RIJEKA Rijeka očito voli arene, one prave nogometne travnjake u kojima se u pravim uvjetima borilišta može prezentirati ono najbolje i prije svega igrati. U Varaždinu takvih uvjeta nije bilo, doživljeno je prvo prizemljenje, na travi Opus Arene igrači Radomira Đalovića još su jednom reprizirali ljeto.

I po igri i po rezultatu. Rijeka je u kolovozu slavila 0:2 golovima Stjepana Radeljića i Marca Pašalića, sada istim omjerom matirala slabi Osijek pogocima Duje Čopa i Nike Jankovića. Čop je u svom drugom nastupu za riječki sastav zabio prvijenac i došao do 85. gola u HNL-u te do mjesta u Klubu 10 najboljih hrvatskih “topnika”, Janković je pak u svom 89. nastupu došao do malog jubilarca, 20. gola u bijelom dresu.

Sve na oduševljenje stotinjak navijača koji su grlatom podrškom parali glasnice i u refulima bili čak i ponešto glasniji od domaćih navijača.

Zadovoljni su opet svi nogometni zaljubljenici na Kvarneru, s još zabijeljene Učke vidi se ostatak lige. Sve u predvečerje velikog derbija s Dinamom, velike poslastice izjednačene domaće lige u koji Riječani ulaze s plus četiri boda. Prednost od sedam bodova nad Modrima se malo istopila, ali sve je opet u rukama i nogama Đalovićevih igrača.

Svojevrsni je to, ali ne presudni trenutak istine, nakon što je Rijeka uvjerljivom izvedbom uz Dravu pokazala da je spremna za velike stvari. Istina, Osijek je bio daleko od svojih pravih izdanja, niti sjena momčadi koja je nedavno pobijedila Dinamo, formom i stabilnošću ispod u ovom trenutku Varaždina, Slaven Belupa, Istre 1961… To ne umanjuje uspjeh Riječana, limitirali su Osječane u svim elementima igre, na neki način iz visokog presinga natjerali ih na greške iz kojih su se izrodili slavonski darovi.

“Utopili” domaćine

Bodovi iz Osijeka nose višestruku, specifičnu težinu. Rijeka se vratila i nabujala nakon dvaju poraza u nizu, brojnih kritika i “otrovnih strelica”, novi neuspjeh sigurno bi produžio krizu i ostavio traga na momčadi te donio velike imperative uoči Dinama. Imperativi i sada postoje, oni su neizbježni i vječni, kako voli istaknuti Đalović, no momčad je najnovijim uspjehom dobila na samopouzdanju, daleko je rasterećenija i dojam je, psihološki stabilnija. Uz rezultat dobila je puno s povratnicima (Radeljić) i prinovama (Čop), sve za čvrste elemente i poveznice jednog dobitnog mozaika.

Rijeka je dobra kad je najteže i to je veliki benefit ove momčadi. A nju nisu slomili niti brodolom u Ljubljani, niti dva vezana poraza, struka i igrači su u silnoj sinergiji odmah iz svojih redova, iako oslabljeni, izvukli ono najbolje.

Lopta je po ispeglanoj travi Opus Arene s riječke strane klizila jako dobro i precizno, automatizmi su bili na zavidnoj razini, jednako kao i povratak u obranu i kontinuirani napadi s čestim visokim presingom. Dobrim dijelom Bijeli su prisilili Osječane da se “utope” u vlastitim slabostima, a i to je odlika dobrog taktičkog promišljanja i strategije. Jednostavno, još jedne jako zrele utakmice… Navijači znakovito poručuju, “takvu Rijeku želimo gledati”.

Motivi i Dinamo

Uobičajene rubrike pluseva i minusa ovog puta treba svesti samo na dobitke. A njih je u ovoj utakmici bilo puno. Duje Čop je zabio i asistirao, bio na pravom mjestu u pravo vrijeme i pokazao odlike klasične devetke. Stari lisac i golgeter sigurno će biti veliki dobitak za Bijele u nastavku sezone, a tu je doprinos Naisa Djouahre koji igra preporođeno i čija je hladnokrvna reakcija (nekad bi to bilo jako ishitreno) bila 90 posto gola.

Najveći dobitak za riječku momčad svakako je povratak Stjepana Radeljića. Nakon dugotrajne ozljede sjajno se vratio na mjesto zapovjednika obrane, dominirao u skoku, zatvaranju, često uklizavao… davajući staru notu sigurnosti. Radelja je ovog puta stisnuo zube u izostanku Škorića i (ne)spremnosti Maneva, bio jači i od grčeva koji su ga mučili tijekom utakmice. Uza sve boljeg Antu Majstorovića momčad opet ima jaku osovinu uže obrane. Nju je na lijevom boku oplemenio povratnik Mladen Devetak koji je opet bio čvrst, stabilan i pravovremen.

Nova je u startnoj postavi bila i osovina ofenzivnih veznjaka, Amer Gojak i Dejan Petrovič su bili dosta skladno ukomponirani u riječki nogometni orkestar s kojim je iz pozadine dirigirao Lindon Selahi, možda ne ovog puta toliko eksponiran, ali po običaju korektan.

Riječka nogometna priča na Rujevici dobila je novo-stare obrise. Nevjerojatno je koliko se toga promijenilo u samo 90 i nešto osječkih minuta. “Jedva čekamo Dinamo!”, znakovita je i poruka Duje Čopa, golgetera koji je za Modre odigrao 124 utakmice i zabio 61 gol. Već sama ta izjava bivšeg “dinamovca” dovoljno govori o motivima Bijelih uoči velike subote na Rujevici.