RIJEKA  Odbojkaši Rijeke prvi su put od 2019. godine izborili plasman među najboljih šest ekipa Superlige, na Trsatu će se nakon nekoliko godina pauze konačno igrati doigravanje za prvaka. Imat će ljubitelji odbojke u Rijeci ovoga tjedna tako dvije poslastice na Trsatu. Riječani prvo u srijedu (20) u posljednjem kolu dočekuju neporaženog lidera Mladost, koji je prije dva dana izgubio u finalu Kupa od osječke Murse. Već u subotu slijede prvi četvrtfinalni dvoboji, Rijeka je domaćin u prvoj utakmici, a protivnik će joj biti upravo Mursa.

Ono što je sigurno je da se Liverićevi igrači neće predati, početkom mjeseca su baš toj Mursi zapaprili u Osijeku i uzeli jedan set. Ali, glavni cilj sezone su Riječani već izborili. Ekipa je prošloga ljeta i složena na način da osigura top šest, povratnici Marko Ličina i Ivan Lozić pridonijeli su iskustvom uz već standardnog kapetana Sandra Dukića, dok je mladi talent Ivan Vuk pokazao potencijal.

Spoj iskustva i mladosti vam se pokazao dobitnom kombinacijom. Jesu li igrači opravdali vaša očekivanja?

– Tako smo otprilike i planirali na početku sezone, iako moram reći kako smo možda taj četvrtfinale trebali i lakše ostvariti. Da nema strepnje skoro do zadnjeg kola hoćemo li ostvariti taj cilj ili ne. Na kraju kada sve sagledamo, mi nismo nigdje bili slabi, odnosno samo na jednoj utakmici. Drugo smo se dobro nosili, i s Mladosti, Kaštelom, Mursom… Možda je još nekoliko bodova moglo biti na našoj strani, ali trebalo je još više rada i treninga. U ekipi imamo sve radnike i studente zbog čega treniramo samo jednom dnevno. Da se malo više radilo, vjerujem da bismo dobili još nekoliko utakmica.

Radnici i studenti

Svi igrači su radnici ili studenti?

– Da, niti jedan nije u potpunosti posvećen samo odbojci. Rade do 16 ili 17, a trening je od 18 sati. Nemaju previše odmora, a studenti imaju predavanja i ujutro i poslijepodne pa na nekoliko treninga nisu ni bili. Na kraju moramo biti zadovoljni.

Kada je zadnji put u Rijeci jedan odbojkaš živio samo od odbojke?

– Možda prije šest, sedam godina. Onda su i studenti mogli doći ujutro na trening, a njih četvorica, petorica su se samo bavila odbojkom. A i sada imamo tri dečka koja se samo bave odbojkom, ali suludo je tražiti da netko od njih dođe sam na trening ujutro. Odlučili smo se onda na poslijepodnevni trening u trajanju od dva, dva i pol sata.

Ovo je prvi put od pandemije da ste među najboljih šest ekipa Superlige, odnosno od 2019. godine. Prije toga ste nekoliko sezona bili u top četiri. Što je tada bilo drugačije?

– U to doba smo imali ekipu koja je bila zajedno tri, četiri godine i onda je bilo neminovno da dođe neki rezultat. A i drugi klubovi nisu imali toliko stranaca kao danas. Mi smo se uvijek oslanjali na svoju bazu uz eventualno jednog ili dvojicu igrača sa strane. Odlazak mlađih igrača nas je zapravo najviše poremetio. Taman nešto stvoriš, oni otiđu, i normalno da ne možeš biti pri vrhu. Pogotovo kada se drugi pojačaju, a mi smo se bazirali na domaće igrače. S te strane, sljedeću sezonu i mi moramo razmišljati da se više pojačamo i da se uključimo u borbu za prva tri mjesta.

Velimir Liverić/Foto V. KARUZA

Lovro Maglica i Teo Mičetić su otišli u Ribola Kaštelu, odnosno Mladost, ali u vaše je redove stigao Ivan Vuk, dok ste od mlađih igrača afirmirali i Leona Kupsjaka?

– Rijeka je studentski grad pa smo imali sreće da su došli kod nas. Radimo i tijekom ove godine, gledamo mlađe igrače koje bismo mogli privući kod nas. Žao mi je što neki odlaze i u trećem razredu srednje škole. Najviše mi je žao što ti igrači uopće ne igraju u svojim klubovima. Cijelu sezonu treniraju, a nisu odigrali nijedan set. S druge strane, onda i Mladost i Ribola Kaštela rade protiv odbojke. Dovedu igrače koji im samo služe za trening. To nije dobro za hrvatsku odbojku. Definitivno bi tim igračima bilo pametnije da su ostali u Rijeci jer bi igrali u prvoj postavi, a ovako nisu odigrali nijedan set u Superligi.

Generalni sponzor

Iako ovaj plasman u četvrtfinale ne iznenađuje s obzirom na imena, ipak ste uz Centrometal jedina momčad u top šest koja nema niti jednog stranog igrača, ne računajući Lozića.

– Da imamo više novaca, da možemo nekoga kupiti, možda bismo i mi doveli nekoga. Ali to je pozitiva, da domaći igrači dovedu klub među one najbolje, koji u svojim redovima imaju puno stranaca.

