RIJEKA Nogometaši Rijeke i Gorice, dva najneugodnija iznenađenja jesenskog dijela prvenstva, remizirali su u ogledu bez pogodaka, na za gledatelje zatvorenoj Rujevici. Obično uz ovakve utakmicame ide prilog “miroljubivi remi”, no Bijeli i Crveni utkali su puno energije, truda i zalaganja u ovaj pokus.

Bilo je i jačih starteva s obje strane, igrači se nisu štedjeli, a niti treneri. Sergej Jakirović proveo je najveći dio vremena uz trenerski prostor nastojeći dodatno moblizirati svoju momčad, novi trener gostiju Željko Sopić poprilično je derao glasnice. Imao je i razloga, Velikoričani prvi stupaju na scenu, već 18. siječnja u zaostalom susretu s Varaždinom.

U maratonu bez pobjednika Jakirović je izbalansirao dvije postave i vidjelo se da Rijeka već sada djeluje dosta ozbiljnije i ono što je jako važno, posloženije. Prinove daju bitan impuls, a tu je i solidna kvaliteta u mladima koji se nameću. Problema je još puno, ali Bijeli su tek završili s trotjednim kondicijskim pripremama i ulaze u vrijeme brušenja forme i taktike. Svemu je svjedočio iz prve ruke i predsjednik kluba Damir Mišković.

Foto M. LEVAK

Udarac Ampema

U prvom poluvremenu Rijeka je ostavila nešto bolji dojam u prvih pola sata, Gorica u drugih kada je i imala puno izraženije šanse. Igralo se obostrano tvrdo, u nekim trencima kao da se ne radi o prijateljskoj utakmici. Trener Jakirović odlučio se za standarni 4-2-3-1 sustav s Labrovićem na vratima te Grgićem i Vukčevićem na bokovima, a Galešićem i Dileverom kao stoperskim parom. U startnoj postavi ovog su puta par zadnjih veznih igrača činili Hodža i Stanić, Frigan (desno) i Ampem (lijevo) zauzeli su krilne pozicije kraj Jankovića koji je djelovao u ulozi “playmakera” iza najisturenijeg Djuričina.

Gorica je odmah u početnoj postavi dala prigodu trojici novih igrača, Braliću, Petkoviću i Fućku koji su nedavno stigli iz Osijeka. I upravo se Fućak prvi, tek u 28. minuti našao u prvoj prigodi kada je probio lijevu stranu i mlako pucao u Labrovića. Pet minuta kasnije Frigan je dobro proigrao dubinskom loptom Jankovića, on nakon solo akcije s 20-ak metra pucao visoko kraj gola. S druge strane pokušao je Bralić, njegov silovit udarac s 25 metara završio je pravo u naručju Labrovića.

Nakon 40-ak minuta Jakirović se odlučio zamijeniti pozicije Friganu i Ampemu, ali to nije nije donijelo očekivani pomak u riječkoj igri. Do kraja poluvremena Gorica je bila opasnija i smišljenija posložena.

U 48. minuti Raspopović je ubacio s desne strane, a Fućak malo zakasnio u pokušaju glavom. Tri minute potom gosti su složili obećavajuću kontru, najopasniju dotad, u završnici koje je Pršir slabo tukao za tek nešto teži posao Labrovića. Do kraja prvog dijela ostao je upamćen i dobar udarac Ampema s 22 metra, ali pohvalu je zaslužio i Žiger za zapaženu intervenciju.

Foto M. LEVAK

Marinova šansa

Nakon sat vremena tvrdog nogometa Jakirović je Velikogoričanima suprostavio poletniju i puno mlađu postavu s kvartetom juniora. Uz braniče Dujmovića i Krešića bokove su preuzeli Smolčić i Bodetić, a organizaciju igre u defenzivi Babić i Alvarez. Simčić se vratio nakon teške ozljede i zaigrao na poziciji desnog krila, Marin očekivano na lijevom krilu, uz Libera kao ofenzivnog veznog i najisturenijeg Denija Jurića.

Baš je Jurić u razmaku od pet minuta prvi zaprijetio početkom nastavka (61′, 66′). Gosti su u 76. postigli i pogodak preko Julardžije koji je poništen pravovremenim zviždukom Melnjaka i prije nego što je lopta završila u mreži. Do kraja susreta najbolju šansu imao je Marin koji je u 93. minuti ušao u šesnaesterac, našao se u matnoj prigodi, ali i prizemno pucao ravno prema vrataru. “Izmiješana” Rijeka u drugom je poluvremenu ostavila za nijansu bolji dojam od solidnih Velikogoričana.