RIJEKA Mobitel je zazvonio više od dvije i pol tisuće kilometara udaljenom Alesundu u Norveškoj, na obali Atlantika, dvjestotinjak kilometara jugozapadno od Trondheima. Privremeni je to dom Darija Čanađije, 28-godišnjeg defenzivnog veznjaka, koji je s Rijekom 2017. osvojio dvostruku krunu, kao i još jedan Kup Hrvatske dvije godine kasnije. Čanađija je od ljeta 2019. do početka listopada 2020. bio član Gorice u njenim najboljim danima. Gorica i Rijeka sastaju se u nedjelju u Gorici u – derbiju začelja.

– Da mi je to netko rekao prije početka sezone ili prije godinu, dvije, samo bih mu se slatko nasmijao. Nije to realno, ali dogodio se niz nesretnih okolnosti. Dobro poznajem situaciju u obje momčadi. Samo je pitanje vremena kada će se neke stvari okrenuti u pozitivnom smjeru za obje ekipe, vratit će se oni na mjesto koje im pripada – kaže Dario Čanađija, koji prati utakmice SuperSportHNL-a. Iznimka je jedino nedjelja, kada se igraju utakmice u Norveškoj ligi.

Nogometaš rođen u Bjelovaru dobro zna kako može biti prometno u riječkoj svlačionici. Dolazio je na Rujevicu i odlazio. Odlasci nekoliko ključnih igrača prošlog ljeta ostavili su dubok trag.

– Dosta se momčad izmijenila, ušlo je dosta mladih, ali i onih koji zbog ozljeda nisu bili adekvatno pripremljeni. Nije Rijeka uspjela uhvatiti jedan ritam, a igrači od kojih se očekivalo da će biti nositelji, nisu uspjeli povući mladu ekipu, kojoj trebaju lideri, igrači s karakterom. Dogodio se jedan nesporazum, koji će se, vjerujem, razriješiti unutar svlačionice s trenerom i sportskim direktorom na pozitivan način.

Dvije sezone Dario je proveo u Speziji, dobro zna trenerski pedigre Sersea Cosmija.

– Cosmi je dobar i iskusan trener, vjerujem da ima znanje, ali ne ide preko noći. Rijeka sigurno ima kvalitetu da bi sve to okrenula. Kada sam igrao u Italiji, imao je fantastičnu sezonu s Trapanijem, kada je tamo igrao Bruno Petković. Igrali smo baš s njima, izbacili su nas u polufinalu »play-offa« za Serie A, tako da ga poznajem od tada. Nisam nikad čuo nijednu negativnu ili lošu riječ o Cosmiju. Kao čovjek je dobar, veliki je gospodin. Temperamentan je, recimo da je pozitivno lud, a ima znanje i iskustvo izvući Bijele iz ove situacije. Dečki kažu da ima odlično nogometno znanje, taktičko i tehničko.

Cibalija

U nedjelju neće moći gledati dvoboj svojih bivših momčadi, u isto vrijeme njegov Aalesunds bit će gost posljednjeplasiranog Jerva.

– Proveo sam lijepe trenutke u Gorici, ljudi su prema meni bili odlični i imali smo jako dobre rezultate prije mog transfera u Rumunjsku. Bili smo drugi na ljestvici, mislim da smo tada poslije Dinama igrali pod Dambrauskasom možda i najljepši nogomet u ligi. Bilo je lijepo, ali imam neke ljepše uspomene na Rijeku i nešto postotka više otići će na stranu Bijelih. Opet, obje su mi momčadi drage i volio bih da se što prije vrate na svoja prijašnja izdanja. Ne sumnjam u to. Mislim da se Rijeka samo s radom, odricanjem i zajedništvom može vratiti.

Riječki dani se ne zaboravljaju. Dvostruka kruna iz 2017. je nešto posebno.

– Nikad neću zaboraviti utakmicu protiv Cibalije, kada je sudac svirao kraj. Bio sam blizu tribine kada su svi utrčali unutra i počeli nas skidati do gola, kada su svi plakali. Tada sam prvi put bio svjestan što smo napravili i koliko je to značilo ljudima, cijelom gradu Rijeci. To su bili trenuci koje nikad neću zaboraviti. Evo, i sad sam se naježio… Još kad se sjetim povratka iz Maksimira, dočeka na Korzu, bine, dana kada smo se družili s navijačima po gradu. To je razdoblje bilo kao jedna bajka. Želiš da zauvijek potraje, ali sve prođe. Ostaju lijepe uspomene na jednu strašnu momčad. Igrački je bila dobra, ali krasilo nas je prije svega zajedništvo, i karakter. Mi smo poslije svake utakmice zajedno izašli na večeru, družili se. Nije to bio slučaj samo s prvih 11. Uostalom, ja sam bio u drugom planu, prije mene su igrali Mišić i Bradarić, koji su odigrali veliku sezonu. Ja sam im bio najveća podrška, kao i ostali na klupi. Ginuli smo svi za jedan cilj, nije bilo priče tko koliko zarađuje. Mislim da toga sada čak i nedostaje, treba se ujediniti, nema ništa od upiranja prstom jedan u drugoga. Treba svako uzeti neko svoje zaduženje i napraviti sve što je u njegovoj moći. Tada neće biti problema.

