PROBLEMI S TRANSFEROM

Riječki i crikvenički rukometni klub u “hladnom ratu”, Matija Car u raljama (ne)sporazuma

Igor Duvnjak

Matija Car/Foto Arhiva NL

Matija Car/Foto Arhiva NL

Mladi rukometni reprezentativac želi se vratiti iz Zameta u matični klub, ali ima ugovor još godinu dana...



RIJEKA Slučaj rukometaša Matije Cara, njegova želja da se iz Zameta po okončanju prošle sezone vrati u matični klub Mornar Crikvenicu klasični je primjer kako i mala gruda može pokrenuti lavinu. Ovi klubovi su još lani u kolovozu potpisali ugovor o suradnji, a kako je Zamet tražio odštetu za ovog kadetskog reprezentativca, čemu se Mornar Crikvenica usprotivio, lete strelice s jedne na drugu adresu od kojih svaka poručuje kako je u pravu, a suradnja se pretvorila u neobjavljeni rukometni »hladni rat« klubova dok je slučaj igrača, ugovorom vezanog sa Zamećanima, tema Arbitražne komisije.


– Stvar je vrlo jednostavna. Igrač Matija Car, hrvatski rukometni reprezentativac, srebrni s prošlog Europskog kadetskog prvenstva, održanog u kolovozu, ima ugovor sa Zametom još godinu dana – kaže predsjednik Zameta Vedran Devčić. – Prošle godine došao je iz Crikvenice, potpisao je ugovor na dvije godine i taj ugovor Zamet u cijelosti poštuje. Ne postoji nikakav razlog zbog kojeg bi ugovor mogao biti jednostrano raskinut na štetu Zameta. Međutim, Car je izrazio želju za povratak u matični klub Mornar Crikvenicu, odnosno za raskidom ugovora i povratkom s čime se Zamet ne slaže i postavio je odštetni zahtjev u skladu s ugovorom.


Kada je riječ o odšteti spominju se razne brojke, najčešće ona od 35 tisuća kuna.




– Ne bih to komentirao jer to je stvar o kojoj se možemo dogovarati. Međutim, oni niti u jednom trenutku nisu krenuli sporazumno pokušati raskinuti taj ugovor.


Po riječima vodstva Zameta poanta ove nevesele priče je u nečem drugom. Smatraju da je Carov povratak u Crikvenicu samo prolazna faza za odlazak u neki treći klub.


– Bit cijele priče je u tome što po propisima HRS-a prijelazni rok traje osam mjeseci, od 1. srpnja love godine do 28. veljače 2022. godine. Igrač može dvaput promijeniti klub. Može u istoj sezoni igrati za tri kluba. Prema tome, ode li u Crikvenicu, može već idući dan otići negdje drugdje. Znači, mi bi ga kao trebali pustiti bez odštete, a onda on može dalje u treći klub. Čujemo da ima ponuda, on je kadetski reprezentativac koji bi bio naše standardno desno krilo. Sada ide u Crikvenicu, u niži rang. Nemam dokaza, ali znam da ima ponuda raznih klubova, već sam isticao da su zanimanje za njega pokazali razni klubovi i menadžeri.


Kada je pak riječ o sporazumu o suradnji Zameta i Mornara Crikvenice, vodstvo riječkog premijerligaša ima svoje tumačenje.


– Takav sporazum mogu potpisati s bilo kime. Taj sporazum je ustvari bio za interne potrebe Mornara Crikvenice. To je potpuno načelan i općenit sporazum, ali Zamet ga potpuno poštuje. Oni se u tom sporazumu nemaju za što uhvatiti. Sporazum upravo ima za cilj razvoj igrača. Inače, u sporazumu nigdje ne piše da mi trebamo puštati nekoga bez odštete, piše pak da je svaki slučaj prijelaza igrača poseban i da će se o njemu klubovi dogovarati i razgovarati u skladu s propisima, a to znači i da može biti odštete. Bit ove igre je da on želi ići negdje drugdje.
Na tim uzburkanim kvarnerskim rukometnim valovima iz Crkvenice mogu se čuti itekakve poruke nezadovoljstva zbog ovog događanja i suradnje sa Zametom.


– U svemu ovome postoji i pravni i moralni element – govori predsjednik kluba Gordan Božić. – Ne može nam se uzeti igrača za nula kuna, a vratiti ga za pola godine aktivnog igranja za 75.000 kuna. S tim da je poslije to odmah spušteno na 35.000 kuna, tu je još i polog ako ode negdje drugdje. U Zametu se najviše boje da će negdje otići jer je za njega pokazano zanimanje. Tvrdim da neće otići ove sezone. Sada se traži novac za njegov povrat u matični klub, to nema smisla. Devčić sustavno ruši bazu iz koje non-stop crpi igrački kadar kojeg je sve manje.


Nema dvojbe da je u svemu nastao problem veći od onog šahovskog, pitanje je gdje je rješenje u razdoblju »porušenih mostova«.


– Nemam problem s RK Zametom, poštujem taj klub koji je institucija, ali isto tako želimo biti ravnopravni i da se nas poštuje. Kada ćemo imati uzajamno poštovanje, onda možemo početi razgovarati da unaprijedimo rukomet, kako da razmjenjujemo igrače, da s njima idemo prema trećima i o ostalome. Mi smo pak sustavno isključeni. S nama se razgovara samo kada im trebamo. Pišu pisma namjere da bi onda rekli da ništa ne postoji, pa da bi se poslije sjetili da nešto postoji, ali nema veze. Koji članak krši Zamet? Sve članke, dogovor o sporazumu. Mi ne bježimo od plaćanja odštete za Matiju Cara po pravilima HRS-a, već smo uplatili po odluci prvostupanjske Arbitražne komisije.To je 1500 kuna, a za dalje ćemo vidjeti – zaključuje Gordan Božić.