RIJEKA Odbojkaši Rijeke zaključili su još jednu sezonu. Za razliku od prošle sezone u kojoj su Riječani u proljetnom dijelu nizali isključivo poraze, ovoga puta mladi riječki sastav, uz nekolicinu iskusnijih igrača, zaredao je pet proljetnih pobjeda i zaključio prvenstvo na solidnom sedmom mjestu. Dugogodišnji trener Velimir Liverić zadovoljan je rezultatima, ali i činjenicom da je niz mladih igrača pokazao određeni napredak.

– Na početku smo razmišljali da bismo s dobrim pripremama i povratnikom Dukićem trebali biti bolji nego prošle sezone – započeo je Velimir Liverić. – Zacrtali smo cilj da budemo negdje u sredini ljestvice i da se »potučemo« s ekipama iz gornjega doma. Na kraju smo to i ostvarili. Protiv Centrometala, Varaždina i Kaštele smo vani imali dobivene utakmice, na kraju smo izgubili 2:3. Da smo možda neke od tih utakmica dobili, vjerojatno bismo se borili za četvrto ili peto mjesto. Ali ne trebamo plakati za time. Trebamo biti sretni jer smo dobili nekoliko igrača za budućnost kluba. Tu u prvom redu mislim na mladog tehničara Lovru Maglicu, koji je uskočio nakon dva kola kada nas je napustio Dino Colnar. Lovro je, iako još nema 18 godina, odigrao sasvim zadovoljavajuće u taktičkom smislu. Normalno, bilo je tehničkih pogrešaka, ali kod njega se vidi stopostotna volja za radom i to je najbitnije. Uz njega, forsirali smo i 15-godišnjeg tehničara Tea Mičetića, koji je povremeno ulazio. Razvijamo ga i kao primača pucača jer je premlad da se definitivno odlučimo da bude tehničar. Čargonja i Stanić su trebali malo više dati. Obojica su članovi prve postave i stvarno su dosta oscilirali. Po tom pitanju nisam zadovoljan. Dobili su iskustvo u jačim utakmicama protiv ekipa iz gornjeg doma i odigrali su OK. U slabijim utakmicama su se malo previše oslanjali na iskusnije igrače, što nisu trebali. Dapače, u tim utakmicama su oni trebali više povući. U svakom slučaju, sezona je bila dobra.

Odbojkaška obitelj

Većinu tereta iznijeli su iskusniji igrači, Dukić, Banko, Lasić i Pavlović?

– Banka smo nakon nekoliko kola prebacili na libera, što zbog ozljede, što zbog toga što smo ostali bez libera. Po statistici je u vrhu u Hrvatskoj. Srednjaci Lasić i Pavlović su dosta oscilirali, možda i zbog toga što su dobivali malo lopti. Mladom tehničaru nije jednostavno dignuti penal. Zato malo ostaje žal za njihovim osjetnijim učinkom. Dukić je također imao osilacija, iako mu je bilo teško igrati kao reprezentativcu s djecom koja još uče odbojku. Sve je to solidno izdržao i s njegovim učinkom smo zadovoljni. Kao srednjak je igrao na poziciji četvorke, što je i njemu bio mali problem kod prijema, ali sva igra se vrtjela oko njega i sve što smo dobili nismo u potpunosti dobili zahvaljujući njemu, ali je najčešće on bio taj jezičac na vagi.

Razdoblje do ljetne stanke iskoristit ćete za individualni rad?

– Nakon nekoliko dana odmora odradili smo sastanak s igračima gdje sam dao svoje viđenje njihovog odnosa prema treningu i kakav bi odnos trebao biti da budemo puno bolji. Samo onaj tko to bude prihvatio, a igrači to dobro znaju, moći će napredovati. Na svakom treningu moraju izgarati. Jednostavno svi zajedno moramo popraviti rad jer je to jedini način da se iduće sezone borimo za prvih pet mjesta. Normalno, uz razmišljanje da svi ostanu i da dovedemo još jednog igrača. Uz svu nestašicu novca, moramo naći načina da dovedemo jednog pucača na razini Sandra Dukića. To nam je baš potrebno.

Na nedavnoj svečanosti Zajednice sportova PGŽ-a dobili ste nagradu za sportskog djelatnika godine. Je li to zbog doprinosa s pozicije trenera i čovjeka koji operativno vodi MOK Rijeka ili tajnika Županijskog odbojkaškog saveza?

– Mislim da se više mislilo na rad u Savezu. Naš Savez je brojan, imamo 25 klubova, a svaki klub ima četiri do šest kategorija. Ove sezone smo odigrali skoro 900 utakmica. Ne znam tko me predložio, ali hvala svima, posebno mojim klubovima koji su me, uvjetno rečeno, pritiskali. Rješavali smo zajedno puno toga, puno problema, primjerice, s dvoranama. Prije smo većinu utakmica igrali u školskim dvoranama, a sada smo sve morali odrađivati u gradskim dvoranama i tu smo morali imati još veću suradnju nego prijašnjih godina. Hvala svima oko mene, klubovima, jer da nema njih, ne bih ni ja puno radio. Imali smo i dosta problema sa sudačkim kadrom koji se osipao. I suci su dali svoj obol. Nezaobilazni su treneri i njihova udruga. Ipak većinu od 26 klubova vode treneri koji su pritom radili i na popularizaciji svojeg zvanja. Upisali smo ove sezone 17 novih trenera, koji će uskoro završiti školovanje.

