RIJEKA Riječki se rukomet već desetljećima ima čime ponositi, može se sa zadovoljstvom zaključiti čekajući večerašnji (20.45 sati) veliki obračun Zagreba, hrvatskoga prvaka i nekadašnjega prvaka Europe, s legendarnim francuskim Montpellierom u uzvratu osmine finala Lige prvaka.

Na velikoj europskoj pozornici među protagonistima su dojučerašnji riječki dečki, a danas asovi međunarodne reputacije, Filip Glavaš u momčadi Zagrebaša, koji dolazi u goste sugrađaninu, prijatelju i suigraču u reprezentaciji Veronu Načinoviću.

Dva Riječanina nakon zagrebačkog remija (27:27) očekuju izazovnu utakmicu s nestrpljenjem, zadovoljstvom i puni motiva u traženju puteva za plasman među osam najboljih momčadi najjačeg svjetskoga klupskog rukometnog natjecanja. Slušajući pritom pozdrav poslovično uvijek dobro raspoloženoga Glavaša, čovjek bi u skladu s porukom Damira Badurine instinktivno zapjevušio »Najdraža Rijeko«.

– Imao sam malo problema s kralježnicom, no terapija je urodila plodom i sada je sve u redu. Ali, nema do Rijeke, što drugo reći – uzdahnuo je Filip Glavaš, reprezentativno krilo, najnoviji izdanak nepresušne loze ljevorukih majstora s krila koji su nosili dres Zameta.

Nasljednik legende Mirze Džombe, kozalskih golgetera Deana Ožbolta i Vlade Matanovića te onog labinskog Igora Terzića. – U jeku klupskih i reprezentativnih obaveza od EP-a do sada imao sam tek jedan slobodan dan, nakupilo se dosta toga te još nisam bio u Rijeci. Trenirali smo i na Uskrs te čovjek na trenutke jedva čeka kraj sezone.

A tada pak kreću pripreme za Olimpijske igre, no ova je godina takva kakva je. S druge strane, kada spominjem Igre, obaveze su slatke, moram priznati da ne mogu biti slađe. Kada bi se još u Parizu osvojila i neka od medalja, to bi svakako bila kruna karijere.

Olimpijske igre su, međutim, nešto dalja budućnost, Liga prvaka je sadašnjost u kojoj je Zagreb bio dostojan rival europskim konkurentima. Glavaš je zadovoljan rezultatima, a pritom spominje i suigrače.

Kemija

– Mislim da smo do sada u Ligi prvaka napravili odličan posao i ugodno iznenadili. Nitko nas, naime, nije očekivao kao ekipu koja će proći skupinu i biti u ovoj fazi natjecanja te da ćemo igrati ravnopravno s Montpellierom. Mislim da imamo dobre šanse za prolaz. Imamo dobru sezonu, a »isplivali« su i neki dečki, poput Mandića, Srne, Klarice, da nekoga ne izostavim. Atmosfera i kemija u ekipi su stvarno odlične i smatram da nas to krasi cijelu sezonu. Pokazali smo da je Zagrebu mjesto među najboljim ekipama u Ligi prvaka i da smo ga svi mi skupa kao ekipa digli.

Filip se pritom iskazao i u klupskim i u reprezentativnim nastupima, dobro koristeći pružene prilike, ali kritički se osvrće na svoje igre težeći uvijek boljem.

– Gledajući sebe nisam baš previše zadovoljan. Imamo rezultate i u reprezentaciji i u klubu, no događalo se svašta i u privatnom životu, sve se odražava. Sigurno da moje partije nisu loše, ali ja sam perfekcionist i uvijek želim samo ono najbolje. Nije loše, u svemu ima neke pozitive, a pritom se stalno u sportu uči i napreduje.

Ime Montpelliera se u rukometu izgovara s itekakvim štovanjem. Glavaš, koji je na parketu okusio snagu suparnika, također hvali asove večerašnjih domaćina, ne zaboravljajući sugrađanina Verona Načinovića.

– Svakako da je Montpellier svjetska klasa, to je »creme de la creme« rukometa, fantastična ekipa. Drago mi je što je tamo i moj veliki prijatelj Veron. Oni su jako dobri kolektivno s puno vrsnih individualaca. Krila kao da im lete, u napadu su predvođeni Stasom Skubeom i Diegom Simonetom.

Veron se tu odlično uklapa. Imaju i Portea, koji je od pamtivijeka u francuskoj reprezentaciji. Domaćin ima ekstra ekipu, igra fenomenalno, zaslužuje maksimalan respekt. Pričamo o drugoplasiranoj ekipi jedne od najjačih liga na svijetu, nije to mala stvar.

