ZADAR Gotovo je Europsko prvenstvo rukometaša, no ne stišava se hrvatska javnost, kako zbog pomalo razočaranja rezultatom, tako i zbog sjanjih nastupa i premijera najmlađih igrača. Osim dvojice vratara, Dominika Kuzmanovića i Mateja Mandića, u hrvatski »creme de la creme« ugurao se i Zadranin Luka Lovre Klarica, koji je dobio nekoliko slobodnih dana od rukometa, podvukavši crtu na posljednjih dvadesetak dana koliko je cijela Hrvatska živjela za rukomet.

– Dobro se osjećam, najljepše i najdraže mi je što sam došao doma u Zadar nakon prvenstva. U srijedu se moram vratiti u Zagreb. Bilo je to lijepo iskustvo, prvo s reprezentacijom i pamtit ću to – kaže Klarica.

Kao u bajci otvoreno je prvenstvo, dobivena je Španjolska, no nakon toga pa gotovo do posljednjeg susreta kao da mnogo toga nije »štimalo«.

– Debi u hrvatskom dresu i onda »ubiješ« Španjolce deset razlike. Mislio sam da je to kraj svijeta. Imali smo 90 posto realizacije. Sve u svemu debi iz snova. Malo smo pali nakon remija s Austrijom. Žao mi je što protiv Francuza nismo imali manje tehničkih grešaka, realno zbog toga smo izgubili utakmicu. Imali smo dobrog golmana, puno toga je funkcioniralo, ali nažalost ispalo je tako. To je bila prekretnica. Da smo njih dobili, mislim da je sve ostalo bilo vrhunski, no nakon tog poraza sve je krenulo nizbrdo – kaže Klarica, objašnjavajući što je pošlo po krivu.

Raspad

– Nismo bili pravi, nije bilo energije, naročito protiv Mađarske. Bili smo spori, dogovorili smo se da ćemo vući, onda smo vukli pa smo u drugom trenu bili užasno spori. Imali smo priliku na kraju pobijediti, ali opet napravili smo dvije-tri tehničke pogreške i sve je bilo gotovo. Protiv Islanda smo dobro otvorili, vodili i bilo je u redu, no iz nekog razloga smo se raspali. Iskreno ne znam zašto. Nisu se ni meni slegli dojmovi do kraja.

U jako dobrom svjetlu pokazao se Klarica u Njemačkoj. Za one koji prate rukomet, Klaričina sjajna forma čak i nije toliko iznenađenje, jer igra sjajnu sezonu u Zagrebu.

– Rezultat nije dobar, ali meni osobno bilo je jako lijepo. Drago mi je da sam odigrao dobar turnir, no ovo je momčadska igra i gleda se rezultat momčadi, ne pojedinca. Svi mlađi smo odmah bili prihvaćeni, šteta što smo jedanaesti. Siguran sam da imamo prilike i znanja u sljedećih nekoliko godina pokazati da zaslužujemo biti puno više od 11. mjesta. Nadam se da ću na drugim natjecanjima igrati na ovoj razini, ali da će ukupni rezultat biti puno bolji – objasnio je Klarica.

Odgovornost

Ozljedom Ivana Martinovića, Luka Lovre je »preko noći« postao prvo rješenje na poziciji desnog vanjskog igrača. Povjerio mu je tu ulogu izbornik Goran Perkovac, a ovaj je to uvelike opravdao.

– Znao sam da time dobivam veću odgovornost. Ivan je već nekoliko godina standardan prvi desni vanjski i znao sam da moram biti barem blizu njegove razine. Svakako nam je jako puno nedostajao i da smo imali njega, uvjeren sam da bi ukupni rezultat bio bolji. Mateo Maraš i ja smo dali koliko smo mogli. Svi kažu da sam odigrao jako dobro i mogu se samo nadati da ću nastaviti u tom ritmu – istaknuo je Klarica.

Mnogo crtica iz Njemačke ostalo je u pamćenju ovog 22-godišnjeg Zadranina, no ono po čemu će najviše pamtiti svoju njemačku avanturu su suigrači.

– Kao najmlađi sam pričao i družio se s Duvnjakom, Karačićem i ostalima kao da smo svaki dan zajedno već dugo godina. Svi do jednoga su odlični ljudi. Puno nas je bilo sličnih godina tako da automatski imate više nekih zajedničkih tema. Matej Mandić i ja smo posljednjih 40 dana spavali zajedno u sobi. Suigrači smo iz kluba i još pred pripreme smo se dogovorili da ćemo biti zajedno. Općenito sve je jako posloženo i organizirano. Od jutra praktički do večeri imamo isplanirano. Van toga, uglavnom se puno igrao jamb. Pokušavate spavati, makar mislim da je rijetko tko mogao zaspati oko 22-23 sata, kada je bio »red« da zaspimo – kazao je Klarica.