RIJEKA Odavno više nema valova u Fukuoki koje su podizali najbolji svjetski vaterpolisti na Svjetskom prvenstvu, neke od »kapica« sudionika svjetske smotre odletjele su slavljenički i s medaljama, a neke su na svoje duge letove otišle s okusom gorčine. Među njima su, nažalost, i hrvatski predstavnici, koji su se svojim kućama vratili tiho i neprimjetno poslije debakla u Fukuoki, gdje su zauzeli tek deveto mjesto.

»Tko to kuca na vrata u ovim noćnim satima«, mogli su se u stilu »Sedmica« zapitati njihovi najbliži u susretanju pred zoru, zagrljaju poslije toliko vremena. Među njima je i obitelj riječkog centra Ivana Krapića, razočaranog kapetana hrvatske posade na SP-u, koji je umoran automobilom stigao na drage mu Srdoče.

– Ustao sam rano, nakon svih ovih mijenjanja kontinenata i vremenskih zona tko više zna koliko je sati i gdje se trenutno nalazi – kaže Ivan Krapić, pred kojim je nakon one japanske, sada draga mu »kvarnerska aklimatizacija«. – Nije da sam baš mogao spavati u zrakoplovima, sjediš i samo gledaš kako minute polako prolaze.

Kada je Hrvatska porazom od Crnogoraca eliminirana iz nadmudrivanja za medalje, naglo je splasnuo interes šire javnosti za turnir u Fukuoki na kojem su zlato osvojili Mađari na ruletu peteraca protiv Grka. Novopečeni svjetski prvaci su u skupini torpedirali Hrvatsku onemogućivši joj izravno uplivavanje u četvrtfinale.

– Njihov plasman i nije neko iznenađenje, i prije prvenstva smo znali da je Mađarska jedan od favorita. To sve s obzirom na to u kakvom su sastavu došli te na činjenicu da su pojačani, to je ona momčad s EP-a u Splitu pojačana Vamosom i Vargom, dvojicom top igrača. Oni su im sigurno dali kvalitetu više u odnosu na ono što su već imali te su Mađari, po mom sudu, uz Španjolsku svakako bili jedni od favorita. Grčku prije prvenstva nitko nije vidio u finalu jer u momčadi nije bio Vlachopulos. Ali, eto, pokazali su da su odlični te im je i u finalu malo nedostajalo da osvoje zlato.

Kvaliteta

I protiv kasnijih svjetskih prvaka te potom s Crnom Gorom, Hrvatska je bila »tako blizu, a tako daleko«.

– Sigurno je da smo protiv Mađarske od početka bili u »deficitu« s rezultatom te smo potrošili dosta energije da bismo ih stigli i na kraju nismo uspjeli. Ali nismo bili pravi na toj utakmici. Zapravo, nismo bili pravi tijekom cijelog prvenstva i to treba reći. Inače, i naš susret s Crnom Gorom te općenito sve one eliminacijske utakmice, računajući i četvrtfinalne, odlučivane su jednim golom.

Presudila je jedna lopta ili čak izvođenje peteraca, ali pritom ne želim tražiti nikakva opravdanja. Ponavljam, na ovome prvenstvu jednostavno nismo bili pravi, onakvi kakvi trebamo biti i to treba analizirati te vidjeti zašto da se u budućnosti to više ne ponovi. Naime, sigurno je da naša momčad ima kvalitetu za nešto puno više nego što smo sada pokazali, to smo, na kraju krajeva, demonstrirali prošlog ljeta na EP-u.

Zato mi je još više žao da smo u Fukuoki uz Barcelonu 2003. godine, gdje smo također bili deveti, ostvarili najlošiji hrvatski rezultat. Javnost puno očekuje od reprezentacije, kao uostalom i mi igrači. Svi smo imali puno veća očekivanja od ovoga što smo sada pokazali.

Uz sav kritički stav na igru, kapetan je stao u obranu reprezentacije kojoj su kritičari pripisivali i slab voljni moment s Crnogorcima, podsjećajući usput da su junaci s Europskoga prvenstva u Splitu vrlo brzo postali adresa za raznorazne primjedbe.

