RIJEKA Dorotea Pešić-Bukovac, predsjednica Riječkog sportskog saveza, posljednjih je tjedana na meti kritika nakon što je na sjednici Izvršnog odbora RSS-a objavljen prijedlog proračuna za 2021. godinu koji se odnosi na javne potrebe u sportu. Financijska sredstva namijenjena klubovima svake su godine sve manja, sportašima i njihovim uspjesima ionako se svi vole busati u prsa zbog samopromocije i uspinjanja na društvenoj i političkoj ljestvici, a pandemija COVID-19 samo je dodatno produbila krizu s kojom su suočeni mnogi klubovi.

A predsjednici Riječkog sportskog saveza se između ostalog spočitava da je politički kadar koji ne zastupa interese sporta, već gradskih čelnika.

Za one slabije upućene, Dorotea Pešić-Bukovac političku je karijeru započela 1995. godine kada je postala članicom Istarskog demokratskog sabora, koji je kao prva žena u povijesti stranke predstavljala u Hrvatskom saboru od 2003. do 2008. godine te predsjedajući Gradskim vijećem Grada Rijeke od 2005. godine u tri mandata. Bio je to njezin posljednji politički angažman nakon čega se odlučila posvetiti – sportu.

– Teze koje se posljednjih dana provlače kroz novine, prema kojima me za predsjednicu Riječkog sportskog saveza postavio Grad Rijeka, izvan su svake pameti. U Riječki sportski savez došla sam na poziv Samira Baraća, koji me prije četiri godine, kada je bio predsjednik, pozvao da uđem u Izvršni odbor i ponudio mi mjesto potpredsjednice, što sam rado prihvatila.

Samir je nakon dvije godine zbog privatnih obaveza, a ne ovih floskula koje sam mogla pročitati u novinama, odstupio s mjesta predsjednika, ja sam zauzela njegovo mjesto, ali je ostao u Izvršnom odboru, čiji je i danas član – započela je Dorotea Pešić-Bukovac, koja je prošle srijede na izbornoj skupštini RSS-a, kojoj se odazvao 41 od 47 članova, jednoglasno izabrana za novu, staru predsjednicu.

– U mirovini sam i imam se vremena baviti sportom i Riječkim sportskim savezom. Moja je funkcija volonterska, dakle, ne primam plaću niti honorar. Kada bi svatko od nas dao doprinos svojoj zajednici, stvari bi puno bolje funkcionirale. Da nisam u sportu, možda bih sada bila u Crvenom križu ili u nekoj drugoj udruzi u kojoj bih volontirala. Osjećam to kao svoju obavezu prema gradu, volim ga i želim mu pridonijeti koliko god mogu svojim znanjem i voljom za rad.

Vjerujte mi, u politici sam svašta vidjela i doživjela, ali ove teze koje se provlače posljednjih dana jednostavno nemaju veze s istinom. Naučena sam na kritike, volim argumentirano razgovarati i mislim da se na taj način može puno toga postići, ali ne volim vrijeđati i sukob stavljati na osobnu razinu. Prije četiri godine izašla sam iz politike, rekla sam da više ne želim biti u Gradskom vijeću i sada sam tu gdje jesam. A ovo je očito politički obračun i ne želim u tome sudjelovati.

Punjenje proračuna

Zbog čega to mislite?

– Zaista ne znam u čemu to neki vide da na ovoj funkciji radim s političke osnove, a ja volontiram i radim za sport. Grad Rijeka je partner Riječkom sportskom savezu, bez njegova financiranja imali bismo puno toga manje kada je sport u pitanju. Donesena je odluka da ćemo rebalansom proračuna dobiti još 1.100.000 kuna, bez obzira na to što je iza nas teška godina. Treba voditi računa o sportu, kulturi, ali i o ostalim djelatnostima. Svi znamo kakva je situacija, zbog pandemije koronavirusa pogodila nas je velika kriza i u ovome trenutku najviše treba dati gospodarstvenicima, koji su zatvoreni i koji su oslobođeni plaćanja najamnina i komunalnih naknada. Kada oni počnu raditi, tada će se i puniti proračun, a onda će biti bolje i sportu. To je krug u kojem moramo voditi računa o svima.

Kolika proračunska sredstva su u 2021. godini namijenjena sportu?

– Riječ je o iznosu od oko deset milijuna kuna, s time da se tom iznosu treba pridodati nekoliko stavki. Trošak korištenja sportskih objekata koji klubovi ne plaćaju, a koji iznosi 35 milijuna kuna, troškovi računovodstva RSS-a kojih su naši klubovi oslobođeni, a koji iznose 18.000 kuna po klubu. Kada znate da imamo 135 klubova, dolazimo do iznosa od više od dva milijuna kuna. Tu je i sportska ambulanta u koju sportaši idu na besplatne preglede, a jedan pregled košta 200 kuna.