Zapostavljeni loptački sportovi

Član ste Izvršnog odbora Riječkog sportskog saveza. Dojam je da ljudi koji vode sport u Rijeci dovoljno ne prepoznaju egzistencijalne probleme klubova ekipnih loptačkih sportova?

– Loptački sportovi, posebno prvoligaški klubovi, zanemareni su po pitanju financija. Ne mislim pritom samo na Grad, već i Županiju. Suštinska razlika je u činjenici da u pojedinačnim sportovima nema natjecanja svaki tjedan i njima kada se neredovito isplaćuju sredstva to ne čini tolike probleme. U loptačkim sportovima sezona počinje u rujnu ili listopadu i traje do travnja, svibnja ili lipnja. I svaki tjedan jednostavno moraš pronaći sredstva za putovanja ili troškove organizacije utakmice. Ne samo seniorske ekipe, već i mlađih uzrasta. Primjerice, naši kadeti igraju Prvu nacionalnu ligu i svako malo putuju, od Osijeka i Slavonskog Broda, pa do Zagreba. Troškovi sudaca i putovanja su s ovom krizom narasli. Mi smo, primjerice, tek krajem veljače dobili prvu donaciju Grada u 2022. godini, a do tada smo imali četiri puta veće troškove. Nismo samo mi u tim problemima, već i drugi gradski klubovi. Imali smo preko Grada i dodatne sponzore, što se također ukinulo. Kvaliteta u takvim okolnostima ne može opstati. Niti jedan sportaš neće besplatno trenirati dvaput dnevno. U Prvim ligama nema više amatera, moraš nešto dati igraču, barem za dnevne troškove putovanja, prehranu, sportsku opremu ili što se kaže, da barem roditeljima kupi prašak kojim pere robu nakon treninga. To je minimum. Normalno je da onda u takvim okolnostima čim netko iskoči, odlazi u druge sredine koje više ulažu u sport. To se ne događa samo u odbojci. Zato nam je košarka završila u Drugoj ligi, rukomet je također u problemima… Sve najbolje otišlo je van grada. Nije dovoljna jedna godina da bi napravio igrača. U odbojci je, primjerice, potrebno sedam, osam godina rada da bi se stvorio prvoligaški igrač. Teško ga je stvoriti, a lako ga je izgubiti! Međutim, kako zadržati igrača i natjerati ga da gubi tri i pol sata u dvorani, plus sat vremena na prijevoz, a da mu pritom ne možeš ništa ponuditi?!

Mali poticaj

Riječki sportski savez je nedavno uz pomoć Grada pokrenuo model zapošljavanja dodatnih trenera po klubovima?

– To je OK, kada uzmeš u obzir da smo dobili 19 novih trenera na pola radnog vremena. No, zbog toga se sigurno niti jedna mlađa osoba neće uključiti u niti jedan klub i maksimalno posvetiti trenerskom poslu. To je sitan novac, plaća ispada 2.600 kuna. S time se ne može živjeti. Pomoći će, ali neće ništa suštinski riješiti. To će iskoristiti uglavnom stariji ljudi, koji imaju posao pa mogu uskočiti predvečer u rad kluba. Možda će to iskoristiti neki umirovljenik ili student, ali nitko neće za taj novac provoditi pet-šest sati na terenu ili u dvorani. Gajili smo nade da ćemo dobiti novac za trenere u punom radnom vremenu, ali problem je što u Gradu nema novaca, a kada u Gradu nema novaca, onda se prvo reže sportu… Možda će biti bolje za nekoliko godina.

Kako se godinama nositi sa spoznajom da najbolji odlaze i da u sezonu ulazite s budžetom u kojem neće uvijek biti novaca za podmirivanje onih minimalnih troškova?

– Došlo mi je puno puta da sve to pustim i odem. No, nisam jedini u klubu, ima nas nekoliko koji radimo. Kada nema novaca za putovanje ili suce, posuđujemo od prijatelja pa onda vraćamo kada završi sezona. Dečkima nismo platili ništa od prosinca i divim im se što svaki dan dolaze na treninge, te ipak zadovoljavaju potrebe jednog superligaša. Koliko znam, ni u drugim klubovima nije bolja situacija. Osim tih nekoliko posudbi od privatnih osoba, nismo nikome ništa dužni i s te strane smo mirni. Pardon, nismo platili sucima zadnjih nekoliko utakmica, ali i to ćemo uskoro riješiti. Pokrijemo se koliko imamo. Raduje me što dolaze mladi igrači i treneri. Evo, potaknuli smo Dukića, Lasića i Banka da upišu tečajeve za trenere. Nadam se da će za godinu ili dvije nastaviti stopama nas starijih – rekao je Liverić.