Da sada na ovu momčad dodate dvojicu kvalitetnih stranih pojačanja, što mislite, dokud biste došli?

– Da dodamo dvojicu stranaca i da imamo više treninga, mogli bismo se bez problema uključiti u borbu za prva tri mjesta, odnosno za titulu prvaka.

Kako ostali klubovi u Superligi dovode strance, a Rijeka ne može? Marsonia, klub iz Slavonskog Broda, u svojim redovima ima trojicu Južnoamerikanaca, i to bivših reprezentativaca.

– Oni imaju eure, a mi ih nemamo. Ne mogu reći da Grad Rijeka i PGŽ ne daju novca u svojim mogućnostima i nama i drugim klubovima, ali u odnosu na druge gradove, mislim da to trebaju pojačati. Danas nijedan igrač Superlige, koji trenira sedam ili osam puta tjedno, neće igrati za 500 eura. To je jasno svima. Ako je stranac, tu su još i stan i hrana. To je zadatak možda grada i županije, a i mi kao klub tražimo generalnog sponzora, ali ga ne možemo naći. Na primjer, s pomoći sponzora od sto tisuća eura bismo mogli pokriti dvojicu pojačanja, a samim time bi bilo bolje i za domaće igrače. U nekim sportovima u Rijeci su članarine jako velike pa normalno da su i igrači profesionalci. Tko kaže da se neki dečki koji rade ne bi bavili samo odbojkom do 30. ili 35. godine. A onda bi tu bila i kvaliteta, više publike, više mladih odbojkaša… Sve je to povezano. Marsonia? Imaju neke sponzore, pronalaze sredstva, a možda im i grad pomaže. Koliko će to trajati, ne znam.

S koliko novaca raspolažete u godini?

– Prošle godine nam je budžet bio oko 170 tisuća eura, i tu su onda pokriveni troškovi stanovanja igrača, putovanja jedne i druge ekipe, suci, treneri… Taj iznos dobijemo zajedno od Grada Rijeke, PGŽ-a, nacionalnog Saveza preko HOO-a, malih donacija sponzora. Veliki sponzor nam je najveća želja, imamo neko obećanje od Riječkog sportskog saveza, ali nikako da to klikne. Još se nadamo i čekamo do kraja ove sezone pa ćemo vidjeti na ljeto kojim novcima raspolažemo i hoćemo li se pojačati ili ostati na istoj razini.

Suradnja klubova

S obziromna to da ste i tajnik Odbojkaškog saveza PGŽ-a, kako komentirate riječku odbojku danas. Ženski je klub kao najtrofejniji od ove sezone u drugom rangu, ali i on već godinama ima problem s financijama i dovođenjem sponzora?

– Što se tiče ženske odbojke, kao Savez ne ulazimo u njihove poslove. Rezultatski pad smo svi vidjeli, a ove godine je i Drenova ispala iz Prve lige. Pretpostavljam da i oni razmišljaju o pojačanjima ovoga ljeta i da se vrate u Superligu, gdje im je mjesto. Županija nam ima jako široku bazu, trenutno radi 21 ženski odbojkaški klub i od toga u budućnosti može biti kvalitetnih ekipa, od mlađih kategorija do seniorki. Samo mislim da tu trebaju napraviti neku suradnju. Klub koji je nositelj mora napraviti suradnju s drugim klubovima, mora postojati neki dogovor. Muški su se dogovorili prije 30 godina, potpisali su sporazum i svi kvalitetni igrači iz pet klubova su dolazili u Rijeku. I danas taj potpis vrijedi. Samo što pomalo gubimo Kvarner, izgubili smo Mlaku i sve se svelo na Rijeku i Gornju Vežicu. Sve poduzimamo kao klub, kao Savez sa županijskim instruktorima da se ide u osnovne škole i da se pokrene ta muška odbojka.

Kod djevojaka će odbojka uvijek biti popularan sport, a kakva je situacija s dječacima?

– Jako ih je teško privući u odbojku jer trenutno nemamo nijednog profesora u osnovnoj školi da nam pomogne. Pokušavamo nešto, svaki tjedan odemo u dvije škole, napravimo pokazne treninge i djeca se jave. Onda dobijemo termine u školama, dođe trener i nema nijednog momka. Jedino smo u OŠ Vladimir Gortan okupili tridesetak dječaka. Pokušavamo, nećemo odustati od toga i nadam se da ćemo do kraja svibnja imati još pedesetak klinaca kroz tri škole.

U srijedu vas čeka zadnje kolo s Mladosti, a već u subotu prva utakmica četvrtfinala na Trsatu s trećeplasiranom momčadi lige, osječkom Mursom.

– Pružit ćemo sve od sebe, prikazat se riječkoj publici u dobrom svjetlu i pokazati da smo zaslužili to četvrtfinale. Nadam se da ćemo biti tvrd orah i Mladosti. Iznenađenje u četvrtfinalu? Moramo biti realni, nisam po tom pitanju optimist. Ali da ćemo igrati dobro i kvalitetno i da će biti napeto, to sigurno.