I tako dolazimo do ukupne svote između 45 i 50 milijuna kuna, što je dva milijuna kuna manje nego prošle godine. Proračunska su sredstva smanjena jedino za nositelje kvalitete, ali to ne mora ništa značiti. Prije dvije godine startali smo s 500.000 kuna za nositelje kvalitete, a godinu smo završili s milijun i pol kuna. Sada smo planirali 350.000 kuna, no treba vidjeti kada će završiti ova koronakriza i kako će se puniti proračun.

Ono zbog čega vas se posljednjih tjedana proziva jest glasanje za prijedlog proračuna na elektroničkoj sjednici Izvršnog odbora, koje prema Miljenku Mišljenoviću, predsjedniku Sportskog saveza osoba s invaliditetom grada Rijeke, nije bilo regularno budući da su dva člana glasala nakon za to predviđenog vremena, čime je prijedlog proračuna za 2021. godinu unatoč prvotnom protivljenju ipak prihvaćen.

– Ta sjednica je nebitna stvar, kao i to je li ili nije prijedlog proračuna usvojen na njoj. Mi dobijemo financijski okvir od Grada i to je to. Primjerice, ako dobijemo deset milijuna kuna, mi ta sredstva moramo preraspodijeliti po stavkama. I da hipotetski uzmemo da preraspodjela nije prošla na IO-u, mi smo nakon te sjednice imali skupštinu na kojoj smo predložili proračun koji je jednoglasno prihvaćen. Poslije te sporne sjednice IO-a imali smo sjednicu u RSS-u, na njoj je bio i gospodin Mišljenović i nekih sat vremena smo raspravljali na temu elektroničke sjednice.

Potom smo glasali za zapisnik s podacima o elektroničkoj sjednici na kojoj je održano sporno glasanje, a koje sam ja unijela i koji su realni, a to je da je glasanje završilo 6:5 u korist prihvaćanja proračuna, svi osim gospodina Mišljenovića glasali su za prihvaćanje zapisnika. Toj je sjednici nazočilo devet članova. Iako, ja sam predložila da ponovimo glasanje za prijedlog proračuna, ali svi su rekli da nema potrebe jer je sve bilo korektno. Tako da mi te neistine nikako nisu legle.

Briga za politiku

Miljenko Mišljenović vas je optužio da ne radite u interesu sporta, pogotovo u interesu sportaša s invaliditetom, koje, prema njegovu mišljenju, smatrate građanima drugog reda?

– Gospodin Mišljenović je četiri godine sjedio u IO-u i nikad nije pokrenuo nikakvu inicijativu ili dao neki prijedlog. Na kraju mandata, na pretposljednjoj sjedici IO-a, počeo je nešto govoriti. Ovi njegovi istupi nisu briga niti za invalide niti briga za sport, već briga za politiku. Ne znam iz čega je iščitao da osobe s invaliditetom smatram građanima drugog reda. To nije istina i takvo što mi nikada ne bi palo na pamet. Razlog su sigurno financijska sredstva koja dobiva, za koja on očito smatra da mu nisu dovoljna. U 2019. godini proračunska sredstva koja je dobio Sportski savez osoba s invaliditetom Grada Rijeke iznose 540.000 kuna, tu je i besplatno korištenje objekata, sportske ambulante, prijevoz, kupovina kombija…

Spočitao vam je i zapošljavanje u vremenima u kojima su proračunska sredstva namijenjena sportu sve manja?

– Riječki sportski savez ima 19 zaposlenika, to je manje zaposlenika nego što je imao kada sam bila potpredsjednica jer je dosta ljudi otišlo. Morali smo zaposliti pravnika jer su dokumenti bili u dosta lošem stanju, a mi moramo raditi prema propisima i zakonima. Ove godine smo radili na promjeni Statuta koji treba modernizirati. Primjerice, u njemu piše da možemo iz članstva izbaciti udrugu koja prošle godine nije platila članarinu, a mi za svoje članove nemamo članarine.

Promjena Statuta bila je i jedna od tema o kojoj se žustro raspravljalo na izbornoj skupštini?

– Vedran Devčić smatra da mu je kao predsjedniku RK-a Zamet mjesto zagarantirano u Izvršnom odboru RSS-a, u kojem bi bio predstavnik rukometa, kao jednog od najpopularnijih sportova. Mislim da je njegov prijedlog apsurdan, nogomet i rukomet su sportovi koji su popularni sami po sebi, a njegova teza da treba zastupati rukomet je kriva jer je Riječki sportski savez zajednica sportova, što znači da moramo voditi računa o svim sportovima. Zamet ima 135 članova, po čemu je rukomet, primjerice, bolji od atletike, koja ima 800 članova? Ili od plivanja i vaterpola? Što bi on postigao u Izvršnom odboru da zastupa samo rukomet? Pa rukomet je bio zastupljen u prijašnjem mandatu, sad to moramo malo promijeniti.

