RIJEKA U jedno ne sumnja nitko, Armada i riječka navijačka vojska sigurno imaju šampionski potencijal. To je »amen«. To najavljuju i svi protivnici koji moraju na Rujevicu, to ističe svaki igrač i svaki član stručnog stožera. Ne samo javno pa može zvučati kao uobičajena demagogija, nego i u svakom »off the record« razgovoru:

– I kad nas ide i kad smo »na konopcima«, s tribina samo pozitiva i podrška. To nas drži, to nas nosi i iznad onoga što mislimo da možemo. Daju nam nevjerojatnu energiju. Jednostavno, oni su naša snaga, oni su ono nešto posebno i vanserijsko, s nama u svakom duelu, sprintu i skoku.

Vidjelo se to jako dobro protiv Istre 1961, osjetilo kod Lokomotive, a jedan takav nogometni rutiner kao što je Leon Benko upravo je to, navijački vjetar u riječka jedra, govoreći za naš list, najavio kao ključnu prednost Bijelih u nedjeljnom okršaju s Varaždinom.

Kojeg se jedinog ove sezone nije pobijedilo pa je i ta činjenica motiv više. Nekako, bilo kako, pa makar s »0,5:0« pobijediti Zagorce. Ostavljajući dušu na terenu. Jer drukčije ne ide. Niti će ići. Od prve sljedeće tekme s Varaždinom do posljednjeg ovosezonskog plesa sa Slaven Belupom.

Temelj

Rijeka je jednostavno takva momčad. Nakon svih ljetnih i zimskih prodaja, nakon svih ozljeda i prilagodbi novih igrača, samo »đalovićevski«’ beskompromisno borbeno može do trofeja.

Na zimskim se pripremama valjda udarilo kondicijski temelj. Više nema »ubijanja« na treninzima nego odmori, 3-4 lakša treninga pa utakmica. Ono što je igračima zapravo i najdraže! Najgore bi bilo sad ih »pretrenirati«. Sad je vrijeme kad je pametnije onima koji su najviše igrali dati koji dan odmora više ako treba!

I neka nitko nema bilo kakvu iluziju. Ama baš svaka utakmica do kraja bit će – teška borba. Takav nam je HNL, takva je ova generacija s Rujevice. Ako protiv nekoga baš rano uđu prve dvije šanse, možda se dogodi pokoji lakši posao no to je nešto s čim se ne smije računati. I kod kuće i u gostima gledat ćemo fajtove kao s Istrom i Lokomotivom. Sačuvana mreža je pola obavljenog posla, pobjeda od 1:0 jednako velika kao da si protivniku uvalio pet-šest komada.

Nije ovo Kekova Rijeka koja je dobar dio utakmica kontra manje »zvučnih« protivnika dobivala na ritam i rutinu. Rijeka nije u investicijskom ciklusu, liga se izjednačila, svi moraju krvariti za svaki bod neovisno o tome protiv koga i gdje igraju.

I u takvim okolnostima, Đalović i njegova »squadra« sami su sebi donijeli – borbu za dvostruku krunu. Ako smo dosad gledali i riječki i zagrebački i splitski »chi fa meno«, vrijeme je da Rijeka samu sebe isključi iz te kikserske utrke. Jer… Ima pravo Radomir Đalović. Čovjek ima pravo – 100 posto. Na kraju sezone nitko te neće pitati jesi li dobio desetku za umjetnički dojam, nego koliko si trofeja osvojio.

A kad su već i nemjerljivo bogatiji i utjecajniji Dinamo i Hajduk bili toliko ljubazni da se ne odvoje i vode utrku udvoje… Pa ‘ajmo ljudima zahvaliti i sve im uzeti!

Svlačionica je od ljeta ostala bez nekoliko reprezentativaca, ali svi su bogatiji za prošlosezonsko iskustvo što se najbolje vidi kod Tonija Fruka. Đalović je od dokazanog majstora i asistenta napravio fanatičnog borca i golgetera, a ne uzevši mu ni pola posto repertoara iz sezone 2023./24. u kojoj je Rijeka bila pred vratima »dva raja« pa oba puta morala gledati kako kroz ta vrata prolazi Dinamo.

Emocije

Onaj ogromni emotivni izboj Radomira Đalovića na konferenciji za medije nakon pobjede nad Istrom 1961 u polufinalu kupa zapravo je slika ove generacije i jedini modus operandi kojim aktualna Rijeka koja prodaje svoje najbolje igrače može napraviti »nemoguće«: kad se bude podizalo trofeje biti iznad onih koji investiraju u pojačanja.

Vjerojatno bi Đaletu bilo bolje da taj vulkan vlastitih emocija malo umiri tijekom utakmice, da momčad vodi malo hladnije glave. Zato su tu pomoćnici, prije svih slavonski »skulirani« Ivan Vargić, da ga malo zauzdaju. Dok se vojnici tuku s protivnikom, vođa treba biti hladne glave. Koliko uopće temperamentni tip kakav je Đalović može biti mirniji. I to je dio školovanja kroz praksu, prva sezona na čelu prve ekipe, skupljanje iskustva…

Dinamo i Hajduk troše ogroman novac da bi na klupi imali svjetski poznata imena. Rijeka trenera »dovede« iz stožera koji je asistirao njenom prethodnom šefu struke, proda sedam-osam igrača, zaradi 19-20 milijuna eura i… Bori se za dvostruku krunu!

Briljantna je bila Armada protiv Istre 1961. Nosila navijanje i dok su gosti pleli svoj vez po travnjaku Rujevice. Jer ljudi vide i borbenost i taktičku disciplinu i zajedništvo igrača. Pa su bili ono što je navijački najdivnije – istodobno i strpljivi i puni vjere u svoje Bijele, ne ostavljajući ih nijedne sekunde bez podrške.

Isto se može dogoditi već u nedjelju. Da primjerice pet minuta prije kraja Varaždin drži remi na Kvarneru. Ali dok je fajta u momčadi i navijačke grmljavine s tribina, nema cilja koji je nedostižan, pa makar u zadnjoj sekundi sudačke nadoknade.

Dakle, ljudi – samo ovako i još jače, do kraja. Svaka utakmica bit će teška borba. A silni riječki pobjedničii adut su – navijači. Đale i ekipa na terenu te navijači na tribinama zajedno mogu uzeti – sve!