SPLIT  U momčadi europskih prvaka Ivice Tucaka su i »djeca s Kantride«, centarski asovi kapetan Ivan Krapić i Josip Vrlić, iskusni igrači, koji su kroz cijeli turnir davali itekakav obol pobjedama, sve do ove konačne s Mađarskom, kojom je osvojena zlatna medalja.

– Biti doma europski prvak u jednoj takvoj utakmici, protiv jednog ovakvog protivnika, to je nešto odlično. Nemam ni riječi za navijače, hvala još jednom ovako divnoj publici, koja je došla na utakmicu, koja nas je bodrila i koja nas je nosila. Dizala nas je – kazao je Ivan Krapić, kapetan splitskih zlatnika. – Čestitke mojim suigračima, mnogi nisu vjerovali u nas, ali smo od početka znali koliko vrijedimo. Ponavljao sam mnogo puta da ova momčad vrijedi i da je sposobna uzeti medalju, ali ovog puta smo dokazali da smo na ovom turniru bili najbolji i apsolutno je na kraju to zaslužena pobjeda Hrvatske. Posljednji smo put europski prvaci bili u Zagrebu, što drugo nego da se nadam da ćemo organizirati i nešto u idućim godinama pa da se skupi toga, ha, ha…

Obnovljeni mađarski sastav se pokazao itekako dostojnim finalistom, nije se predavao do samog kraja.

– Mađari su stvarno odlična momčad, neugodni su. Igraju taj svoj neki atipičan vaterpolo na koji mi nismo toliko navikli. Ali pripremili smo se i na to. Obrana s igračem manje je opet bila odlična, a Bijač na golu opet nesavladiv. Jednostavno, kada je tako, onda si možemo dopustiti neki luksuz da u napadu nešto i promašimo. Veseli me pritom najviše od svega što smo slomili utakmicu u posljednjoj četvrtini utakmice na kraju turnira, kada već svi padaju s nogu od umora. Mi smo tada utakmicu zatvorili s dvije kontre, što nije baš bilo uobičajeno za Hrvatsku svih ovih godina. To me strašno veseli, a i iz toga se vidi kolika je bila naša želja za pobjedom. Dati Mađarima dvije kontre, a baš oni su poznati po takvoj igri, smatram da to ne može svatko.

Kako za ekipu, pun je hvale i za sve one oko nje.

Još jednom mogu samo čestitati cijeloj momčadi, stručnom stožeru te HVS-u na ovoj odličnoj organizaciji. Bilo je stvarno predivno ova dva tjedna biti reprezentativac Hrvatske u Spaladium Areni.

Energija

Kada se dijele najsjajnije vaterpolske medalje na najvećim natjecanjima, riječki vaterpolo je također prisutan, tako je već desetljećima. Krapić pak ne voli isticati bilo čiju klupsku pripadnost i gleda na to mnogo šire.

– Ponavljam kako je ova dva tjedna divota bila biti članom hrvatske reprezentacije, osjećali smo se u Splitu stvarno fantastično. Osjećali smo tu energiju ne samo s tribina, nego i od ljudi u gradu, kada bismo se otišli negdje prošetati, ljudi su nas podržavali, nemam riječi. Igrao sam ovdje tri godine u Jadranu, znam kakav je Split grad, ali me ovaj put iznova stvarno iznenadio. Hvala mu na tome i ne samo Splićanima, došli su ovdje na finale ljudi iz cijele Hrvatske. Došli su recimo iz Rijeke, Osijeka, iz raznih gradova i daju svoj glas za pobjedu Hrvatske. Ovo je pobjeda svih nas zajedno, cijelog ovog ambijenta, svih ovih ljudi, na kraju krajeva cijele Hrvatske. Vrlić i ja u reprezentaciji? Ma to se tako poklopi, svako vrijeme nosi svoje, bilo je Riječana i prije nas, nadam se da će ih biti i poslije. I ne samo Riječana, ima tu nekada više Dubrovčana, nekada Splićana, nekada iz Rijeke. To nije bitno. Posebno mi je inače drago što mi je na dan finala jedan prijatelj rekao da već godinama gleda vaterpolo, a da nikada nije vidio Hrvatsku tako kompaktnu, da se i uz TV prijenos osjeća koliko je ta momčad i koliko je više skupa. Kada je tako, onda se i neki nedostaci, minusi u momčadi lako ispravljaju, kao što bi obrnuto bilo da je stanje u suprotnom smjeru. Ponosan sam na to što je ova momčad ovako disala skupa. Sada smo europski prvaci, idemo uživati u tome i proslaviti to jer smo to zaslužili. Lijepa sutrašnjica našeg vaterpola? Vjerovali smo mi u lijepu sutrašnjicu hrvatskog vaterpola i prije ovoga, drago mi je da smo razuvjerili one koji nisu vjerovali u tu lijepu sutrašnjicu, ali prvo idemo uživati u toj lijepoj današnjici.

Kruna karijere

Njegov prijatelj Josip Vrlić je za sobom ostavio teške i zahtjevne borbe za pozicije na dva metra, uspješno dobivene tolike duele za što je na koncu nagrađen zlatnom europskom medaljom.

– Ovo je nešto predivno, uživam itekako – rekao je popularni Vrli, koji je i u Splitu pokazao zašto tako kotira među najboljim svjetskim centrima. – Ovaj trijumf i ove pobjede su mi kao kruna jedne karijere, nemam pravih riječi za to. Igrati pred tolikim navijačima, to je nezamislivo. Hvala im puno što su došli u tolikom broju i što su nas bodrili praktički od prve utakmice, baš im hvala. Uz njihovu smo pomoć na kraju uzeli zlato.

Kao u vicu u kojem čovjek voli nositi tijesne cipele jer mu je veliki gušt kada ih skine, tako su Vrlić i suigrači na koncu sretni jer je iza njih vrijeme koje je zahtijevalo mnogo fizičkih, ali i mentalnih napora. Dovoljno je samo spomenuti polufinalnu borbu s Talijanima preko kojih je izboreno to žuđeno finale, izborena prilika boriti se za zlato.

– Trebalo je to izdržati, dug je turnir. Riječ je tu i o velikim emocijama i pražnjenima, ali izdržali smo i uspjeli. Na prvenstvu mi je sigurno bila najteža ona utakmica polufinala s Talijanima, to je bio praktički susret koji je odlučivao o medalji. Ako pobijediš, osigurao si to odličje, kada smo to pobijedili, znali smo da idemo do kraja. Kada je pak riječ o ovom finalu, čestitao bih Mađarskoj, prikazala je izvrstan vaterpolo na ovom turniru. Mi smo u finalu bili nošeni publikom i pobijedili smo. Oni su izvrsna momčad, no u ovom finalu nas nitko nije mogao dobiti.

Vrliću je 36 godina, bilo je špekulacija o njegovom oporaštanju od reprezentacije, ali on je pun lijepih planova, razmišlja već o Olimpijskim igrama.

– Pariz je tu, blizu – poručio je uz osmijeh Josip Vrlić.