Hrvatski plivači vratili su se početkom ovoga tjedna iz Kolumbije s tri osvojene medalje na Svjetskom prvenstvu u plivanju perajama, koje se održalo u kolumbijskom Caliju, a jednom od njih okitila se i Riječanka sa zagrebačkom adresom. Dora Bassi je doplivala do brončanog odličja u disciplini 200 metara s vremenom 1:31.32, zaostala je oko sekundu za drugoplasiranom Ukrajinkom Sofijom Hrečkom te malo manje od dvije sekunde za zlatnom Kineskinjom Chuan Xu Yi. Upravo je Ukrajinka slavila ispred Dore i na natjecanju Svjetskih igara, što se održalo u SAD-u uoči Svjetskog prvenstva, a gdje je riječka plivačica uzela srebrnu medalju. Nakon što se vratila s drugog kontinenta, još uvijek umorna i pod dojmom, priznaje da joj je ovo najveći uspjeh koji je dosad ostvarila u plivanju. A za nju i ekipu iz Ronilačkog kluba Geronimo sreća je još veća kada se pridoda i trijumf Filipa Strikinca, inače njezina dečka, koji je postao svjetski prvak na 50 metara surface, dok se srebrom okitio na 100 metara, jednako kao i na Svjetskim igrama.

– Nisam baš mogla spavati zadnjih dana zbog »jet laga«, još se prilagođavam ovom vremenu, haha. Šest dana smo bili na Svjetskim igrama u Alabami u SAD-u i onda još dva tjedna u Kolumbiji na Svjetskom prvenstvu. Teže nam je bilo u SAD-u jer smo došli doslovno dva dana prije natjecanja, morali smo plivati u razdoblju kada je u Hrvatskoj bilo 23 sata navečer, na što nismo naviknuli. U Kolumbiji smo se onda prilagodili vremenskoj zoni jer smo ondje proveli dva tjedna, započinje Dora Bassi, Riječanka koju je izbor fakulteta odveo u Zagreb, gdje i danas živi te radi kao pedagoginja u vrtiću.

Zone i visine

U samo tri tjedna u Sjevernoj je i Južnoj Americi osvojila dvije medalje na prestižnim natjecanjima što su joj najveći rezultati u dosadašnjoj karijeri, posebice srebro na Svjetskim igrama, što je, objašnjava nam Dora, u ovom sportu još vrijednija medalja od one na Svjetskom prvenstvu.

– Sretna sam jako zbog medalja, ne mogu reći da sam ih očekivala, već sam se više nadala. Kroz cijelu sezonu sam imala dobre rezultate, ali nikad nije isto kada je velika razlika u vremenskim zonama, a onda još u Kolumbiji i nadmorska visina od tisuću metara… Osjetilo se to definitivno na disanju, posebice kod dužih disciplina. Nekako sam znala da je moguće osvojiti tu medalju, ali nisam to htjela uzimati kao sigurno. Veći je uspjeh zapravo u ovom sportu srebro na Svjetskim igrama. To je najveće natjecanje u plivanju perajama jer je to zapravo Olimpijada za neolimpijske sportove. Samo osam najboljih sa Svjetskog prvenstva se kvalificira na Svjetske igre, što je mali broj. Također, održavaju se svake četiri godine, moraš godinu dana ranije biti spreman, i to su nam praktički kao Olimpijske igre. Kakva je konkurencija u ovom sportu? Inače su najjači ruski sportaši, ali trenutno im je zabranjeno sudjelovanje, dobri su i Kinezi, Kolumbijci, Korejanci…, kaže Dora.

Na državnoj je razini Dora višestruka rekorderka, a iz godine u godinu sve je više natjecatelja u Hrvatskoj u plivanju perajama.

– U Hrvatskoj nemam samo dva državna rekorda, a prije ovoga natjecanja najveći uspjeh mi je bilo srebro 2019. godine na Europskom prvenstvu, u disciplini 50 metara. Glavne discipline su mi inače 50, 100 i 200 metara te tu nekako uvijek imam jednake šanse. Ove godine mi se najviše posložilo na tih 200 metara. Što se tiče državnih prvenstava i Svjetskih kupova, tu imam dosta rekorda i medalja, iskreno taj dio sam prestala brojati, ha, ha. Ali sada se kod nas ovaj sport krenuo popularizirati, veća je i konkurencija što mi je jako drago. Želja mi je da se ovaj sport što više razvija i svake godine nas je sve više na državnom natjecanju, dodaje.

Kasni početak

Plivanje perajama zapravo je vezano uz ronjenje, ovaj je sport inače dio Hrvatskog ronilačkog saveza, dok u ronilačkim klubovima postoje sekcije za ovaj sport. Tako je plivanje perajama i dio riječkog Ronilačkog kluba Nevera.

– Istina, ovaj je sport zapravo više povezan s ronjenjem, nego plivanjem, iako imamo samo jednu disciplinu koja pripada ronjenju, a to je tih 50 metara na dah. Ostalo je sve plivanje na površini s monoperajom, gdje imamo disalicu nasred glave, ali i u ronjenju na dah postoje discipline s monoperajom. To nam je zajednička točka. U Hrvatskoj imamo klubove plivanja perajama, ali zapravo su to sekcije koje se nalaze u ronilačkim klubovima. Krenu li osobe prvo s »običnim« plivanjem? Pa kako u kojem slučaju. Ja sam, na primjer, prvo plivala te sam slučajno vidjela na bazenu plivače s monoperajama, raspitala sam se i odlučila okušati. Ali danas ima i puno djece koja krenu odmah plivati perajama, recimo neke moje prijateljice mojih godina su također odmah krenule tim sportom. Ovisi od osobe do osobe, što je prvo čula, vidjela, je li otišla s običnog plivanja ili vidjela peraje pa krenula s njima, objašnjava Dora koja se ovim specifičnim sportom počela baviti u riječkom Klubu podvodnih aktivnosti 3. maj, dok je preseljenjem u Zagreb postala članicom Geronima.

