RIJEKA Tamara Ferari Miškulin, uz obitelj, ima dvije velike ljubavi, životinje i biciklizam. Riječka veterinarka u subotu će nastupiti na utrci Istria300, naći će se među 3.600 sudionika biciklističkog događaja. Istra300 bit će sjajna uvertira CRORaceu, koji počinje tri dana kasnije.

Poreč i njegova okolica već vrve od vozača i vozačica koji se pripremaju za subotnji start i jednu od triju utrka, na 300 kilometara i čak 5.150 metara nadmorske visine uspona, na 209 kilometara i 3.250 uspona, te na 135 kilometara uz 1.800 metara nadomorske visine koja će se odraditi na usponima.

Tamara Ferari Miškulin jedna je od mnogih koji su slučajno završili u biciklizmu i više nisu mogli pobjeći od njega.

– Bila sam atletičarka, trčala sam maratone i polumaratone sve dok 2018. godine nisam slomila nogu u jednog nezgodi u utrci na Hahliću. Fraktura koljena… Nakon toga sam šest mjeseci bila na štakama – kaže Tamara Ferari Miškulin. – Nakon toga je krenula rehabilitacija, koja je uključivala i bicikl. I prije sam vozila brdski bicikl. Nakon toga je trčanje otpalo, samo do pet kilometara, pa sam se prebacila na bicikl. Najprije na brdski, a nakon godinu, dvije i na cestovni bicikl. Krenula sam voziti s prijateljicom Zoranom Težak, koja je baš biciklistica, na njezinom posuđenom cestovnjaku. I od tada vozim stalno. Idem na utrke zato što me to motivira. Kada se jednom bavite sportom izdržljivosti, postanete o tome ovisni. Ljudima je najčešći izgovor da nemaju vremena. Jako puno radim, ali nađem vremena. Prednost su moje godine jer imam odraslu djecu. Sve se može, stvar je samo prioriteta. Moj posao je fizički zahtjevan, ali sport omogućava da sve to puno lakše podnesem.

Biciklizam je odličan ventil za stres, osim ako nema dodatnog stresa na cesti…

Psihoterapija

– Meni je sport izdržljivosti – psihoterapija. Ono što se nakupi kroz dane, sve se iskompenzira kontinuiranim repetativnim naporom. Ove godine ću se tako približiti prevaljenih deset tisuća kilometara, što je dosta. Nisam brza pa je bolje računati satnicu. To je otprilike sedam, osam sati tjedno, a kada su u pitanju pripreme utrke, to se popne na 15 sati tjedno, ali to su iznimni slučajevi. U pravilu je to od deset do 12 sati tjedno.

Lani je bila 117. među 255 dama koje su stigle do cilja utrke Istria155, uz prosjek od 22,1 kilometar na sat.

– Uvijek sam u nekoj formi da mogu odvoziti sto kilometara. Bila sam svaki put na Istri300. Lani je bilo zahtjevno, staza je bila duža, ali meni je to bio izazov. Sada su je dramatično skratili… Nekome je to bolje, nekome ne. Prije malo više od godinu dana angažirala sam trenera Matiju Kvasinu, s kojim lijepo surađujem. Imam sistematične, dobro koncipirane i smislene treninge. Tada se točno radi periodizacija s jačim trenizima, odmorom, snagom, izdržljivošću… Jako sam zadovoljna jer vidim rezultate. Trener mi je čak sugerirao srednju utrku, ali to iziskuje sate i sate treninga, za koje nemam vremena.

Brdske utrke

Kada su u pitanju utrke, više voli utrke koje se voze u brdo.

– Ne mogu parirati biciklistima, ja sam gospođa koja vozi bicikl. Nisam kompetitivna s onima u dvadesetim godinama, natječem se sama sa sobom. Istina, bicikl je opcija B jer je moja prva ljubav trčanje, ali to mi je uskraćeno. No, u biciklizmu praktički nema ozljeda, a aerobni kapacitet može se fantastično povećati.

Ove godine najkraća utrka vozi se nešto izmijenjenom dionicom, nema više zahtjevnog uspona na Oprtalj.

– Meni je uvijek cilj rušenje osobnih rekorda na određenim dionicama. No, treba naglasiti da mi rekreativci nemamo te biciklističke vještine pa se čuvam da me ne potegne euforija. Neko vrijeme mogu se šlepati za nekim bržim, ali se »švercam« za nekim krupnijim biciklistom. Da se razumijemo, nisu to neki rezultati.

Ali kada dama prođe Učku s istarske strane, treba skinuti kapu.

– Meni su to sve izazovi. Istra je moj najčešći poligon za trening. Ako ne radim vikendom, uvijek sam u Istri, ona je raj za bicikliste. Najčešće vozim po »petrolejki«, »matuljki«, »plominki«, ali za duži trening najbolja je Istra. Ponekad otiđem i u Gorski kotar, ali tamo ima medvjeda, pa ako dojurite brzo i tiho… Bilo je toga. Istra je ipak pitoma.