RIJEKA U jatu hrvatskih rukometaša koje sanja let u visine na Svjetskom prvenstvu, što će se igrati od 11. do 29. siječnja u Poljskoj i Švedskoj, i riječko je krilo, jedan od »tića« izbornika Hrvoja Horvata, koji su se u tradicionalnom porečkom gnijezdu nastojali čim brže i što bolje pripremiti za izazovne svjetske letove, a nakon kratke stanke jučer su započeli završne pripreme.

– Eto, polako smo se svi okupili – kaže ljevoruki Filip Glavaš, koji se nadavao golova s desnog krila nadajući se da će nastaviti u tom svom golgeterskom ritmu. Kao i ostali odrađuje svakodnevne obaveze na pripremama u čemu mu pomaže i dobro ozračje, već odavno karakteristično kada su hrvatski reprezentativci na okupu. – Pritom polako sve više dolazim sebi nakon blagdana. Iza sebe imamo razdoblje u kojem smo se mogli kratko odmoriti. Na pripremama je dobro, atmosfera je super, sve više ulazimo u ritam treninga.

Glavaš živi životom vrhunskog rukometaša u kojem se obaveze smjenjuju jedna za drugom, sada su na redu reprezentativne, nakon naporne klupske sezone u Sloveniji, gdje igra za tamošnjeg prvoligaša Trimo Trebnje, koje je kao i svi konkurenti nastojalo ispuniti klupske ambicije.

– Dobro je, istina, nismo ispunili ciljeve za Europu, što nam je bilo primarno, ali u prvenstvu je dobro. Inače, dobro se osjećam, sezona nije bila toliko naporna, no s druge strane, uvijek nekako nedostaje još malo odmora. Ispada da odmaranja nikada dosta.

Riječanin je hrvatsko pojačanje tamošnjega kluba, jedna od nekadašnjih uzdanica napada Zameta je poslovično kritična prema svojoj igri težeći uvijek ka još boljim izvedbama.

Stari i mladi

– Nikada ne volim previše pričati o sebi. Generalno gledajući, ajmo reći da uvijek može bolje, uvijek ima prostora za napredak. Vidim tako i da uvijek trebam još na nečemu raditi da bi bilo bolje. Kada govorimo o komentarima okoline na moju igru, ističem da sam neka vrsta perfekcionista, ispada da mi nikada nije dovoljno dobro ono što sam ostvario.

Trimo Trebnje je variralo u rezultatima u iščekivanju prvenstvene pauze, a želje sežu prema tituli prvaka.

– Učinak u ligi je dobar. Dobili smo Celje s jedanaest razlike, to se može nazvati podvigom. Ali, poslije smo kiksali, u prvenstvu imamo dva kiksa, onaj s Ribnicom i s Velenjem. Ispada da je u nastavku sve otvoreno, međutim, moramo pobijediti u svim utakmicama do kraja ako želimo osvojiti prvenstvo. Imamo velike želje, ambicije su osvajanje naslova prvaka.

Osim u svom gradu i u Zametu, Glavaš se naigrao rukometa u hrvatskom elitnom razredu i u Varaždinu, može ga usporediti s onim slovenskim gdje je očito broj kvalitetnih klubova veći no u Hrvatskoj.

– Liga u Sloveniji je neizvjesna, skoro pa da svatko može svakoga dobiti. Istina, ima i tamo neki »niži dom«, gdje su malo slabije ekipe te su utakmice s njima malo lakše. No, ima pet, šest vrlo kvalitetnih ekipa i svakoj treba pristupiti ozbiljno i profesionalno. Činjenica je da se u Sloveniji puno više ulaže u klubove, imaju bolju infrastrukturu i sve se zna. Određeno je s koliko se sredstava raspolaže i tu nema puno filozofije.

U hrvatskoj reprezentaciji već neko vrijeme traje proces smjene generacija koji se odvija dok velika natjecanja stižu jedno za drugim.

– U našoj reprezentaciji vlada manja smjena generacija, međutim, opet smo onaj spoj starijih i mladih. Ja sam tu negdje oko sredine, ne osjećam se baš mlado, pritom mi koji imamo manje iskustva učimo svakim novim danom, novim treningom i zahvaljujući savjetima izbornika Hrvoja Horvata i njegova asistenta Ivana Balića.

Prije dva desetljeća je krenuo val hrvatskog rukometa s brojnim osvojenim medaljama, tada su se afirmirali neki mladi igrači, uoči Svjetskoga prvenstva u Poljskoj i Švedskoj Hrvatska će također ponuditi neka ne toliko razvikana imena.

Perfekcionist

– Ponavljam da sam perfekcionist. Ciljevi su uvijek visoki, ja uvijek pucam na visoko. Sigurno da svi u reprezentaciji žele napraviti zapaženi rezultat, da se pokaže kako je Hrvatska i dalje rukometna velesila. Nismo, istina, u užem krugu favorita, ali mislim da uvijek možemo nekoga iznenaditi, pogotovo jer smo stvarno dobra ekipa, ovdje vlada obiteljska atmosfera. To se treba i dalje njegovati jer će samo ekipa napraviti rezultat.

Hrvatski nogometaši za međunarodnu javnost nisu bili među favoritima Svjetskoga prvenstva u Kataru, ali izjava Luke Modrića u stilu »idemo do kraja« nije bila pucanje pištoljem na vodu.

– I ja bih isto rekao idemo do kraja pa kud puklo da puklo. Mi smo mala zemlja velikih snova i nadamo se da ćemo, kao što su pokazali naši nogometaši, također ići u tom smjeru. To je misao i nit koja nas vodi.

Prva »buđenja iz snova« na Svjetskom prvenstvu su utakmice u skupini G s Egiptom, Marokom i SAD-om.

– Ždrijeb je dosta dobar, no pritom nikoga ne treba podcjenjivati. Egipat je ozbiljna reprezentacija, znamo da je namučila Dansku. Svjetsko prvenstvo otvaramo s Egipćanima, to nam je prva utakmica i sigurno da se na nju sada moramo najviše koncentrirati i za nju se pripremiti. Poslije toga nam dolaze dvije lakše utakmice, ali ovo je Svjetsko prvenstvo, kao što svi igraju nogomet, tako i svi igraju rukomet. Vidjeli ste nogometaše Maroka, do kuda su dogurali, a ljudi baš ne bi rekli da Maroko igra neki kvalitetan nogomet. U sportu je uvijek puno iznenađenja.

Sada se moramo koncentrirati na Egipat, a poslije ići iz utakmice u utakmicu, gol po gol, obranu po obranu. Najveći favoriti SP-a? Mi, ha, ha, ha… Šalu na stranu, tu su tradicionalno Danska, Francuska, Šveđani igraju doma i imaju dobru reprezentaciju. No, koliko god sam se našalio s nama kao momčadi iz kruga favorita, svakako želim i nadam se da ćemo biti što bliže krugu najvećih favorita ovoga prvenstva.