RIJEKA Franu Lučinu, nadarenom riječkom rukometnom vrataru, ovo proljeće donosi slasne sportske plodove, dani su to u kojima je s novosadskom Vojvodinom proslavio osvajanje EHF Europskog kupa, trećeg po snazi kontinentalnog klupskog nadmetanja. Prije toga postao je prvak Srbije, a sve u vrijeme kada je dobio poziv izbornika Gorana Perkovca za skorašnje okupljanje A reprezentativaca.

Vojvodina je u dva finalna duela matirala norveški Naerbo, sastav koji je u četvrtfinalu izbacio Sesvete. Novosadska momčad s Lučinom među vratnicama kod kuće je pokazala nadmoć pobjedom 30:23, da bi se reprizirala i u dalekom Stavangeru gdje je za ukupno slavlje dodala i pobjedu 25:23.

– Ostvarili smo velik uspjeh, ovaj je trofej prva europska titula za Vojvodinu – zadovoljno je konstatirao Fran Lučin, koji je u drugom finalnom duelu u pobjedu ugradio svoj niz od 11 obrana, s obzirom na tek 23 primljena gola ostvario je prosjek od 34 posto, kojim je uspješniji od oba vratara norveške ekipe koji su zajedno sakupili deset obrana. – Bilo je stvarno lijepo igrati ovaj finale, kako u Novom Sadu, tako i u Stavangeru, dvorana je bila puna. Mi smo pritom odigrali dobre utakmice te smo na kraju osvojili trofej.

Suparnički “Vikinzi” su dokazali kvalitetu već samim plasmanom u finale, ali Lučin i suigrači su im tijekom 120 minuta nadmetanja dokazivali da im je to krajnji domet, da se ne mogu popeti na posljednju stepenicu do trofeja.

– Sigurno da je Naerbo ozbiljna ekipa, oni su prošlogodišnji osvajači Kupa. Mi smo, međutim, u obje utakmice pokazali da smo bolji i da smo spremni iduće godine igrati Europsku ligu.

Trostruka kruna

U Novom Sadu, kao i u mnogim gradovima, nogomet je tradicionalno u fokusu zanimanja sportske javnosti, no rezultatima u posljednje vrijeme, rukometaši imaju osigurano svoje “mjesto pod suncem” izazivajući pohvale raznoraznim uspjesima kojima žele privući čim više navijača.

– Klub se konstatno diže, prerasta polako u jednu od europskih veličina. Iduće nas sezone čeka Europska liga i želja nam je da tamo budemo konkurentni kada je riječ o igračkom kadru. Gledajući iz sadašnje perspektive, mislim da imamo jednu uistinu kvalitetnu momčad kada se pogleda imena u našem sastavu, a i što se tiče svega ostalog.

Početkom sezone su došli Puhovski, Pušćica, Milić, sve redom igrači koji su igrali u ozbiljnijim klubovima, tako da se može reći da se ovdje stvara jedna dobra priča. Nadajmo se da ćemo se možda malo pojačati za iduću sezonu te da bismo onda mogli biti konkuretni u Europskoj ligi. Kada je pak riječ o publici, kada se igraju neki domaći derbiji, kao i na europskim utakmicama, na tribinama je stvarno puno ljudi. Kada su pak u ligi neke slabije utakmice, onda nema baš puno navijača.

Trebat ćemo malo raditi na tome da ih se dovede na sve utakmice. Rezultati su zapaženi, osvojili smo domaće prvenstvo, sad i Europski kup, očekuje nas još finale domaćeg Kupa. Treba nam još taj trofej za trostruku krunu.

Kao i razni drugi nadareni riječki rukometaši, tako je i Fran Lučin sportsku sreću potražio daleko od rodnoga grada. Dobro se aklimatizirao u Novom Sadu, zapažen je vratar Vojvodine i čini bitne korake prema naprijed u karijeri. Zadovoljan je okruženjem u kojem se profesionalno bavi svojim voljenim sportom, za sve ima samo riječi hvale.

Složna braća

– Ovdje mi je stvarno super. Odlično branim, ekipa je super, također je super i grad. Baš sam jako zadovoljan, a pritom se nadam da će biti i još bolje. Imam, naime, ugovor na još jednu godinu, a onda ćemo vidjeti.

Fran Lučin jedan je od lijepih plodova nepresušne loze riječkih rukometnih vratara međunarodne klase, izbornik Goran Perkovac nedavno ga je uvrstio na popis 21 igrača za skorašnje okupljanje A reprezentativaca. Sastanak je zakazan za 13. lipnja u Zagrebu, gdje će reprezentativci boraviti pet dana. Tko zna, izbori li se jednoga dana za mjesto među najboljima, riječki bi rukomet u A reprezentaciji mogao imati “složnu braću”, Tina i Frana Lučina.

– Jako mi je drago što sam dobio poziv izbornika Perkovca. Sigurno da bih i kasnije volio biti na okupljanju kada se igraju kvalifikacije ili nešto drugo. Bila bi mi velika čast braniti za hrvatsku reprezentaciju, to je moj san – poručio je Fran Lučin.