JADRANOVO Sedam dana nakon dočeka hrvatske boćarske U-23 reprezentacije, ispred Boćarskog kluba Sv. Jakov upriličen je još jedan doček. Sa Svjetskoga prvenstva u turskom Mersinu, nakon noći provedene u zrakoplovu, uz malo sna, vratio se trio osvajača odličja, zlatni Pero Ćubela (krug) i Karlo Šaban (par klasično) te brončani Marino Milićević (brzinsko izbijanje). Nedostajao je Marin Ćubela, zlatni u paru i brončani u igri pojedinačno klasično, još jedan od aduta izbornika Vjekoslava Matetića, koji se zahvalio okupljenima ispred kluba. Među pedesetak nazočnih bili su Ivona Matošić Gašparović, zamjenica gradonačelnika Crikvenice, te Mario Kružić ispred PGŽ-a.

– U Jadranovu se već tradicionalno održava doček naših boćarskih zvijezda. Krenuli smo jako loše u Turskoj, bilo je nervoze, ali ostvarili su se jako dobri rezultati – kaže izbornik Vjekoslav Matetić, ujedno direktor svih boćarskih reprezentacija. – Žao mi je što s nama nije Marin Ćubela, kojem je bilo jako teško kada u štafeti nismo došli do očekivanog finala. Marino Milićević je ostao bez medalje za koju smo sto posto bili sigurni da će biti naša. Moram reći da je riječ o jednom od naših najodgovornijih i najboljih igrača. On je to pokazao i u Mersinu, iako smo željeli sjajniju medalju. A svaka je medalja velika. Ostvarili su se drugi fenomenalni rezultati…

Pet medalja

Dva zlata i dvije bronce hrvatski je učinak u Mersinu, uz broncu Ane Juginović u preciznom izbijanju u raffa boćanju.

– Pero je ostvario san, ima zlato u krugu, majicu svjetskoga prvaka. Karlo Šaban se drugi put vratio sa SP-a u sedam dana kao svjetski prvak s drugim suigračem. Vjerovao sam u Karla i Marina, iako je bilo skeptika. Posebno se radujem što je u Jadranovo došla još jedna majica svjetskoga prvaka, četvrta za Karla. Još malo pa će moći odjenuti nogometnu ekipu – zaključio je Matetić, pozvavši među ekipu Čedu Vukelića, koji ima velike zasluge za stvaranje nove generacije svjetskih prvaka.

Prije 11 godina Pero Ćubela postao je svjetski prvak u brzinskom izbijanju.

– Ne bi se reklo… – našalio se Ćubela uz salvu smijeha među nazočnima.

Bio je to početak njegove velike serije na velikim natjecanjima. No, dva posljednja finala prije Mersina je izgubio.

– Bio mi je to veliki teret, cijelo vrijeme. Kao debitant sam osvojio Europsko prvenstvo, ali na seniorskim SP-ima sam izgubio dva finala. Nije mi bilo lako, a ni u ovom finalu situacija nije bila bajna. Mislio sam da gubim i treći finale, pitao sam se što mi se događa s glavom. Uvijek sam najbolje odrađivao završnice, a sada se stvarao veliki pritisak. Uspio sam preskočiti tu prepreku i sada je puno lakše. I bit će puno lakše – kaže Pero Ćubela.

Braća Ćubela su svjetski prvaci. Lijepo zvuči.

– Mislio sam da ćemo to učiniti lani jer smo obojica bili u finalu u Alassiju. Ali sada se ostvarilo, dva brata su na jednom Mundijalu postali prvaci, što je velika nagada za rad i trud – dodaje Ćubela, kojeg sada čeka Kup europskih prvaka, jedina stvar koja nedostaje u kolekciji. A dečki iz Jadranova i Gornjeg Kraja?

– Sa svima sam super. Znam ih otkad su bili mali. Pohvalio sam ih i u Turskoj. Vjeko ih je savršeno odgojio, prvo kao ljude, a zatim i kao igrače.

Mlada reprezentacija

Karlo Šaban je stigao u svoje Jadranovo, gdje ga je dočekala cijela (boćarska) obitelj, prijatelji, navijači…

– Bilo je prije svega naporno, jer sam između dvaju svjetskih prvenstava bio samo jedan dan kući, a prije toga smo bili na turniru u Monte Carlu. Velika je razlika između U-23 i seniorskog prvenstva, u Turskoj je puno više njih moglo konkurirati za pobjedu – kaže Karlo Šaban, oduševljen dočekom. Zato i ne želi otići iz svojeg kluba Sv. Jakov. Kod kuće je najbolje.

– Zaredalo se dva i pol tjedna boćanja, tako da sam malo i iznenađen ovakvim ishodom. Marin i ja smo se nadopunjavali. Imamo mladu reprezentaciju, još ima prostora za napredak i osvajanje novih odličja.

Marino Milićević, Karlo Šaban i Pero Ćubela

Obitelj Šaban: Iva, Arijana, Karlo i Ivica

Čedo Vukelić, boćarska enciklopedija, podsjetio je da je Marino Milićević prvo svjetsko zlato osvojio prije 14 godina u krugu u Zagrebu. Serija osvajanja medalja se nastavlja, ali…

– Zadovoljan sam svojim nastupom na Svjetskom prvenstvu, ali rezultatom sam razočaran – kaže Marino Milićević. – Odigrao sam jako dobro, pogotovo u brzincu. Ostvario sam vrhunske rezultate, dobio sam u četvrtfinalu Slovenca Petriča, jednog od najboljih na svijetu, u dvoboju za medalju. No, već četiri godine zaredom ljudi mi rade rezultate na granici svjetskog rekorda! I to me već nervira. U štafeti smo imali nesreću da smo naletjeli na Turke, za koje smo znali da su dobri. Medalja je tu, utjeha za neki rad. Sretan sam zbog reprezentacije jer je nakon prva dva dana bilo panike jer smo loše krenuli, ispali u dvije igre. Izvukli smo maksimum. Ali meni nedostaje mala doza sreće, što mi se ponavlja. Valjda će se otvoriti dogodine, nakon poraza 47:49, pa 47:48, pa u pripretavanju nakon 47:47… – kaže Marino Milićević, kralj Joga iz Gornjeg Kraja.

Razrezala se torta, bilo je i delicija s roštilja, grickalica. Sve za dobru atmosferu u društvu velikih sportaša i jednostavnih ljudi, pored joga u Jadranovu, gdje se stvaraju svjetski prvaci.