RIJEKA  Minuli vikend je iznova potvrdio kako je stanje u riječkim loptačkim sportovima, svih redom, itekakva »Sumorna jesen«, tužna sportska inačica davne popularne televizijske serije. Uspjeha i rezultata nema, spominju se samo porazi te konstatacija kako je riječki sport u svojoj najtužnijoj jeseni te nikada na nižim granama. I protekli je vikend bio u tom sivom tonu, od Zameta, preko Rujevice do Krimeje kao neprekinuti eho odjekivale su vijesti o novim porazima dok još u ušima odzvanja ugodna proljetna vijest kako je ACES Europe (European Capitals and Cities of Sport Federation) Rijeci dodijelo titulu Europski grad sporta 2022. u kategoriji srednjih gradova od 25.000 do pola milijuna stanovnika. Naravno da godi takva međunarodna pohvala, druga je stvar što ona riječkoj stvarnosti zvuči itekako groteskno.

Optimisti vjeruju da takvo stanje neće vječno trajati s elitnim riječkim predstavnicima, da će se pronaći magična formula za iskorak, ali za sada je to »Čekanje Godota« koje se proteže iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. »Pobjede imaju stotinu majki i očeva, porazi su siročad«, ta prastara poruka ima potvrdu i u ovdašnjoj stvarnosti u kojoj zbog nikakvih rezultata sportašice i sportaši jednostavno nikoga u gradu ne zanimaju. Malo ih tko prepoznaje, osim rodbine i prijatelja rijetko će ih tko zamijetiti na Korzu, za razliku od brojnih njihovih slavljenih i popularnih prethodnika, danas majice elitnih riječkih ligaša nosi skupina sportskih anonimaca i anonimki.

Bolne teme

Nogomet je nemila tema dok Rijeka s novim porazom tavori pri dnu ljestvice. Čelnik Damir Mišković klub je poveo u visine, krenuo tragom legendarnih prethodnika poput Ljube Španjola, ali ispada da i on posustaje. Iz Orijenta se uoči sezone čula poruka u stilu »Idemo na prvo mjesto, imamo najbolju momčad i najboljeg trenera«. U praksi je to nešto sasvim obrnuto, Crveni s Krimeje su pri začelju drugoligaške konkurencije.

Rukomet je također bolna riječka tema, već nakon nekoliko kola je bilo izvjesno da su Zamećani i Zamećanke čvrsti kandidati za ispadanje. MRK Zamet se ponosi tolikim velikim imenima koja su osvajala najsjajnije medalje na najvećim natjecanjima, ali je sada to »Zlatno doba nijemog filma«. U stilu crnog humora momčad je najprije bila »Schalke 04« zbog četiri potraza, sada je već James Bond, sve zbog onih 007, šifra slavnog agenta je učinak Zamećana u prvih sedam kola. Imena legendarnih čelnika Zameta Petra Čarića, Pere Bracanovića i Mate Markanovića u ovoj svakodnevnici su kao likovi iz naučne fantastike, klub je sada »ostatak ostataka«, djeluje ruševno i tužno s nedoraslim klincima na terenu.

Tužna slika

Zamećanke nisu izgubile jer nisu igrale, poručuju usput cinici. I njihov trener Drago Žiljak na parket izvodi nedorasle klinke dok ekipa porazima trasira put k ispadanju, nezamislivo davno djeluju dani dok su se borile za vrh, igrale u Europi i u danima Brace Čevizovića davale reprezentativke.

Još je tužnija slika u košarci, nekada poslije nogometa daleko najpopularnijim sportom. Danas za Kvarner u Rijeci izvan uskog kruga oko njega jedva itko zna i da postoji. Košarkašice Rijeke su također bile ugledno društvo, za sadašnji FSV se najviše čulo kada je pokrenuo »crowdfunding« kampanju za pomoć nabavke klupskog kombija.

Na bazenu Kantride svira se slična glazba kao i drugdje, sve su davniji dani kada je Predrag Sloboda okupio najzvučniju momčad u povijesti riječkog sporta s čak sedam olimpijskih pobjednika, sastav koji je bio državni prvak i viceprvak Europe. Ivan Krapić i Josip Vrlić ponos su reprezentacije, no oba su odavno otišli s Kantride. Danas kapice Primorja nose klinci, klub nema rezultatskih ambicija, što vrijedi i za riječke odbojkašice i odbojkaše. Njihovi su prethodnici i prethodnice punili tribine tada tek otvorene Dvorane mladosti, Riječanke su na Trsatu slavile naslove prvakinja u bivšoj državi te u Hrvatskoj, Kvarner je bio viceprvak Jugoslavije, oba su kluba dala niz reprezentativnih imena, a danas igraju klinke i klinci kao praktički u svim riječkim klubovima. Famozna orijentacija na mlade događa se isključivo zbog puke potrebe. U biti, riječki sport je kao bolesnik na aparatima s lošim prognozama za sutrašnjicu.