Skori odlazak velikih hrvatskih vaterpolskih talenata, mladih reprezentativaca, vratara Maura Ivana Čubranića i centra Viktora Tončinića iz Primorja Erste Bank u Mladost, vjesnici su proljeća na bazenu na Kantridi. Odlazak dvojice oslonaca mlade momčadi trenera Igora Hinića, kojima je prethodila ostavka sportskog direktora Petra Muslima, podigli su temperaturu u klubu u kojem su promjene igračkoga kadra neminovnost gotovo kao promjena godišnjih doba.

»Mogli smo imati momčad za prvaka«, uzdišu simpatizeri riječkog »stogodišnjaka u vodi«, nakon što je prošlog ljeta isparila ekipa koja je ostvarila bombastičan uspjeh plasmanom u finale LEN Euro kupa. Umjesto daljnjeg uzleta k još boljim rezultatima, iz jata je otišlo prvo ime, Crnogorac Darko Brguljan, isto tako i važni igrači, slovenski bek Jaša Kadivec, centar Lovro Paparić, nizozemski napadač Kas Te Riele, kao i napadačko obećanje Niko Čubranić.

Stare rane

Uzalud je nakon toliko vremena kukati zbog olako izgubljenog blaga u danima kada novi odlasci kao da otvaraju one stare rane, u klubu ne »evociraju uspomene«, gledaju naprijed, žive po devizi »šuti i plivaj dalje«. Ne izlazi se, naime, pred javnost s konkretnim imenima, ali poruka je da se skicira ekipa za novu sezonu, dok sadašnja momčad, u kojoj će do kraja sezone igrati budući Mladostaši, treba odraditi posljednju obavezu u Premier Regionalnoj ligi te utakmice razigravanja hrvatskoga prvenstva. Najkasnije za desetak dana trebala bi biti poznata pojačanja Primorjaša, očito o raspletu pregovora ovisi hoće li klub i kada priopćiti o kome je riječ.

Vjetar u jedra

Riječki vaterpolski kuloari, međutim, bruje o tome tko će nositi kapicu Primorja EB u društvu sa sadašnjim momcima, ako se ćakule pretvore u stvarnost, momčad neće dobiti samo prinove već prava pojačanja. Riječ je o centru Ivanu Krapiću, legendarnom riječkom kapetanu Primorja EB iz dana Predraga Slobode, vaterpolskog Silvija Berlusconija, kada su riznice kluba obogaćivale titule, te također i kapetanu reprezentacije, sidrunu koji je osvojio svjetsko i europsko zlato te olimpijsko srebro. Želja je i povratak pod Učku Nike Čubranića, starijeg brata Maura Ivana. Njihov povratak na Kantridu bio bi itekakav vjetar u jedra Primorju EB. Klub gleda i preko hrvatskih granica, nada se da će dovesti jedno ili dva inozemna pojačanja.

Ambicije u sportu su itekako poželjna stvar, planovi lijepo zvuče, idući će dani odgovoriti je li po onoj »tko živi u nadi, umire pjevajući« ili će pak ovi kvalitetni glasovi biti u zboru na Kantridi za izvedbe u idućoj sezoni.