RIJEKA Tin Lučin, riječki rukometni dragulj, tek je jedno od brojnih uglednih sportskih imena koja svoje znanje i umijeće pokazuju gledateljima daleko od svima drage nam Učke.

Nadareni bek nosi dres poljske Wisle Plock, kluba koji se diljem Europe spominje sa štovanjem. Dobro raspoložen čeka kraj duge sezone i odmor od napora kojima su izloženi vrhunski igrači velikih klubova.

– Dobro sam, zapravo, odlično – kaže Tin Lučin. – Zapravo, brojimo dane do kraja sezone koja je stvarno bila duga. Tko bi nabrojio te silne mjesece koji su za nama, još od rujna prošle godine kada smo krenuli u razna natjecanja i odigrali prvu utakmicu.

Za Wisla Plockom su razni izazovni nastupi, među kojima je i onaj portugalski na završnom turniru Europske lige u Lisabonu, na kojem je Lučinov klub osvojio treće mjesto.

– Neposredno prije tog teškog turnira igrali smo jako bitnu utakmicu poljskog prvenstva, derbi s Kielceom u kojem smo poraženi minimalnom razlikom, čime smo praktički ostali bez titule prvaka. Tri dana kasnije igrali smo u polufinalu Europske lige. U toj nam utakmici uistinu ništa nije išlo te smo poraženi u polufinalu. Na kraju smo u utakmici protiv Nexea osvojili treće mjesto, to je ipak uspjeh. Mislim da možemo biti zadovoljni s našom europskom sezonom.

Riječki suigrači

U lisabonskom duelu za treće mjesto jedan nasuprot drugoga nadmetala su se dva nekadašnja suigrača iz vanjske linije riječke košnice talenata, Kozale.

– Susreo sam se s Halilom Jaganjcem, a i inače se na razne načine vidim i s mnogim drugim igračima s kojima sam u reprezentaciji. Lijepo je stvarno vidjeti sve te dečke i drago mi je pritom što je Nexe dogurao tako daleko u Europi i da napreduju korak po korak.

Spominjanje ove dvojice igrača samo potvrđuje višedesetljetnu, do danas neprekinutu rukometnu tradiciju Riječana koji nose dresove raznih uglednih klubova. Veron Načinović igrač je francuskog Montpelliera, Kozalčanin Vlado Matanović nosi dres PPD-a Zagreb, senjski vratarski as Ivan Pešić iz Stuttgarta seli u Nantes, svi oni idu stopama kojima su još davno kročili slavni riječki trofejni igrači, Alvaro Načinović, Valter Matošević, Mirza Džomba, Renato Sulić, Ivan Stevanović…

O činjenici ne treba diskutirati, za diskusiju je tek pitanje je li riječ o iznimno sposobnoj riječkoj rukometnoj školi ili je samo podneblje uz Rječinu plodno tlo za razvoj rukometnih talenata svjetske klase. Bilo kako bilo, riječki se rukomet ima čime ponositi.

– Uistinu je činjenica da imamo puno kvalitetnih rukometaša iz Rijeke, još od Džombe, Matoševića, Sulića, a još prije njih Načinovića. Lijepo je to vidjeti, uistinu mi je drago kada vidim da bilo tko iz Rijeke ode u neki bolji klub i zaigra u nekoj ozbiljnoj ligi. Što se tiče specifične riječke rukometne škole, teško je reći, ali očito je da je u Rijeci bilo dosta klubova. Bilo je i rivalstva na razini Rijeke, a ne samo onoga na razini PGŽ-a i Hrvatske. To je sve također bitno jer su djeca pokazivala interes za rukomet. Sve je vuklo jedno drugo, primjerice, ja sam gledao starije generacije u kojima su bili neki naši riječki igrači i bili su mi sportski uzori.

Reprezentacija

Lučin je pun riječi hvale za Wislu Plock, ugledno rukometno društvo u kojem se ugodno osjeća i za kojega ga i dalje veže ugovor.

– Klub je zbilja na vrhunskoj razini što se tiče organizacije, uvjeta i svega drugoga. Stoga sam itekako zadovoljan. Prva sezona je prošla i mislim da sam se dosta dobro uklopio. Očekujem da ću iduće sezone dati sve od sebe i pokušati napredovati, mislim i da ću imati više prostora za igru. Uglavnom, zadovoljan sam, ugovor imam još tri godine.

Tin Lučin će ovih dana konačno dočekati odmor od sportskih obaveza i doživjeti susret s najdražim gradom. Poslije svega opet će nastojati pričati neke nove lijepe priče poput one na Europskom prvenstvu gdje je bio hrvatski rukometni hit. Ugodno je tada iznenadio one koji ga nisu bolje poznavali, obradovao pak one koji su ga znali bolje i u njega polagali velike nade. I on sam gaji velike nade uz hrvatsku reprezentaciju, koju u siječnju iduće godine očekuje nastup na Svjetskom prvenstvu u Poljskoj i Švedskoj.

– Teško je sada govoriti i gledati toliko unaprijed, ali nadam se da ću prije svega ostati zdrav. Ja ću pak sa svoje strane dati sve od sebe i truditi se da bih napredovao u klubu. Nadam se pritom da ću i ubuduće imati još prilika za igranje za reprezentaciju na velikim natjecanjima. Reprezentacija je uvijek izazov. Nadam se i to mi je san, da ću osvojiti medalju, po mogućnosti zlatnu, s reprezentacijom – sanja Tin Lučin otvorenih očiju.