Isticanjem parole “Šugava Rijeko” navijači Olimpije okupljeni u skupinu Green Dragons pokazali su stanje svijesti koje vlada nogometnom Ljubljanom nakon što je postalo jasno da ih put do grupne faze konferencijske lige vodi preko – Kvarnera. Koristeći krajnje neciviliziranu poruku, koje se inače odrekla golema većina hrvatskih navijačkih skupina, pokazali su najmanje dvije svoje karakteristike: izostanak kreativnosti i – strah. Misleći da korištenjem parole inače omiljene samo jednoj hrvatskoj navijačkoj skupini, tjeraju Armadu i navijače Rijeke na bijes, čime se dakako slabi fokus igre i navijanja, pokazali su kako zapravo – pojma nemaju. A da se silno boje sraza s Rijekom – na travnjaku i tribinama – pokazali su i s brzinom “šugavog” isticanja uvjereni kako je Rijeka u jako teškoj krizi.

Ono što nisu mogli znati, jer Olimpija i Celje su utakmicu završili prije nego što je počela ona između Rijeke i Istre, a što bi još i pojačalo njihove strahove, je sjajna atmosfera koja se na Rujevici razvila tijekom tog susreta. Poznato je naime da je Rijeka u sezonu ušla poput slikara koji želi naslikati akvarel, ali je u boje ulio previše vode. Željena se slika zbog toga jedva razabirala, konture likova bile su nejasne, boje bezizražajne. Razlog tom razvodnjenom akvarelu bila je loša slika na tribinama izazvana drastičnim poskupljenjem ulaznica, ne samo u fizičkom i financijskom smislu nego još i značajnije u onom emocionalnom, kao i nenadanom, pa mogli bismo ga nazvati i šokantnom otkazivanju trenerske uloge Željku Sopiću koji je kod navijačkog puka na Kvarneru imao itekako pozitivan rejting.

I kad je djelovalo da brod u ovakvom stanju teško može do sigurne luke, na sceni se pojavljuje – Radomir Đalović! Srčani, emocionalni, Rijeci potpuno odan i predan, njezin pomoćni trener. Zapamćen kao jednaki takav igrač, koji je strasno zabijao i borio se za Rijeku kad je klub bio u uistinu krajnje nezavidnom stanju, postao je ljubimcem grada i navijača. Karakternost, jedini je Jakiroviću rekao – ne hvala, s izdajnicima se ne družim – desna ruka još od pokušaja Sersea Cosmija da posloži kockice u zadnjih desetak godina nikad lošije Rijeke. Nakon preuzimanja, potpuno nenadano, uloge prvog trenera Rijeke, njegova se fantastično pozitivna energija silno uvjerljivo prelila na igrače i tribinu. Poput najmoćnijih bioenergetičara poslao je ekstremno dobre vibracije koje su u nedjelju na večer urodile totalnim preokretom inače ni najmanje dobre atmosfere koja je ovog ljeta zavladala na svim dijelovima Rujevice.

Kao trener neiskusan, malo tko može precizno opisati strateške komponente njegovog viđenja nogometne igre, ali kao čovjek – boljeg u ovom trenutku ne bi ni umjetna inteligencija osmislila. Emocije koje je iskazivao dotrčavanjem, zajedno s igračima, kako bi pozdravio publiku rijetko se od trenera viđaju na nogometnim utakmicama. Đalović je naprosto svojim otvorenom mislima, srcem i emocijama koje ima prema Rijeci i njezinim navijačima donio ono što joj je u ovom trenutku najpotrebnije – pozitivan stav i vjeru u vlastite sposobnosti. Jer Rijeka ima istinski dobru ekipu, ali kad je atmosfera u i oko kluba depresivna, kvalitete ostaju neiskazane.

Mada, koliko god Dragonsi bili ustrašeni, Olimpija je – jako dobra ekipa. Problem u glavama nas koji Rijeku pratimo svih ovih 50 godina njezine neprekinute prvoligaške serije je u tome da Olimpiju doživljavamo kao – lakog protivnika. Bila je to naime nekad priča, potpomognuta mnogo čime pa i političko-podzemnom aktivnostima, prema kojoj “Slovenci nisu za nogomet”. A ne da su za nogomet, riječ je o jednoj od najsportskijih država nastalih nakon raspada Jugoslavije. Koliko “nisu za nogomet” pokazali su na zadnjem Europskom prvenstvu na kojem su bili pravi hit, a koliko nisu za tu igru vidi se i danas kad su im, za razliku od Hrvatske koja ima dva, u play off statusu tri kluba. Olimpija je lani igrala i skupinu Konferencijske lige, u nju je ušla nakon poraza od Qarabaga, aktualnog protivnika Dinama na putu u Ligu prvaka. Istina, prati ju jako malo gledatelja pa je tako u srazu skupine s Kijem s Farskih otoka, na modernim, pokrivenim Stožicama bilo svega dvije tisuće, a u oglede protiv Lilea, od kojeg je pak Rijeka ispala, samo četiri tisuće gledatelja. Ljubljana inače ima 300 tisuća stanovnika, jako komforan stadion i vrlo pristojni standard građana.

Olimpija je respektabilni, iskusni europski klub koji je u ovom trenutku blagi favorit u odnosu na Rijeku. Srećom da se “dogodio” Đalović pa su akcije Rijeke značajno porasle te su ipak odškrinuta vrata mogućeg prolaska. Dvije temperamentne utakmice, blizina Ljubljane, u oba smjera, ispunjeni navijački sektori. Sve što treba za spektakl. I da, što god mislili mi koji smo pola stoljeća na tribinama, Slovenci su itekako za nogomet. To što Olimpija ima nekreativne navijače čiji je maksimalni domet vrijeđanje tuđim uvredama, nema nikakve veze s imaginacijom njezinih igrača.