RIJEKA Od Rapca, Labina, diljem Istre pa do Rijeke i još dalje odjeknula je vijest da je preminuo proslavljeni istarski stogodišnjak, dugogodišnji sportski radnik Anton Toni Gregorić, koji je posljednje godine svog života za pamćenje i prepričavanje provodio u idili svog doma, u kući ponad mora u voljenom mu Rapcu, gdje ga je još proljetos posjetila ekipa našeg lista nakon što je bio proslavio stoti rođendan.
Šjor Toni desetljećima je bio alfa i omega sporta u Labinštini, hodajuća institucija labinskog, istarskog i hrvatskog sporta, još od dana kad se na tom području mačevalo, igralo tenis, da ne govorimo o nogometu, košarci ili rukometu. Promovirao je sport i društveni život kao protagonist. Čovjek, koji je 10. ožujka postao stogodišnjak. Bio je i umjetnička duša, ali i sklon redu i disciplini.

Rodio se naime 1920. u selu Maretići, sedam kilometara udaljenom od Labina, pored Sv. Martina, koji se danas nalazi u općini Sveta Nedelja. Po zanimanju je bio upravni pravnik, koji je cijeli radni vijek proveo kao sekretar uprave u tadašnjoj Općini Labin, koja je pokrivala cijelu Labinštinu. U mirovinu je otišao 1980. godine. Toni Gregorić, tada 60-godišnjak, godinama je uživao u istarskim životnim fortunalima, bio je istaknuti društvenopolitički i sportski radnik, nema priznanja u bivšoj državi koje nije dobio, čuvao je tako i knjižicu s kojom je recimo mogao besplatno na sve nogometne predstave u Jugoslaviji, između ostaloga imao je orden za rad, nagradu Zaslužni nogometni radnik Jugoslavije, priznanje Svjetske nogometne organizacije FIFA-e i Međunarodnog olimpijskog komiteta, Prvomajsku nagradu Republike Hrvatske koja se danas zove nagrada Franjo Bučar, prvi je dobitnik Prvomajske nagrade, prvi je dobitnik nagrade Labinska Republika i mnogih drugih. Bio je počasni je predsjednik NK Rudar, Tenis kluba Rabac i Gljivarskog društva Martinčica Labin, ljubitelj sporta i prirode, posebice pješačenja, a nekad je trčao, igrao tenis do 82. godine, donedavno je bio najstariji vozač automobila u Hrvatskoj. Kao veteran igrao je i turnire u Opatiji i Umagu, volio brati gljive, šparoge i surfati po internetu.

Barba Toni je legenda. Još u vrijeme tadašnje Kraljevine Italije došao je u Rašu gdje su već onda bili poznati rudnici, a na Učki se u ta vremena upoznao i sa skijanjem. To je samo jedan od njegovih omiljenih sportova, a nogomet mu je bio apsolutno broj jedan, rukomet je došao kasnije. Bio je tako uz ostalo među osnovačima DTO Partizan u Labinu, čega se može sjetiti recimo tek Frane Biočić, koji je one 1953. godine igrao rukomet, a Anton Toni Gregorić je povezan s nogometom još od davne 1937. godine. Sve su to samo neke od sekvenci ovog bogatog, sadržajnog i dugog života, koji je došao kraju, ali će ostati ugodnom temom za divljenje i prepričavanje.