– Smetaju me neke priče koje su se počele provlačiti nakon utakmice s Crnom Gorom prema kojima se naš suparnik borio i želio pobjedu više od nas. To ne mogu prihvatiti. Mogu prihvatiti da su oni u nekim segmentima utakmice bili bolji od nas. Primjerice, u nekim ključnim momentima su rješavali igrača više, što mi nismo, ali reći da mi nismo dali sve od sebe i da su se Crnogorci više borili, totalna je glupost.

Mogu prihvatiti taj poraz s one sportske strane, ali voljni moment sigurno nije utjecao na rezultat, na to je utjecalo puno drugih stvari. Oni su se, naime, pokazali mirnijima u nekim bitnim trenucima, a zašto mi nismo, tu svakako ima prostora za analizu. Nemojmo zaboraviti da je 90 posto ove momčadi prije samo deset mjeseci osvojio titulu europskih prvaka na čelu s ovim stručnim stožerom i uz podršku Saveza.

Zaključujući priču o ocjenama, Krapić poziva na razboritost i umjerenost te izbjegavanje krajnosti.

– Niti je sve u našim igrama u Splitu bilo tako idealno kako je to predstavljano, niti je sada sve tako katastrofalno kao što se predstavlja. Istina je uvijek negdje u sredini. No, nismo bili pravi, u nekim segmentima osmine finala nismo imali mirnoću, a da smo pobijedili, ta utakmica bi nas sigurno digla. Nažalost, nismo uspjeli. Potom smo još odradili utakmice s Kanadom i Australijom na najbolji mogući način, nismo se raspali, kao što se to nekada zna dogoditi kada se izgubi jedna bitna utakmica. Sve to uz podsjećanje da je deveto mjesto sigurno podbačaj.

Popravni

Hrvatski nastup poput refrena prati ocjena »nismo bili pravi«, rasprave o uzrocima traju i još će trajati.

– Recimo, prošlo ljeto smo situacije u ključnim trenucima utakmice rješavali u svoju korist, to sad jednostavno nismo uspjeli. Kada smo poveli protiv Crne Gore, nismo uspjeli povezati dvije obrane zaredom i zabiti jedan gol više kako bi utakmica otišla u našu korist. Ovoga puta nam to nije pošlo za rukom, a prošlog ljeta je to išlo puno lakše. Ne znam koji je razlog tome. Možda onda od nas nitko nije očekivao ništa veliko. Tada smo bili nova reprezentacija, a sada smo u Fukuoku došli kao europski prvaci. Svakako da je javnost, kao i mi sami, imala velika očekivanja pa smo u tome izgorjeli.

U sportu, koji je ogledalo života, dolaze prilike za popravni, »vrlo skoro« imat će ih i hrvatska vaterpolska reprezentacija. Iduća godina joj donosi tri najveća natjecanja, Europsko i Svjetsko prvenstvo, kao i Olimpijske igre. Kroz tolika desetljeća reprezentacija je nakon kikseva znala ostvarivati velike uspjehe, optimisti se nadaju da će i momčad izbornika Ivice Tucka iduće godine kao ponornica izbiti na površinu i zauzeti mjesto među najboljima, koje joj, uostalom, i pripada.

– Sigurno da ima prilike za popravke. I kroz povijest smo to dokazivali. Nakon devetog mjesta na Europskom prvenstvu u Eindhovenu bili smo olimpijski pobjednici. I 2016. godine na EP-u nismo bili uspješni, a na kraju smo osvojili srebro na Olimpijskim igrama. Kroz bližu povijest smo pokazali da se znamo izvući iz loših situacija i, što je najvažnije, da znamo učiti iz njih.

Siguran sam da će tako biti i ovoga puta, uvjeren sam da ova momčad koja je igrala u Fukuoki, ista ekipa koja je trijumfirala u Splitu, izuzev Fatovića kojeg sada nismo imali, što je za nas svakako bio veliki hendikep, može opet biti dobra. Kvalitetu imamo, imamo se priliku pokazati u puno boljem svjetlu već na Europskom prvenstvu koje dolazi vrlo brzo. Brzo će stići prosinac kada počinju pripreme za EP u Izraelu i sigurno da ćemo tamo biti u puno boljem izdanju nego što smo pokazali ovog ljeta.