Foto Goran Stanzl/PIXSELL
Nemam si što zamjeriti, daleko od toga. Možda je bilo i malo pritiska, ali ne svjesno, znala sam koliko sam spremna. Idemo dalje. Nemam nekih prevelikih želja, najveća mi je želja da opet budem ona stara Sara kakvu svi znaju. I to je to, onda nema straha – kaže Sara
LONDON Sara Kolak jučer se ipak probudila prije zvona budilice. Četvrto mjesto u bacanju koplja na Svjetskom prvenstvu ipak je ostavilo traga. Olimpijska pobjednica »Kvarnera« i brončana s Europskog prvenstva u Londonu stigla je s najboljim rezultatom na svijetu u posljednje četiri godine (68,43) s Dijamantne lige u Lausannei i drugim najboljim u karijeri (67,93) koji je bacila baš na Olimpijskom stadionu na kojem se prije mjesec dana do samoga kraja mitinga Dijamantne lige s novopečenom svjetskom prvakinjom i aktualnom svjetskom rekorderkom, 36-godišnjom Čehinjom Barborom Špotakovom, nadmetala za pobjedu.
Scenarij finala svjetske smotre nije išao po planu, Sara je tek jednim dobrim hicem iz druge serije (64,95) sve do petoga pokušaja Kineskinje Huihui Liu (65,26) imala broncu oko vrata, no zdravstveni problemi ipak su bili jači. Crijevna viroza zbog koje je jutro provela na wc-u ostavila je traga.
Jedna od glavnih priča vezana uz Svjetsko prvenstvo u Londonu svakako je priča o norovirusu koji je poharao više od 30 atletičara u Tower hotelu koji je od Grange City hotela, u kojem je smještena hrvatska reprezentacija, udaljen tek desetak minuta hoda. Riječ je o virusu simptomi kojega su povraćanje i proljev i koji je, srećom, zaobišao hrvatske reprezentativce među kojima nastup još očekuje visašicu Anu Šimić i bacačicu diska Sandru Perković. Probavne smetnje omele su, između ostaloga, Saru Kolak u pohodu na odličje sa svjetskoga prvenstva, za što je njezin trener Andrej Hajnšek okrivio hotelsku hranu.– Nisam uopće razmišljala o promjeni hotela, ne želim sada govoriti što je uzrokovalo Sarine probleme, je li to bila ili nije hrana iz hotela jer postoji mnogo čimbenika koji uzrokuju proljeve. Ne moraju to biti nužno hrana ili voda, već i promjena temperature, s visokih temperatura doći na hladnoću veliki je šok za tijelo. Hrana je dobra, postoji bolja, ali ovo je SP, tu je više nacija, a i ukusi su različiti, pa se mora raditi što neutralnija hranu da bismo se svi mi sportaši na to mogli što bolje adaptirati. Svaki dan su u ponudi dvije vrste tjestenina, meso, salate, povrće, izbor je velik i smatram da to nije problem. Sada su nam uveli restrikcije da svi obavezno moramo oprati ruke prije ulaska u restoran da ne bismo unijeli virus. Ne bojim se toga, da kucnem u drvo, ako se dosad nisam razboljela na nekom velikom natjecanju, mislim da nema potrebe razmišljati o tome – poručila je Sandra Perković.
Pozitiva
– Spavala sam dobro, zapravo, sve je bolje od očekivanog. Prije dvije godine bih potpisala za ovakav ishod, ma što za ovakav ishod, potpisala bih finale svjetskoga prvenstva. Finale! Kada se samo sjetim operacije ramena i svega što sam prolazila, koliko je tu bilo suza, koliko nervoze. Neki su govorili da nema šanse da se vratim, a mi smo došli tamo gdje smo željeli biti. Tako da nema smisla na četvrto mjesto gledati kroz negativnu prizmu, sve se u životu događa s razlogom. Možda će mi ovaj finale biti veća lekcija u životu od bilo čega drugoga. Možda zvuči glupo, ali bolje da se to dogodilo sada, nego kasnije. Jednostavno treba prihvatiti i loše dane i iz poraza izvući maksimum jer kako bih drugačije učila – rekla je Sara Kolak na početku druženja u londonskom Grange City hotelu dok se na televizijskom ekranu iza njezinih leđa vrtjela snimka finala u bacanju koplja. I to baš jedan od njezinih pokušaja. Koji su u utorak navečer bili miljama daleko od onih hitaca na koje nas je sve naučila. Hitaca u kojima koplje leti jako daleko. Hitaca zbog kojih je slovila kao jedna od najvećih favoritkinja za medalju.
