio u klubu. Tada smo se sve tri godine borili za ostanak, sada se može raditi što se želi.
– Na žalost to je tako, ali to je posljedica promjena u klubu od unatrag par godina. Službeno sam direktor bez obzira na to što drugi obavljaju tu funkciju. Osnovni zadatak je bio saniranje kluba. »Zamet« je stabilan, jer smo u prve tri godine Zlatko Kolić, Željko Jovanović, Vojko Obersnel, Drago Žiljak i ja kao direktor uspjeli sanirati klub i staviti ga na nekakvu »nulu«, na zdrave osnove da se sada može raditi dalje. Neke stvari mi nisu odgovarale i ja sam se maknuo.
Žao mi je Žiljka
Zove me se, ali ne znam na koju funkciju. Mnogima ne bi odgovaralo da dođem tamo. Bio sam javno rekao da bih puno toga promijenio kada bih došao u klub. Sada opet kažem da, ako netko želi da budem u klubu, mora znati da ću promijeniti puno toga, možda i sve. Smatram da o rukometu mogu pričati puno više nego bilo tko drugi. Željko Jovanović priča o rukometu kako god želi, a on je u rukometu dvije godine.
Svi u volontere
Što se volontiranja tiče, to uopće ne razumijem. Dok sam radio u klubu, volontirao sam itekako, što znaju rukometni radnici, igrači i moji suradnici. Istina, godinu dana sam bio zaposlen u Riječkom sportskom savezu, ali više nisam tamo. Bilo bi ozbiljnije otvoriti temu kako »zbrinuti« bivše vrhunske sportaše, kako im regulirati status na razini grada i države, koji su mukotrpno zaslužili. Jedna od mojih omiljenih poslovica je »ne bacaj bisere pred svinje«. Zar da ja radim badave i da se onda na kraju netko ruga s tim mojim angažmanom?
Ne pada mi na pamet. Ako ne vidim svrhu, onda ću svoje slobodno vrijeme trošiti negdje drugdje. Volontiranje bismo mogli primijeniti na sve sfere društva. Znači, pred nosom imamo rješenje za izlaz iz svih kriznih situacija, društvenih, sportskih i gospodarskih. Idemo lijepo svi volontirati i živjeti od našeg svježeg hrvatskog zraka i sve će biti kako treba. Ako su ambicije »Zameta« vezane za volontere, onda nećemo daleko dogurati.
Zanima me samo kakva će to biti akademija, kako će se ista promovirati. Hoće li biti nazvana »Balić i Metličić«, jer jedna takva već postoji. Vjerojatno je ona uzor ovoj ovdje. Hoće li se ova riječka nazivati »Načinović i Matošević« u zagradi volonteri? Mi bismo se trebali pojaviti tu i tamo, da se poslikamo i da djeci pokažemo medalje, a drugi će je voditi. Onda neka je vode, ali bez mene. Neke odluke su izgleda donesene unaprijed, a tko je odlučio, ne znam. Spomenuti su Kurbanović i Stevanović. Sebe u tome ne vidim.