– Krenula sam zapravo dosta kasno s plivanjem, imala sam 11 godina, što možda ne zvuči kasno, ali u plivanju itekako je. Neki kreću već s tri, četiri godine u školu plivanja. Ja sam krenula s rekreacijom zahvaljujući bratiću koji se bavio tim sportom, razmišljala sam između plivanja i tenisa pa se ipak odlučila za ovaj vodeni sport. Ne znam zašto baš to dvoje, nekako mi se najviše sviđalo, a moguće da je i zbog toga što sam s mora, haha. Svaku godinu sam napredovala, došla sam do natjecateljske razine i sa 17 godina prešla na plivanje perajama. Kada sam krenula studirati sam napravila pauzu od dvije i pol godine kako bih se posvetila fakultetu, ali onda sam se opet vratila, prisjeća se.

Osim što je natjecateljica, Dora trenutno vodi i treninge u klubu, a želja joj je privući što više djece u ovaj sport. Na kraju krajeva, i profesija joj je bliska, završila je pedagogiju i fonetiku na Filozofskom fakultetu, a trenutno radi kao pedagoginja u vrtiću.

– Još dok sam studirala sam vodila treninge djeci, a sada sam nastavila poluvolontirati u klubu što se tiče suhih treninga u teretani. Trenutno imamo tridesetak aktivnih članova u Geronimu, ali nemamo školu plivanja, odnosno mlađe dobne skupine. Kod nas su najmlađi već juniori, a mlađe juniore i kadete nemamo, dok recimo Nevera u Rijeci i Viševica iz Fužina imaju veliki broj kadeta te djece općenito, a na taj način se ovaj sport i razvija. Zbog toga se nadam da ćemo i mi u Zagrebu početi s većim radom s klincima. Istina, moju struku mogu povezati s tim dijelom posla, rad s djecom nije svima lagan. Kako radim u vrtiću, meni taj dio dođe prirodno te volim to prenijeti i na plivanje, volim trenirati djecu. Plivanje kao sport za djecu? Definitivno je odličan sport za mlađe, razvija cijelo tijelo i mislim da bi svako dijete trebalo otići u školu plivanja. Ne samo radi razvoja, već mislim da je potrebno naučiti plivati u ranoj dobi. Ukoliko se nekome svidi pa želi ostati kao natjecatelj, super, a ukoliko ne, mislim da dobro dođe zbog zdravlja i razvoja, kaže Dora.

Plivanje i ljubav

Tijekom tjedna i nema previše slobodnog vremena, s obzirom na svakodnevne treninge koje uspijeva uskladiti uz posao, ali volje i želje za plivanjem uvijek ima.

– U vrtiću radim dosta rano, od 7 do 14, te svaki dan nakon posla plivam od 15 do 17. Uz to, svaki drugi dan nakon vodenog treninga imam i teretanu pa to bude zajedno od 15 do 19 sati. Te dane nemam doslovno ništa vremena, a jedino mi je slobodna nedjelja. Kako usklađujem natjecanja? Ova tri tjedna sam uzela godišnji, ali imam zajedno pet tjedana pa ću se sada još dva tjedna odmoriti. Inače tijekom godine mogu ili tražiti slobodan dan ili stignem otići vikendom ako je neko natjecanje bliže Zagrebu, opisuje.

Jednako kao i u ronjenju, u ovom je sportu uz fizičku snagu možda još i važnija mentalna priprema.

– Psiha zna često stajati na putu koliko god si fizički spreman. Radila sam i sa psihologom, u klubu su mi financirali jedan dio razgovora s njime, ali dosta mi pomaže u tom dijelu i razgovor s Filipom, koji je tu ipak dosta jači od mene. Općenito je optimističan i miran, a kada imamo nekih nedoumica ili borbu s motivacijom to znamo skupa riješiti, objašnjava Dora.

Iako se trenutno stacionirala u Zagrebu, Dora još uvijek kad god joj vrijeme dopušta dolazi u rodnu Rijeku. A nakon godišnjeg odmora i krajem ljeta slijede i pripreme za sljedeća sportska natjecanja.

– U Rijeku dolazim kada god imam vremena, otprilike jednom mjesečno sigurno s obzirom da su mi i obitelj i prijatelji ondje. Znam onda odraditi i treninge na Kantridi, ali eto, sat i pol vožnje nije problem pa kada god imam neku nostalgiju mogu brzo doći doma. Što mi dalje slijedi? Sada je kraj sezone i imamo odmor nekih mjesec dana, a već početkom rujna krećemo u novu sezonu. Uvijek su nam najveća natjecanja u sedmom mjesecu i jedino što bude tijekom godine su Svjetski kupovi, koji imaju uglavnom četiri do pet kola. Sada u listopadu bi trebalo biti i završno kolo Svjetskog kupa u Poljskoj te ćemo se onda spremati za to natjecanje. A potom kreću pune pripreme za Europsko prvenstvo sljedeće godine, zaključila je Dora Bassi.