RIJEKA Preminuo je Danilo Danko Pavešić, zaklopljena je jedna podugačka knjiga priča o čovjeku koji je desetljećima, praktički do kraja života bio jedna od institucija sportskog i društvenog života te medicine u Rijeci, protagonist u svim tim segmentima života ne stoga što bi se on gurao u prvi plan, nego zato što su ga promovirala njegova silna i dobra djela o kojima su krenule odmah priče u raznim društvima njegovih prijatelja čim se poput burina od Kantride do Sušaka proširila vijest o doktorovom odlasku u dobra spominjanja. U vremenima ovog sve dugotrajnijeg globalizma spomen na njega je izazvao i izaziva lijepa sjećanja, vraćanje u neko vrijeme sportske romantike koja danas nažalost živi u sve rjeđim oazama kakva je bio upravo Danko Pavešić. U trenucima kada je stalo jedno veliko primorjaško srce, srce čovjeka koji je u više od jednog stoljeća dugoj povijesti slavnog riječkog plivačkog i vaterpolskog kluba Primorja sudjelovao itekako aktivno u premošćavanju davno podijeljenog grada kojega je dijelila Rječina, u spajanju duge povijesti ondašnje sušačke Viktorije i današnjega Primorja. Sve je činio punim srcem i osebujnim stilom, toliko da mi jedna recimo jedna neimenovana osoba iz medicinskih krugova reče za njega kako je u ovo vrijeme, kada se sve i svakoga naziva gospodinom, doktor Pavešić bio istinski gospodin u ova vremena kada ih je sve teže susresti

Danko Pavešić je uvijek pratio sve rezultate članica i članova Primorja 08. Bio je prisutan na gotovo svim natjecanjima

– Rođen je u uglednoj sušačkoj obitelji 10. kolovoza 1931. godine od oca Vazmoslava, slavnog plivača i vaterpoliste i majke Jolande, najstarije je dijete u obitelji uz dva brata i tri kćeri – kaže Lea Štrucelj Miletić, dugogodišnja istaknuta primorjašica, jedna od brojnih doktorovih prijateljica. Dok prebire sjećanja teško joj je zaustaviti suze. – Vrlo je rano ušao u sportske vode, počeo se baviti plivanjem i vaterpolom u Viktoriji, za čije je vaterpoliste zaigrao sa sedam godina. Poslije Drugog svjetskog rata 1947. godine je zaigrao za prvu momčad primorjaša, godinu potom i za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije, isto tako i za studentsku reprezentaciju koja je 1953. godine u Dortmundu osvojila zlatnu medalju na studentskim igrama. Igrao je do 1960. godine kada je morao prestati radi studentskih obaveza, ali je neraskidivo ostao vezan do kraja života za voljeni klub, kao član raznih upravnih tijela u klubu, u više navrata predsjednik. Od 1990. je trinaest godina bio predsjednik Sportskog društva Primorje 08, nezaboravan je u »trijiumviratu senatora« primorjaša sa Zdravkom Ćirom Kovačićem i Igorom Koprivnikarom s kojima je bio vezan velikom ljubavlju prema sportu. Nagrada Hrvatskog olimpijskog odbora za životno djelo »Dr. Franjo Bučar«, Županijska nagrada za životno djelo, to su samo neka od priznanja koja je dobio za svoj nezaboravni doprinos sportu u Rijeci.

– Danko Pavešić je uvijek pratio sve rezultate članica i članova Primorja 08. Bio je prisutan na gotovo svim natjecanjima. Bio je još donedavno aktivan u rekreativnom plivanju, neizostavan sudionik svih službenih i neslužbenih druženja primorjaša, nepresušna je riznica velike i bogate povijesti našeg društva. Tko bi mogao tako ukratko skicirati njegov sportski život. Bogat je njegov sportski i društveni put. Recimo tako, jedan je od osnivača Kluba Sušačana i njegov istaknuti član. Šjor Pave je jedan od najistaknutijih članova Sportskog društva Primorje 08. Uvijek samozatajan bio je dijelom odrastanja mnogih generacija primorjaša. Uvijek je bio našom potporom, vazda otvoren prema svima, spreman suočiti se sa našim problemim i nesebično sudjelovati u njihovom rješavanju te do posljednjeg časa aktivno živjeti s nama, sa svojim Primorjem. Bio je iznad svega veliki čovjek, samozatajan, a ostavio je neizbrisivi trag. Miran, skroman, tih, inteligentan i duhovit čovjek. Bio je baš pravi gospodin. Sada se od njega opraštamo s tugom, a u našim sjećanjima on ostaje zauvijek.