RIJEKA Dominik Livaković je bez dvojbe sada najspominjanije ime u Hrvatskoj, i to po dobru, što je najvažnije. Mauro Ravnić, proslavljeno riječko sportsko ime, najsjajniji je izdanak poznate i cijenjene riječke golmanske obitelji Ravnić, dugogodišnji istaknuti čuvar mreže Rijeke te reprezentativac tadašnje Jugoslavije, koji je ostvario i inozemnu karijeru u Španjolskoj. Utakmica s nesalomljivim Japancima bila je, očekivano, uzbudljiva, druga je stvar je li se moglo predvidjeti kako će odluka o četvrtfinalnoj momčadi iz tog ogleda biti prepuštena ne samo produžecima nego čak i jedanaestercima.

– Teška utakmica – slaže se Mauro Ravnić s općim konstatacijama o tom dvoboju s igračima iz Zemlje Izlazećeg sunca tijekom kojeg je čas padao mrak na oči, čas se budio optimizam, sve tako do raspleta. – Uostalom, svi su znali da će biti teško. Japanci su, naime, jedna momčad koja se bori, imaju igrače koji znaju igrati, a i brzi su. Ali sve je dobro završilo, to je važno, otišli smo dalje u četvrtfinale.

Japancima će poslije svega Livaković ostati u sjećanju svojim »spuštanjem rampe« u dramatičnim trenucima, kada se s bijele točke odlučivalo o pobjedniku. Hrvatski junak osmine finala je lopte iz penala privlačio kao nevidljivim magnetom, toliko da je u tri navrata, našavši se »oči u oči« sa suparničkim izvođačima, obranama izazivao oduševljenje i suigrača i navijača.

Vratarska škola

– Tu govore djela, tako i kada je riječ o Livakoviću. Ako neki golman obrani tri jedanaesterca, što se o njemu može reći nego da je odličan. On je odveo Hrvatsku dalje, nitko drugi. Da nije bilo Livakovića, Hrvatska bi u utorak putovala kući. Nije to mala stvar, treba dati dužne zasluge onome što je Dominik napravio. Bilo da je riječ o Livakoviću ili nekom drugom golmanu, obraniti tri jedanaesterca, to je nešto o čemu se govori u superlativu.

Ovom izvedbom Livaković je podsjetio na prethodnika Subašića, na višedesetljetni niz naših istaknutih čuvara mreže, još na one iz Ravnićevog doba, pa i prije toga, u sjećanja se vraćaju na raznorazna imena, uz ostale na Tomislava Ivkovića ili pak Dražena Ladića.

– Kod nas je uvijek bilo dobrih vratara. I oni koji su branili u Prvoj ligi, a pogotovo oni što su branili za reprezentaciju, sve su to dobri golmani. Svi su to bili zapaženi vratari, a u karijeri je netko napravio više, netko manje. Na ovim prostorima živa je jedna golmanska škola u kojoj se na određeni način i igralo, ali i treniralo, a golmani su dolazili do izražaja. To je ta naša škola. Uglavnom, u Hrvatskoj je bilo velikih vratara, da ne nabrajamo tolika imena. Ispada da je normalno da imamo dobrih vratara, imamo kompetitivnu ligu i jednu reprezentaciju koja je uvijek imala dobre rezultate, te je prirodno da tu bude i dobrih vratara.

Stabilna momčad

Hrvatska, poslovično, već godinama odlazi na turnire s velikim očekivanjima navijača, bez obzira na to što je riječ, kao i sada, u Kataru, o nadmetanju s najboljim svjetskim momčadima. Prošavši grupu i osminu finala Vatreni su već među osam najboljih na svijetu.

– Hrvatska je do sada napravila sve ono što je morala ostvariti. Pritom nije biljirala, ali nije ni razočarala. Ono što je morala pobijediti, tu je i pobijedila, igrala je pritom dosta stabilno i dobro, ali nije načinila neke velike stvari. To je jedna stabilna momčad koja s momčadima koje su joj podjednake uvijek može proći dalje. To i stoga što ima igrače zapažene kvalitete, koji igraju u velikim klubovima, koji imaju i iskustva, a uz to posjeduju onaj ponos da igraju za reprezentaciju. Imaju taj osjećaj za boju dresa koji nose više nego druge momčadi.
Naravno da se svi toplo nadamo »krivom brazilskom poslijepodnevu« u petak protiv Hrvatske.

– Jasno da se svi tome nadamo. Sada, kada se pogleda ono što je odigrala Hrvatska u ponedjeljak, te ono što su odigrali Brazilci, svi bi realni promatrači kazali da Carioce idu dalje. Ali utakmice se moraju odigrati. Možda njima neće biti dan, možda ih neće ići, možda odmah postignemo pogodak i tako im ulijemo strah. Na utakmici se mogu dogoditi tolike stvari. Pritom treba znati upravljati situacijama koje nastanu u igri – poručio je Mauro Ravnić.