Iz Rijeke Dario je otišao ljeti 2017. na posudbu u Olimpiju, a kasnije ga je put vodio u Slaven Belupo, Goricu, rumunjsku Astru Giurgiu, a zatim je krenuo za Norvešku.

– Dao sam sve od sebe u Rijeci i ne mogu ništa zamjeriti Keku niti sebi. On je za mene vrhunski trener, bez njega ne bi bilo titule. Sve je posložio i držao nas u tenziji. To je sto posto njegova zasluga. Mišić i Bradarić igrali su vrhunski, napravili velike karijere, došli do reprezentacije. Mišić je danas glavni igrač Dinama… Kasnije sam dobio priliku, igrao sam, a zatim sam se odlučio na povratak u Slaven Belupo iz nekih privatnih razloga. Na kraju je ispalo da sam trebao izabrati taj put i ne žalim zbog toga. Sigurno bi bilo bolje da sam ostao u Rijeci, upoznao sam prekrasne ljude, prekrasne prijatelje i uvijek mi je drago doći.

Aalesunds je drugi Čanađijin norveški klub nakon Sarpsborga 08, kojeg dobro pamte navijači Bijelih i Matjaž Kek. Riječani su u trećem pretkolu Europske lige 2018. godine nakon 1:1 u Norveškoj, poraženi na Rujevici (0:1). Rijeka se pribojavala europske tragedije, koja se na kraju dogodila… Nepuna dva mjeseca kasnije Kek je dao ostavku poslije poraza u Gorici.

– Ovih dana se vrijeme pokvarilo, kiša i vjetar. Treba izgurati još mjesec i koji dan, tada krećemo dalje. Malo duže od godinu dana sam ovdje. Najprije sam na kraju prošle sezone došao u Sarpsborg, koji mi iz Rijeke dobro znamo… Tamo je klima bolja jer je Sarpsborg blizu Osla, bilo je dosta sunčano. Ovdje je dosta kiše, vjetra, iako nije toliko hladno. Nije se bilo previše teško naviknuti. Jedino je malo čudno što se sezona igra u kalendarskoj godini. Dok su svi na odmoru, mi igramo. Posljednjih sezona, otkad su zgusnuti rasporedi, ljeti dođeš na isto, ali zato zimi imaš više odmora. Ima to svojih prednosti, pogotovo ako se nastupa u Europi, ali ima i mana.

Nebo i zemlja

Aalesunds je trenutno na 12. mjestu od 16 momčadi i još nije prebrinuo sve brige oko ostanka.

– Dvije momčadi ispadaju, treća ide u dodatne kvalifikacije. Šest kola prije kraja imamo pet bodova prednosti u odnosu na 14. momčad, treba nam još koja pobjeda da bismo sve riješili. Naime, tri utakmice igramo doma s glavnim konkurentima. U ligi su male razlike. Mi smo imali dosta nesreće s ozljedama u ključnim trenucima, prodali smo i dva igrača, koji su nam donosili dosta golova. Jednoga u Dansku, jednoga u Nizozemsku, za tri milijuna eura. No, nismo uspjeli naći adekvatne zamjene jer je bio kraj prijelaznog roka. Cilj je osigurati ostanak. Ranije se klub borio za Europu, ali ispali su u drugu ligu. Posljednjih godina su išli gore-dolje, nikako se nisu uspjeli zadržati, zato je bilo najvažnije ostati u ligi. Ovo je dosta bogat kraj, ima bogatih sponzora koji ulažu u klub, ali oni žele vidjeti ozbiljnost projekta.

Dinamo je uspio razbiti barijeru između HNL-a i Europe. Posljednjih sezona ostali muku muče, a najveća je razlika – trka.

– Vidjeli smo u utakmici Dinama i Salzburga kolika je razlika u trkačkom dijelu. Gledam svoje brojke prije i sada u skandinavskom nogometu, to je nebo i zemlja. Naši klubovi mogu napraviti veliki iskorak po tom pitanju, jer smo tehnički i taktički za njih puno ispred, ali energetski dio moramo dignuti. Samo u tom slučaju naš nogomet bit će puno gledljiviji jer će biti jači ritam, ali i zanimljiviji i konkurentniji. Vidimo da ne možemo parirati u Europi, s izuzetkom Dinama, s momčadima koje gaze ritmom. Puno se više trči, a tada znanje ne može doći do izražaja.

Približava se i Svjetsko prvenstvo. Čanađija će se za vrijeme Mundijala preseliti pred male ekrane.

– Pokazali smo u zadnje četiri utakmice Lige nacija da smo na vrhunskoj razini. Imamo veznjake iz Chelseaja, Intera i Real Madrida, Kovačića, Brozovića i Modrića. Imamo se čemu nadati, prolazak skupine je minimum. Treba imati i sreće u turnirskom natjecanju, kao što smo je imali u Rusiji. Možemo pucati visoko, osobno do polufinala. S time bih bio zadovoljan, a vidjet ćemo dalje.

Čanađija je krenuo i u poduzetničke vode, otvorili su »beauty i fitness centar« u Bjelovaru, sada ga otvaraju i u Koprivnici.

– Imam još ugovor do zime, uz opciju ostanka. No, želio bih biti bliže obitelji i to mi je dosta bitno. HNL? Ima upita, ali još je rano govoriti o tome.