RIJEKA  Povratak Luke Mrakovčića među rukometaše Zameta bio je obavijen velom misterije, odavno dobismo informaciju o pregovorima s njim, ali uz zamolbu da ništa ne objavljujemo pa smo igrajući korektno ispali naivci. Pretekli su nas neki drugi mediji, ali ništa zato, život ide dalje. Mirakul oko pregovora s popularnim Mrakom, koji će bez sumnje biti pojačanje, jedna je od ilustracija stanja u vrhunskom riječkom sportu. Zamet je u slavnoj prošlosti dovodio bombastična imena, olimpijske pobjednike pa je ipak »igra izvan terena« bila prirodnija. Recimo, nezaboravni Petar Čarić samo je javio »sutra dovodimo olimpijskog pobjednika« da bi idući dan poručio kako je angažiran Vladimir Šujster, sve kako bi nezaboravni golgeter Dean Ožbol konačno na vrijeme počeo s treninzima. No, slavni Oli opet nije odmah krenuo s pripremama… »Obrnuto proporcionalno« od današnjice, recimo činjenice da je potraga za pojačanjima, konkretno ona u Srbiji, dovela do saznanja da željeno ime u matici zemlji igra za puno veću plaću od one koje bi mogao dobiti u Rijeci.

Oproštaj od elite

I ova epizoda govori kako u Rijeci od stadiona na Krimeji i Dvorane mladosti preko Kozale do bazena na Kantridi ljubitelji vrhunskog sporta u gradu mogu tek pjevušiti »pamtim samo sretne dane« s obzirom na to da je današnjica vrhunskih riječkih klubova obilježena traženjem novca za život koje često asocira na kopanje pijeska u pustinji da se pronađe izvor i utaži žeđ. Naravno da pritom pate rezultati, recimo Orijent, koji je u Kupu eliminirao brojne jugoslavenske ligaše, za ostanak u Prvoj ligi, koja je drugi razred hrvatskog nogometa, strahovao je od Kustošije, kluba iz kvarta u predgrađu koji je u Zagrebu bio poznat puno više po kinodvorani nego po nogometu.

Nije veselo ni na trsatskom parketu gdje se mlada ekipa odbojkašica Rijeke, kluba s bogatom trofejnom poviješću oprostila od elitnog razreda, s obzirom na tolike mlade igračice, ispala je skoro pa iz »dječje lige«. Odbojkaši Rijeke su, srećom, izborili ostanak, naravno da ti plasmani ne mogu izazivati veće zanimanje šire javnosti, na tribinama su tek malobrojni najveći zaljubljenici u odbojku, toliki broj da ništa čudno što je po ispadanju odbojkašica u gledalištu nastao muk.

Rukometašice Zameta su u tom neveselom prosjeku, srećom je marljivi trener Josip Štokić s mladom ekipom uspio izboriti ostanak. Dok košarkaši slave povratak Kvarnera među najbolje, asocijacije na tolike asove koji su nosili dres slavnog kluba su neumitne, što tek reći za vaterpoliste Primorja Erste Bank. Finalom Euro kupa su bili riječki sportski hit, ali su odmah nakon sezone ostali bez četiriju najboljih igrača. U prijevodu, osuđeni su na još jedno obavljanje mukotrpnog posla ispočetka.

Milostinja

Iz Riječkog sportskog saveza ciklički slušamo poruke o sve većim izdavanjima za sport, čule su se i one o »rekordnim iznosima«, s obzirom na stanje u klubovima čovjek bi pomislio kako je očito problem u pacijentu jer je terapija sjajna, a na njega ne djeluje. Sve je kao apstraktna umjetnost, hvale je, ali prosječan čovjek sliježe ramenima jer je ne razumije. U crkvama diljem svijeta je sabrana milostinja u nedjelju namijenjena sredstvima za razne aktivnosti i život Vatikana, tko zna, možda bi inačicu tog Petrova novčića mogli organizirati u riječkom sportu koji bi, da nema oaze, HNK-a Rijeka i Damira Miškovića, bio pustinja s prosječnim ili čak ispodprosječnim rezultatima koje nikog ne zanimaju. Po onoj »usta moja hvalite me« slušamo poruke o sve izdašnijim izdanjima za sport, a on diše na škrge, sliče na one o »toleranciji i multikulturalnosti«, u bogatoj riječkoj prošlosti rijetko spominjane riječi, sve to dok se bavimo tzv. prizemnim temama poput gradskog prijevoza Autotrolejom, koji je sve dugotrajnija avantura.

Obični ljudi ne galame okolo »Volim Rijeku«, ali žale što se ona od metropole pretvara u hrvatsku provinciju u raznim segmentima, tako i u onom sportu. On je u gradu sišao s konja na magarca, optimist se na to sjeti i one »magarac se navikao na batine«. Točno, ali to ne znači da mu je batinanje ugodno, naprotiv, ali prisiljen je šutjeti i raditi kao i brojni entuzijasti koji rade u sportu, vodeći elitne riječke klubove.