Inače, volim raditi s ljudima koji žele raditi, nisu destruktivni i mogu dati svoj doprinos, a on nije jedan od tih. Kada smo kod promjene Statuta, tu postoji procedura koju treba poštovati. Najbolje možda da vam to plastično objasnim. Odvija se saborska sjednica i jedan od zastupnika kaže da se Ustav RH promijeni u određenom članku. Pa gdje se Statut može mijenjati ovako ad hoc?! U Statutu točno postoji procedura na koji se to način može dogoditi. Znači, IO s tim prijedlogom ide na skupštinu koja usvaja ili ne usvaja taj prijedlog. Zato smo odlučili da će se prijedlog izmjene Statuta poslati svim klubovima da se očituju i onda će skupština kao najviše tijelo odlučiti hoće li ga usvojiti.

Masovnost

Osim Mirze Džombe kao predstavnika rukometa u prošlom sazivu, koji je na nedavno održanoj elektroničkoj sjednici glasao protiv prijedloga proračuna za 2021. godinu, u Izvršnom odboru uz Miljenka Mišljenovića više nema niti njegovih istomišljenika i olimpijaca Aramisa Naglića i Marina Lovrovića.

– Bila bih vrlo sretna da su oni u Izvršnom odboru, ali to jednostavno nije moguće. Primjerice, Aramis Naglić radio je u inozemstvu i nije mogao sudjelovati u radu Izvršnog odbora. Izvršni odbor je operativno tijelo i u njega sam uključila ljude koji su u Rijeci i koji žele raditi, a ne da se uoči svake sjednice moram brinuti hoću li imati kvorum i hoćemo li moći donositi odluke. Nastojala sam da u Izvršnom odboru ostanu oni koji su pokazali da rade, ali sam ga htjela i osvježiti nekim novim ljudima. Prvi put u IO-u imamo tri žene, to je bila moja želja, pa su tu Sanja Pavić, predsjednica Kluba sinkroniziranog plivanja Primorje Aqua Maris, te Iva Florjančič iz Atletskog kluba Kvarner.

Mislite li da su planirana sredstva koja Grad izdvaja dostatna za funkcioniranje sportskih klubova?

– Uvijek može više i bolje, ali činjenica jest da se nešto mora promijeniti. Stoga smo razmišljali da na nacionalnoj razini napravimo svojevrstan pritisak kako bi se promijenile neke stvari u financiranju sporta. Jer se sport ne može financirati samo iz gradskoga proračuna. Povezali smo se i s drugim sportskim savezima i dogovorili smo se da ćemo kada završi pandemija koronavirusa napraviti velik okrugli stol na temu financiranja sporta, bilo kroz financiranje od određenog postotka igara na sreću, bilo da se poduzetnicima odbija od poreza ono što daju u sport.

Postoje načini na koje se to može riješiti i tada bi svima bilo puno bolje. Na okrugli stol bismo pozvali predstavnike Središnjeg državnog ureda za šport, Ministarstva turizma i sporta, kao i Hrvatskog olimpijskog odbora jer je potrebno zakonskim regulativama odrediti kako financirati sport. U Europi ima puno primjera kako se financira sport, mislim da je to primjenjivo i kod nas i da ćemo uspjeti u svojoj namjeri. Inače, u strategiji Grada Rijeke piše da je namjera Grada da se što više djece bavi sportom. Znači, nije stvar samo profesionalnog sporta. Uvjete smo stvorili, imamo objekte u kojima djeca mogu trenirati, sad je još ostalo pitanje financiranja.

Znači li to da su stvaranje vrhunskih sportaša i rezultati u drugom planu?

– Ako imate masovnost, uvijek će se isprofilirati vrhunski sportaši.

Ali, za to treba novac?

– Naravno, iako novac ne garantira i vrhunski rezultat. Nekomu možete dati tri milijuna više nego ostalima, ali tko vam garantira da će on postati prvak. Masovnost je svakako važan faktor, tu su i genetske predispozije sportaša, dobri treneri. Radimo na tome da klubovima sufinanciramo stručni rad, znači plaćamo trenere. Zasad ih je na plaći RSS-a 27, u idućoj godini mislimo povećati njihov broj i klubovima ćemo poslati dopis da se očituju oko toga. Na taj se način također može isprofilirati kvaliteta.

Velik je problem što klubovi nemaju zaposlene trenere, već nam je stručni kadar na honoraru. To se najbolje vidjelo na proljeće kada nas je zahvatio prvi val koronakrize, pa su se klubovi javljali za pomoć SDUŠ-u, a odaziv je bio mali. Moram istaknuti da plaće trenerima ne kasne niti jedan dan. Kada su obaveze prema klubovima u pitanju, ove godine je bila dosta povoljnija situacija, dosta smo redovito obavljali obaveze prema klubovima, još je ostalo nešto za isplatiti do kraja godine i vjerujemo da ćemo u tome uspjeti.