Foto Davor Kovačević
Prva runda borbe za Rabuzinovo sunce nikome nije donijela prednost, a druga će iduće srijede pokazati koliki utjecaj je na ishod finala imao HNS-ov trust mozgova
povezane vijesti
- Mladi napadač potpisao profesionalni ugovor s Rijekom pa otišao na posudbu u Orijent: “Ovo mi je odlična prilika”
- Sopić večeras želi vidjeti raspucanu i efikasniju Rijeku: “Zaigrat će oni na koje ozbiljnije računamo”
- Bijeli sutra igraju drugu prijateljsku utakmicu. Primorje novi slovenski test na Rujevici
ZAGREB Prva utakmica finala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa nije donijela spektakularnu nogometnu predstavu niti je ponudila bilo kakav odgovor za uzvrat koji je na rasporedu iduće srijede na Rujevici. Zapravo, nešto takvo su vrlo vjerojatno očekivali svi osim trusta mozgova iz Hrvatskog nogometnog saveza koji je odlučio uvesti promjene u obliku igranja dvoje finalne utakmice i korištenja odavno upokojenog pravila gola u gostima, koje znači da je Modrima za trofej dovoljan remi s bilo kojim rezultatom osim 0:0.
Željko Sopić na teren je izvao igrače koji u ovom trenuku čine najjaču jedanaestorku Rijeke, a Sergej Jakirović se za ovu prigodu vratio na formaciju 4-2-3-1, iako je sa 3-4-1-2 krajne učinkovito odradio zadnja dva mjeseca sezone. Dario Bel je, pak, pokazao da namjerava puštati čvrstu igru. Naime, mnogi su pomislili da je start Petra Sučića na Toniju Fruku u 2. minuti bio prekršaj, no osječki arbitar je odredio kriterij i pustio igru. Nakon toga lopta je stigla do Arbëra Hoxhe čiju je bombu s dvadeset metara Martin Zlomislić obranio krajnjim naporom.
Nešto kasnije Matej Mitrović je nakon kornera pokušao zaprijetiti Ivanu Nevistiću, ali njegov udarac glavom prohujao je iznad gola. Bio je to prvi korner za Rijeku na utakmici. Ubrzo je na terenu uspostavljena ravnoteža. Igrala se 15. minuta kada je Marco Pašalić pobjegao po desnoj strani, uletio u kazneni prostor i opalio po golu svojom slabijom nogom. Da je to bila ljevica, Nevistić bi se sigurno našao na mukama. Ovako je desnica usmjerila loptu debelo pokraj gola.
Smekšan kriterij
U 19. minuti se ispostavilo da je Bel smekšao kriterij. Naime, Hoxha je Pašaliću uzeo loptu praktički na isti način kao i Sučić Fruku na početku utakmice, ali ovoga puta je označen prekršaj. Raspored snaga na terenu je, pak, još uvijek bio u ravnoteži. Dinamo se uglavnom oslanjao na traženje individualnih rješenja, Rijeka je pokušavala kombinirati, a rezultat se nije mijenjao. Štoviše, nije bilo ni nekih posebnih opasnosti za Nevistića na jednoj i Zlomislića na drugoj strani, s time da se obje momčadi nisu libile preskakanja igre, kada im se za to pružila prilika.
U prvom dijelu utakmica nije ponudila previše, iako je bilo nekoliko akcija koje su u svom začetku izgledale obećavajuće. Jednostavno, prevladavao je oprez jer je u tom trenutku trebalo odigrati još tri poluvremena. Nastavak je započeo u istom tonu, s time da je 49. minuta donijela situaciju koja najbolje dočaravala spremnost na preuzimanje rizika.
Tada je, naime, Takuya Ogiwara s lijeve strane uputio centaršut na drugu stativu, gdje je Bruno Petković iz prve vratio loptu pred gol. Tamo, pak, nije bilo njegovih suigrača koji se očigledno nisu htjeli zaletiti u nepoznato i dovesti se u opasnost od eventualne kontre suparnika. U nedostatku zanimljivijeg sadržaja na terenu, gledatelji su u dva navrata urlanjem ispratili padove Ronaëla Pierre-Gabriela i Martina Baturina u kaznenom prostoru Rijeke. Naravno, ljudi su se nadali jedanaestercima, ali Bel nije imao previše razumijevanja za takva očekivanja.
Nevjerica
Uzbuđenje je konačno stiglo u 59. minuti kada je Toni Fruk odapeo prizemni udarac s više od dvadeset metara. Nevistić se pružio koliko je dug, ali nije uspio dotaknuti loptu koja je svoje putovanje završila u stativi. To je, pak, automatski natjeralo Fruka da se primi za glavu u nevjerici. Slično je reagirao Bruno Petković na suprotnoj strani u 65. minuti, nakon što je Zlomislić obranio njegov udarac s dvadeset metara.
U međuvremenu je Jakirović zamijenio oba krila, poslavši na teren Takura Kaneka i Gabriela Vidovića umjesto Darija Špikića i Hoxhe, dok je Sučić morao prepustiti svoje mjesto Arijanu Ademiju.
U tim trenucima promijenilo se dosta toga, osim odnosa snaga na terenu. Štoviše, Rijeka je u toj fazi utakmice djelovala kao bolja momčad. Doduše, za nijansu, ali još uvijek bolja. Zapravo, činilo se da Dinamo može doći do konkretne situacije za udarac po golu samo u slučaju neke kardinalne greške suparnika. Modri su pokušavali nešto napraviti iz prekida, ali igrači Rijeke u tim su se situacijama dobro pozicionirali, a Zlomislić je bez puno problema odrađivao svoj dio posla. Bijeli su na kraju mogli do pobjede, ali Marić u posljednjim sekundama utakmice sa sedam metara nije uspio dobro zahvatiti loptu…
Prva runda borbe za Rabuzinovo sunce nikome nije donijela prednost, a druga će iduće srijede pokazati koliki utjecaj je na ishod finala imao HNS-ov trust mozgova zadužen za formatiranje ovog finala Kupa.
