ZAGREB  Tin Srbić se sedmi put s velikih natjecanja vratio s medaljom. Nakon olimpijskog srebra u Tokiju 2021. godine na preči, zlata i dviju srebrnih medalja na europskim prvenstvima, Srbić se treći put popeo na postolje na svjetskim gimnastičkim prvenstvima. Nakon zlata 2017. u Montrealu i srebra 2019. u Stuttgartu, aktualni europski prvak osvojio je srebro u Antwerpenu. Bolji od njega bio je samo aktualni olimpijski pobjednik Japanac Daiki Hashimoto. Dan poslije još jednog sjajnog rezultata za Srbića i hrvatsku gimnastiku, uslijedio je povratak i svečani doček u zagrebačkog zračnoj luci »Franjo Tuđman«. Tina je dočekao njegov pas Zdenko.

– Nisam ni očekivao spektakl, ponedjeljak je, radni dan. Ni moji roditelji nisu mogli doći jer rade. Ali, došao je Zdenko, moj pas. Iskreno, bolje da je ovako mirnije jer sam stvarno umoran, ali sretan kao da mi je ovo prva medalja, kao da se radi o Montrealu. Mislim da sam napravio možda i najbolju vježbu u zadnje dvije godine u bilo kojem svojem finalu, čak bih rekao da je ovo bilo čišće nego na Olimpijskim igrama u Tokiju. Samo je išlo. Bilo je dosta prepreka, ozljeda i promjena i nekako sam lani malo sumnjao da mogu doći na ovu razinu. Ali došao sam – kaže Tin Srbić.

»Heroj ulice«

Ni dan kasnije nije još postao svjestan da je Antwerpen donio i osigurani nastup na Olimpijskim igrama u Parizu. Francuska prijestolnica bit će prilika za još jedan dvoboj s Hashimotom.

– Trebat će proći nekoliko dana da to shvatim. To mi nije bilo u fokusu, želio sam Svjetsko prvenstvo odraditi čisto zbog sebe, da pokažem da sam tu, da vrijedim. Sve se posložilo na najbolji način. U dobroj sam formi i nema razloga da tako ne nastavim dalje. Imamo dobru vježbu, dobru koncepciju, među najboljima u svijetu i tim putem treba ići dalje prema Parizu. Postao sam opet onaj stari u smislu osjećaja, sigurnosti, ne vidim prepreku da takvim radom idem do Igara. Želim se približiti Hashimotu, to je sljedeći cilj. Nikad nisam imao takvu startnu ocjenu za izvedbu, već sa 6.3 sam konkurentan za olimpijski finale, a radit ćemo na vježbi 6.6 pa ćemo vidjeti uoči Igara što ćemo napraviti.

Proslava je bila u jednom grčkom restoranu…

– Bilo je zanimljivo na večeri, vlasnik restorana se malo opustio, počeo je bacati tanjure, plesati, puštati naše pjesme, od »Heroja ulice« do dinamovih pjesama. Bilo je dosta veselo. Bili smo do ponoći, a poslije smo se vratili natrag, podružili se s Japancima i s mojim prijateljem Kentom Chibom, kojeg nisam vidio jako dugo. Imamo lijepe uspomene, zajedno smo nastupali kao klinci, a sada smo se našli u finalu 13 godina kasnije. Inače, nismo se baš naspavali. Bio sam valjda u šoku kad sam vidio da je Marko Livaja napustio reprezentaciju. Oduzeo mi je medijski prostor, ha, ha, ha… Sada se idemo malo odmoriti, a onda idemo u nove pobjede.

Planiranje sezone

Tin ima svjetsko i europsko zlato, nedostaje još samo ono olimpijsko.

– Nikad se nisam zamišljao s olimpijskim zlatom, na postolju. Nisam nastupao na način da idem na medalju, uvijek sam nastupao sa željom da pokažem najboljeg sebe. Često sam to uspijevao pa je na kraju došla i medalja i rezultat. Vidjet ćemo kako će biti kad se počne približavati Pariz, vidjet ćemo kako ću se osjećati tijekom priprema. Ali samo da bude zdravlja i budem li se osjećao kao i sad, rezultat će opet biti dobar. Sjajna je stvar što sam izborio olimpijsku normu. Računao sam da ću morati ići na sve svjetske kupove, biti pet tjedana u komadu na putu, natjecati se u četiri države na tri kontinenta. To je dosta mukotrpno za početak sezone. Ne znam kako bi tijelo reagiralo, ali ovo dosta mijenja stvari, možemo pametnije i mirnije planirati sezonu, vidjeti koja nam natjecanja točno trebaju da bi spreman dočekao Pariz, koji je glavni cilj sezone. Sada je u planu odmor, neko putovanje, koje nisam planirao jer nisam znao kako će se sve rasplesti, ali imam volju i želju vratiti se u dvoranu i opušteno trenirati. Veselim se tome što nas čeka.

Trener Lucian Krce je vjerovao, on je isplanirao putovanje na Kretu. Malo surfanja…

– To mi je rekao prije nekoliko dan. Lijepo je da vjeruje više od mene. Sretan sam što imam takvog trenera. Isplanirao je odmor, dva tjedna, mogao je i duže – dodao je Srbić, koji je dočekan i u svojem klubu Hrvatski sokol.