Glavaš se, kao i njegovi suigrači, nada ugodnom iznenađenju u Francuskoj, nastojeći pritom nametnuti svoj stil igre.

– Sada se igra novih 60 minuta, to je ono za što si radio osam, devet mjeseci. Mislim da imamo dobre šanse, nitko nije nepobjediv. Vidimo svoju priliku, dat ćemo svoj maksimum i, naravno, pokušati proći dalje te dočekati Kiel.

I Veron Načinović se raduje susretu s Filipom Glavašem, prijateljem iz riječkih dječačkih dana, ali maksimalno koncentriran na utakmicu. Svjestan je da će na parketu to biti pravo sportsko rivalstvo dvaju sugrađana.

– Prijateljstvo je uvijek tu, stalno živi – kaže Veron. – Ali na to ćemo prijateljstvo morati zaboraviti tijekom ovih šezdeset ili više minuta dok se budemo nadmetali na parketu.

Spominjanje Montpelliera u Rijeci ima nezaboravan odjek prisjećajući se na zlatne Zametove dane, kada je u europskom nadmetanju ugostio slavni francuski klub. Uz europske prvake poput Metaloplastike i Zagreba, bila je to najzvučnija rukometna družina na Trsatu, krcata asovima poput Dinnarta, Anguetila, Gillea, Golića, Fernandeza, a Nikola Karabatić je među njima još bio »mali od kužine«.

Vratar Omeyer bio je na klupi jer je na golu bio Martini u nezaboravnoj sagi u kojoj su Zamećani s trenerom Damirom Čavlovićem ispali uzdignuta čela, nakon što su u Rijeci i u Francuskoj dobili prvo poluvrijeme. Ova francuska ekipa je nastavak slavnih prethodnika iz »devedesetih«. Najbolji kompliment Načinoviću jest već činjenica što ga je angažirao klub ovakvoga kalibra.

Ambicije

– Montpellier je svakako jak klub koji ima dugu i veliku povijest. Osvojio je puno trofeja. Imamo borbenu ekipu, a pritom znamo koje su naše prednosti, ali i koje su nam mane.

Naravno da klub takvoga kalibra teži uvijek k visokim ciljevima, uspjesima i naslovima.

– Naše su ambicije uvijek visoke. Probat ćemo biti što bolji u francuskom prvenstvu u kojem se trenutno, nažalost, borimo za drugo mjesto. U Ligi prvaka također ciljamo visoko.

Njegovoj je momčadi prva prepreka na tom putu hrvatski prvak koji je ugodno iznenadio nastupima u Ligi prvaka i dokazujući da se može ravnopravno nositi s ovako zvučnim imenom.

– Zagrebaši čitavu sezonu pokazuju da su ozbiljna ekipa, naravno, najugodnije su iznenađenje ove sezone u Ligi prvaka. Pokazali su da su čvrsti, ali mislim da ih možemo pobijediti.

Svaki od konkurenata u svom taboru stvara planove kako do značajne pobjede i nada se da će baš njegova taktika donijeti pun pogodak.

– Uvijek igramo na naše jače strane. To su igra »jedan na jedan«, brza igra, brza kontra i brza polukontra te dobra obrana. Mislim da bi klučno moglo biti to što ćemo ih možda pretrčati te postići neke lagane golove jer su oni na postavljenu zonu dosta dobri.

Veron, čije ime neodoljivo asocira na argentinskog asa nogometaša Intera, samozatajni je i veliki talent koji u reprezentaciji i klubu potvrđuje velike mogućnosti i sjajnu karijeru. Već sada, ne samo visoki nego i veliki pivot, ide polako stepenicu po stepenicu, a pritom je pun ambicija i motiva.

– Zadovoljan sam minutažom i povjerenjem koje mi daje trener, iako bih se još trebao malo poboljšati u napadu. Dat ću sve od sebe da postanem još bolji. Ambicija mi sigurno ne manjka, tu su i Olimpijske igre, Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj, kao i Liga prvaka s Montpellierom. Čeka me sve što mogu poželjeti kao mladi igrač, a moja motivacija nije upitna.

Spominjanje Olimpijskih igara i prezimena Načinović u Rijeci budi posebne asocijacije. Alvaro, slavni Veronov otac, bio je trofejni pivot, olimpijski pobjednik 1996. godine, godinu ranije viceprvak svijeta, uza sve to i klupski prvak Europe. Veron je mladica rukometnog hrasta Načinovića koja tek treba prolistati, možda to bude već na OI-u u Parizu.

– Kao sportaš uvijek vjerujem u najbolje moguće rezultate. Uostalom, ne vidim zbog čega s igračima koje imamo, ne bismo mogli pobijediti bilo koga. Samo da budemo zdravi – zaključio je Veron Načinović.