Dan poslije finala bio je jednako razočaran. Teško da bi ga nešto moglo utješiti. Andrej Hajnšek, trener Sare Kolak, nije krio po što je sa Sarom došao u London. Po titulu svjetske prvakinje.– Lagao bih kada bih rekao da smo ovdje došli nabijati iskustvo. Cilj nam je bilo zlato. Po to smo došli. Da je bacila i tih 31 centimetar bolje i osvojila broncu, ne bih bio zadovoljan. Jer nas bronca nije zanimala, ona je za mene jednaka porazu. Nismo uspjeli i drugi put trebamo biti pametniji – rekao je slovenski stručnjak s kojim je atletičarka Kvarnera ostvarila sve svoje najveće uspjehe.– Obično se na natjecanjima dizala iz hica u hitac, očekivao sam da će i u finalu to tako funkcionirati, ali bilo je katastrofa. Sve, od trčanja, ritma… To nije bila Sara. Cijela slika nije bila dobro složena, bilo je tu puno stvari, puno detalja koji nisu valjali. Jedna od njih definitivno je mentalni trening za koji su odnedavno bili zaduženi nekadašnji plivački reprezentativac Igor Čerenšek i njegova suradnica Ana Kozmuth. Bez njega je stigla do vrha, što znači da je itekako jaka u glavi. Trener Hajnšek od početka je bio protivnik toga, ali…– Kada stvari krenu nizbrdo uvijek je kriv trener, kada su rezultati dobri, to je zasluga sportaša. Tako da ću ja krivicu preuzeti na sebe. Ne želim ni u koga upirati prstom, ja nisam složio sliku da bi Sara funkcionirala kako treba. I to ćemo promijeniti. Vratit ćemo se korak unazad, tamo gdje nam je bilo dobro – zaključio je Hajnšek.
– Muko moja, pređi na drugoga. Ovo mi je kazna. Banana – uhvatila se Sara za glavu. – Evo, to jednostavno nisam bila ja. Ovo je bio moj maksimum, a svi znamo da mogu puno više. Sigurno ću se jednom smijati tome jer ću kroz dogledno vrijeme shvatiti zašto se to moralo dogoditi. Tako je bilo prije dvije i pol godine i s operacijom ramena, da je nije bilo, kao i svih onih bolova koje sam trpjela, možda danas ne bih bila tu. Tada sam shvatila koliko mi znače koplje i sport. Tako će biti i s ovim porazom. Ne želim negativno razmišljati o njemu, sada sam negdje na sredini, ali polako počinjem vući na pozitivu. Već smo se okrenuli prema idućem natjecanju.
Nova stepenica
Prema finalu Dijamantne lige, što je na rasporedu 24. kolovoza u Zürichu.
– Nemam si što zamjeriti, daleko od toga. Možda je bilo i malo pritiska, ali ne svjesno, znala sam koliko sam spremna. Idemo dalje. Ova je sezona bila odlična, spojila sam 14 dana iz snova od mitinga Dijamantne lige u Lausannei i Londonu, do mlađeseniorskog europskog prvenstva. Uhvatila sam fenomenalan ritam što se tiče Dijamantne lige, prošle godine mi je sve to bilo novo. Nisam ni znala da ću biti tako dobro bodovno pozicionirana, iako u finalu ti bodovi ništa ne znače, tko pobijedi, pobijedio je. Svi mitinzi uoči finala zapravo služe kao kvalifikacije, a time se dobilo na zanimljivosti. Ovo je neka nova stepenica u mojem životu i znam da ide. Žene i dijamanti? Da, kada je u pitanju natjecanje, ali dijamanti nisu moj đir. Više sam za zlato oko vrata.
Iako nije preskočila normu od 194 centimetara u skoku uvis, Ana Šimić večeras (20.05 sati) će nastupiti u kvalifikacijama Svjetskoga prvenstva na temelju kvote od 32 skakačice koje po svjetskoj rang listi mogu nastupiti u Londonu. Ana Šimić najbolji je ovosezonski skok imala na mitingu u njemačkom Buhlu gdje je preskočila 190 centimetara. Norma za plasman u finale iznosi 194 centimetara.Raspored, 19.30: 5.000 m, kvalifikacije (ž); 20.05: koplje, kvalifikacije (m); 20.10, vis, kvalifikacije (ž); 20.25: 800 m, kvalifikacije (ž); 21.20: troskok, finale (m); 21.25: 1.500 m, kvalifikacije (m); 21.35: koplje, kvalifikacije (m); 22.05: 200 m, polufinale (ž); 22.35: 400 m prepone, finale (ž); 22.52: 200 m, finale (m).
Simbolična izjava. Kojom je sve rekla.
– Nemam nekih prevelikih želja, najveća mi je želja da opet budem ona stara Sara kakvu svi znaju. I to je to, onda nema straha. Imam podršku svoje obitelji i kluba, i to mi je najvažnije. Realno, svi se spremamo za to jedno natjecanje koje je najvažnije u sezoni. Za njega sve tempiraš. Kažu da je svako natjecanje isto, kvalifikacije pa finale. Netočno. Osjećaj nikada nije isti. Nemam granica po pitanju rezultata i trajanja, treba čuvati zdravlje pa dokle ide. Sport mi je prioritet, čak i kada sam dva tjedna na odmoru razmišljam o novoj sezoni i novim ciljevima koji su preda mnom. Maksimalno sam posvećena sportu i vidim se jedino ovdje gdje jesam. Poslije operacije ramena bili smo na dnu pa smo se vratili. Vratit ćemo se opet! – zaključuje Sara.
