RIJEKA Nakon kratke i teške bolesti u 70. godini preminuo je hrvatski plivački maratonac Florio Burburan. Tijekom karijere isplivao je više od 50 maratona, skoro i La Manche 1985. godinea, ali morao je odustati svega nekoliko milja pred ciljem. Iako je uspjehe krenuo nizati već 1977. godine, vrhunac karijere bilo mu je osvajanje naslova svjetskog prvaka u kategoriji osoba s invaliditetom na natjecanju. Šest dana plivanja u Messini 1988., 1989., 1990. i 1991. godine.

Burburan je bio fantastični sportaš kojem treba zahvaliti postavljanje temelja hrvatskog plivanja osoba s invaliditetom, ali i čovjek koji je u svim segmentima svog djelovanje i života pomicao granice, mijenjao ustaljene standarde koje definira “obični” sport.

U vrijeme konstituiranja prvog hrvatskog višestranačkog Sabora u Zagrebu 30. svibnja 1990. Burburan, kojeg su zvali “Kvarnerski delfin”, u talijanskoj Messini obranio je titulu u daljinskom plivanju u kategoriji osoba s invaliditetom. Iako je bio jugoslavenski predstavnik na tom prvenstvu, na prijavnici za nastup je uz svoje ime i prezime napisao Croatia, što su organizatori prihvatili.

Burburan je rođen u Rijeci 16. lipnja 1952. kao dijete s cerebralnom paralizom. Nije to doživljavao kao manu, tek kao prepreku zbog koje treba unijeti mnogo više truda kako bi se pobijedilo.

Trenirao je i gimnastiku te streljaštvo, ali iskonska veza uz Dragozetiće, mjesto na Cresu ispod kojeg se prostire jedinstvena šljunčana plaža Pragajena, najveći su “krivac” za njegove iznimne uspjehe u – plivanju. Koliko god da je prošao najbolju školu unutar sustava Primorja, i trenere poput Tombe Mohorića, da nije bilo Dragozetića, ne bi bilo ni jednog od najboljih europskih plivača u domeni osoba s invaliditetom.

Burburan je u Rijeci završio gimnaziju i Institut za teološku kulturu laika na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci, a položio je i trenerski tečaj za osobe s invaliditetom.

Svojom iznimnom natjecateljskom karijerom dao je veliki doprinos boljoj percepciji sportaša s invaliditetom u javnosti. Bio je zaposlen kao propagandist u Riječkoj banci te hotelu Miramor kao terapeut do umirovljenja. Ljubav prema vodenim sportovima naslijedili su i njegovi sinovi David i Viktor Burburan, koji su postali uspješni vaterpolisti, a njihovim stopama krenuli su i unuci.

Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao je Burburana 1995. Redom hrvatskog trolista za sportske uspjehe i prezentiranje Hrvatske.

Ono što također ide u red velikih podviga je 1997. godina, kada je prohodao znameniti maraton u New Yorku i to u čast hrvatskih iseljenika.

Posljednji ispraćaj Florija Burburana bit će groblju Kozala u petak u 12.30 sati.