RIJEKA Crikvenica je ovih ljetnih dana, kao i sva slična znana turistička mjesta našeg Jadrana, nakrcana gostima, živo je kao u košnici, a u toj ljetnoj vrevi se ovih dana čuo i nikada zamrli vaterpolski eho. Tamošnji marljivi, neumorni entuzijasti, predsjednik i trener Zoran Brozičević, tajnik Goran Ježić, za brojne prijatelje samo Ježo, te brojni drugi vezani uz vaterpolo među Kircima, uspješno su organizirali proslavu desete obljetnice Vaterpolskog kluba Crikvenica.

U moru na Gradskom kupalištu odigrane su dvije revijalne utakmice, domaćinima su stigli susjedi iz Primorja i mladi engleski gosti iz Watforda, uz teren, a i na tribinama se našlo »koš i još« proslavljenih vaterpolskih imena, čestitara slavljeniku, koji su uz guštiranje u utakmicama obnavljali tolike sportske uspomene uz smijeh i šale.

U organizaciju te simpatične, romantične, pomalo intimne fešte, trebalo je uložiti puno vremena da sve protekne u najboljem redu, svi su bili zadovoljni, nezaboravni tamošnji vaterpolski entuzijast, pokojni Darko Brnjac, bio bi itekako zadovoljan.

– U organizaciji ove proslave me najviše bilo strah hoću li nekoga izostaviti iz našeg okruženja, nekoga od vaterpolskih, sportskih djelatnika – rekao je poslije svega trener i predsjednik VK-a Crikvenica Zoran Brozičević. – Tu je dosta naših prijatelja, isto tako i ljudi koji možda nemaju neke izravne veze s vaterpolom, ali prate naš klub. Mi, naime, imamo puno naših ljudi, članova kluba iz Crikvenice, koji su uplatili godišnju članarinu, a nisu vaterpolisti, nego jednostavno vole ovo što mi radimo.

Riječ je o prijateljima kluba i ovdašnjeg vaterpola. Pribojavao sam se da nekoga ne izostavim. Na kraju, ovo je bilo stvarno super, čovjeku je srce puno kada vidi sve ovo što se odvijalo na fešti, pogotovo sve te mlade dečke, koji uživaju u tom vaterpolu kao što smo uostalom i mi nekada. Isto tako mi je veliki gušt kada vidim svoje vršnjake, koji su se ostavili vaterpola, ali svejedno u njima i dalje tinja taj žar. Ta vaterpolska vatra nikada se i neće ugasiti. Ispalo je da su se skupili svi koji su tu bili i prije deset godina.

UŽIVANJE U SPORTU I DRUŽENJU – Zoran Brozičević/Foto M. GRACIN

Duboki korijeni

Proslava desete obljetnice Crikvenice je samo paljenje svjetala nad bogatom tradicijom vodenih sportova, znači i vaterpola u ovom gradu, iz dubokih korijena raste ovaj klub.

– S obzirom na tolike naše prijatelje i simpatizere, klima za rad i razvoj našeg kluba je povoljna. Inače, u našem gradu se oko ovog sporta itekako imamo čega s ponosom sjećati. Imamo uvid u dokumentaciju i prema onome što sam imao priliku vidjeti, vodeni sportovi, plivanje i vaterpolo, u našem gradu datiraju minimalno od tridesetih godina prošlog stoljeća, skoro pa stotinu godina. Sada kod naše djece, kod mladeži kao i kod ovih ljudi postoji neprekinuto zanimanje za taj vaterpolo, to je nešto što jednostavno ne može zamrijeti.

Vaterpolo je tu ostao živjeti i živjet će, kao ponornica je samo ponovo opet na površini, definitivno je tome tako. Ovo plivalište je bilo jezgra, baza druženja ostalo je takvo do danas, naš vaterpolski »Forum Romanum«. Tu se okupljamo, treniramo, sve bez obzira na to što smo našu djelatnost premjestili u zimu. Igramo, naime, Prvu B ligu ali smo ovdje i dalje prisutni.

Spominanje zimskih dana u jeku ovih ljetnih vrućina u klubu automatski budi asocijacije na putovanja u Rijeku na treninge, na odricanja raznih vrsta kako bi se udovoljilo tim silnim sportskih zahtjevima. Uz takvu ljubav prema njihovom sportu i klubu vodstvu ništa nije preteško, tako ni biti »Katice za sve«.

Smjer Rijeka

– U tom zimskom razdoblju tri puta tjedno treniramo u Rijeci, dečki uz to dva puta tjedno rade s posebnim trenerom. Riječ je o individualnom podizanju fizičkih sposobnosti, uložili smo u to, plaćamo da igrači prođu taj trenažni proces. Ovisno o rasporedu igramo subotom ili nedjeljom, uglavnom tijekom zime smo u punom pogonu. Stalno vozimo u Rijeku, ja, prvi predsjednik kluba i čovjek koji je tu od samog početka, tajnik Goran Ježić-Ježo, koji radi i s klincima ovdje u Thalassotherapiji, kolega Dejan Blažičević.

Takvo je prijateljstvo i odnos s Ježićem da sebe ne mogu zamisliti bez njega. Blažičević se itekako angažira, inače je u SAD-u ali kada je tu, stalno pomaže. Silni entuzijazam i ljubav nas gone da nastavljamo stalno raditi ovo u vaterpolu, u klubu. To su emocije koje ne mogu opisati. Eto, nedavno smo bili na turniru mlađih juniora u Slavonskom Brodu, osvojili smo treće mjesto. Atmosfera je bila fantastična, dečki presretni kao i mi. Jednostavno, uživamo u sportu, u vaterpolu, u druženju.

Klub kroz razne uzraste okuplja više desetina Crikveničana, u gradu od desetak tisuća stanovnika.

– U pogonu imamo trenutno četrdesetak aktivnih vaterpolista. Tu su još i prijatelji kluba, simpatizeri, ono prvo su aktivni ljudi koji dolaze trenirati, igraju. Ove godine smo nastupali u tri kategorije, uz seniore imamo još dva mlađa uzrasta. U klubu je pristup takav da nikada ne odbacujemo nikoga, iako procijenimo da baš nije talentiran. Prihvaćamo svakoga, od svih pokušavamo izvući maksimum. Vaterpolo je težak, mukotrpan sport, ne uspije svatko, a mi u svako dijete koje dođe pokušavamo usaditi klicu ljubavi prema tom sportu.